„Tokom priprema za meč za svjetsko prvenstvo 1951. godine nisam uspio da otkrijem tajnu Botvinika, misteriju njegovih neprekidnih pobjeda. Ali imao sam sreću da pronađem nešto važnije: algoritam sopstvene igre u predstojećem meču.
Proučivši više od stotinu partija svjetskog šampiona, donio sam važnu odluku: po svaku cijenu, ne obazirući se na očigledan rizik, neumorno improvizovati za šahovskom tablom. Zašto? Jasno kao dan! Botvinik se i sam nalazi na čelu šahovske teorije, a ono što je nama danas poznato, njemu je bilo poznato juče. To znači da ono što ćemo mi razumjeti tek sutra, Botvinik već zna danas…“