Iz štampe je izašla knjiga „Umijeće življenja: sjećanja dvojice šahovskih prijatelja“, čiji su autori Jan Timan i Hans Bem. To je posljednje djelo holandskog velemajstora: u maju 2025. godine saznao je da boluje od neizlječive bolesti, a u februaru ove godine Timan je preminuo. Ovo je Bemov predgovor:
Kada su se vrata otvorila, pomalo sam se zbunio. Jan je izgledao žuto.
– Baš užasna nesreća. Prvo su mi rekli da je riječ o raku gušterače, ali kod te bolesti obično boli leđa, a mene ništa slično nije mučilo.
Primijetio sam da mu je i lice postalo nekako upalo. Kao i obično, sjeli smo za šahovsku tablu na kojoj se nalazila zanimljiva pozicija, ali meni u tom trenutku uopšte nije bilo do šaha.
Donio sam bocu barola, jer me je to vino podsjećalo na lijepe uspomene.
– Morao sam da se odreknem vina, ali mogu barem da ga pomirišem. Kakva divna aroma! Prije samo dvije nedjelje još sam igrao simultanku, sve je bilo u redu, osjećao sam se odlično. A sljedećeg jutra sam se probudio – i bio sav žut.
– Tada je Jan bio još žući – rekla je Gerće sa sofe. – Zato sam ga i poslala ljekaru.
Pokušavao sam da shvatim ono što sam čuo. Sve se dogodilo tako neočekivano, tako iznenada.
– Dobro, ali… kakve su prognoze?
Jan je odmahnuo glavom.
– Zatražio sam da se obavi novi pregled i ispostavilo se da imam rak žučnih kanala. To nije nimalo bolje, jer od takve bolesti, kakvu ja imam, obolijeva svega dvjesta ljudi, a i ona je neizlječiva. Ako ipak budem želio da pokušam neko liječenje, moraću ponovo da se obratim specijalisti za rak gušterače, a u njega sam već potpuno izgubio povjerenje.
Moj najbliži prijatelj još iz davnih vremena… Nisam imao pojma šta da kažem, ali sam istovremeno osjećao da moram hitno nešto da preduzmem.
– Možda bismo mogli da napišemo biografiju? Tačnije, zajedničku autobiografiju, jer su naši životi toliko isprepleteni.
– Odlična ideja – odmah je odgovorio Jan.
Upravo sam to oduvijek cijenio kod Jana: neposrednost, optimizam, sposobnost da istog trenutka razumije sagovornika i izvanredan smisao za humor.
To je ono što znači pravo prijateljstvo. Možda se više ne viđate tako često kao u vrijeme kada ste prije gotovo pedeset godina zajedno živjeli u studentskom stanu, ali čim se ponovo sretnete, za nekoliko minuta nastavljate razgovor tamo gdje ste ga posljednji put prekinuli.
– Ali onda ćeš morati da napišeš predgovor, pogovor i retrospektivni osvrt, Jan. I knjiga nipošto ne smije da se pretvori u šahovsku knjigu.
Dogovorili smo se da se ponovo sastanemo za nedjelju dana. Ovog puta s nama je bio i velemajstor Ervin L’Ami.
Jan je sastanak započeo prikazivanjem nekoliko izvanrednih šahovskih studija. Posljednjih godina sve se više bavio njihovim komponovanjem i radio na knjizi u koju je trebalo da uđe 185 njegovih autorskih studija, među kojima su bile i mnoge nagrađivane.
Sve nas je to vraćalo uobičajenom životu. Dugi niz godina ponovo smo se i iznova okupljali oko šahovske table, u najrazličitijim društvima, analizirali partije i proučavali studije.
Dogovorili smo se da ću u narednim mjesecima dolaziti kod njega s diktafonom i da ćemo sistematski, hronološkim redom, proći kroz čitav naš život. Jedno razdoblje za drugim. Za svako poglavlje Jan je trebalo da izabere partiju koja mu je ostala u posebnom sjećanju, kao i neku izuzetnu šahovsku studiju.
Ervin je odmah ponudio pomoć u šahovskoj analizi. I sam je veliki ljubitelj šahovskih studija, ali i razumije u kakvom se složenom položaju, kada je riječ o životnim vrijednostima, Jan iznenada našao.
Ervinu je 2021. godine dijagnostikovan Hočkinov limfom, jedan oblik raka. Tada je imao trideset pet godina i sve se promijenilo: sve dotadašnje životne vrijednosti postale su relativne. Zahvaljujući intenzivnom liječenju, uspio je da se oporavi, a 2022. godine odigrao je najbolji turnir u svojoj karijeri u Vijk an Zeu, nakon čega je iste godine postao prvak Holandije.
– Hajde da razgovaramo i s ljudima koji su odigrali važnu ulogu u tvom životu, Jan. Razmisli koga bi vrijedjelo pozvati.
Tako se rodila ideja o zajedničkoj autobiografiji.