15.septembra u Samarkandu počinje Svjetska šahovska olimpijada. Muška reprezentacija Uzbekistana na domaći turnir dolazi među glavnim favoritima.
„Gazeta“ je razgovarala sa trenerom reprezentacije Rustamom Kasimdžanovom o pripremama, rasporedu po tablama, protivnicima i izgledima reprezentacije za osvajanje zlata.
Uzbekistan već zna kako da osvoji šahovsku Olimpijadu. Sada je zadatak teži – ponoviti taj uspjeh kod kuće, kada je reprezentacija među favoritima i kada je na nju usmjereno mnogo više pažnje.
Svečano otvaranje turnira održaće se 15. septembra u Samarkandu, a prve partije počinju sljedećeg dana. Uoči početka takmičenja tri muške i tri ženske reprezentacije Uzbekistana igraju posljednje pripremne mečeve i pripremaju se za zajedničke treninge.
Sastav reprezentacije
U prvu mušku reprezentaciju Uzbekistana ušlo je pet velemajstora. Najviši rejting u trenutku prijave imao je Javohir Sindarov (2778). Za njim slijede Nodirbek Abdusattorov (2762), Nodirbek Jakubboev (2685), Šamsiddin Vohidov (2654) i Muhiddin Madaminov (2611).
Prema prosječnom rejtingu (2720), ekipa je treća na listi, iza SAD-a (2753) i Indije (2735).
Novinar „Gazete“ Georgij Švanov razgovarao je sa trenerom reprezentacije i legendom uzbekistanskog šaha Rustamom Kasimdžanovom o tome šta možemo očekivati od ekipe i ko može da zaustavi Uzbekistan.
– Možete li nam reći kako su protekle pripreme muške reprezentacije?
Rustam Kasimdžanov– Kao i djevojke, imamo planirane posljednje pripreme. Međutim, one će biti kraće. Naši momci zapravo još igraju posljednje pripremne mečeve u Taškentu. Muhiddin Madaminov trenutno igra protiv Ajdina Sulejmanlija iz Azerbejdžana, a Nodirbek Jakubboev protiv Iranca Amina Tabatabaeija.
Do objavljivanja teksta oba meča sa klasičnim tempom razmišljanja bila su završena. Nodirbek Jakubboev pobijedio je Amina Tabatabaeija rezultatom 3:1, dok je Muhiddin Madaminov izgubio od Ajdina Sulejmanlija sa 1,5:4,5.
– Da li su ti mečevi posebno planirani kao dio treninga?
Rustam Kasimdžanov – Na zahtjev igrača i kako bi uhvatili takmičarski ritam. Mislim da imamo razloga za umjereni optimizam. Prve dvije table su veoma dobro poznate, ali je i treća u dobroj formi. Naše šanse bi, u teoriji, trebalo samo da se poboljšavaju.
– A kako su izabrani sparing-partneri? Tabatabaei je ipak mlad šahista, ima 25 godina i već ima rezultate, ali barem zasad nije najpoznatiji igrač.
Rustam Kasimdžanov – On trenutno ima i znatno viši rejting od Jakubboeva. Dakle, nismo birali slabije protivnike, već upravo suprotno – protivnike koji su malo iskusniji, možda i nešto jači od naših igrača, barem prema rejtingu.
Naši momci se ne plaše izazova i ne pokušavamo da im pronađemo lakše protivnike kako bi se „zagrijali“. Oni se pripremaju u pravim, ozbiljnim uslovima.
– U tom kontekstu, Javohir Sindarov trenutno učestvuje u Tech Mahindra Global Chess League?
Rustam Kasimdžanov – To je rapid i blic. I oko toga postoje različita mišljenja. Neki igrači vole da odigraju nekoliko partija kako bi ušli u formu, pa se nadamo da će na Olimpijadu doći u optimalnom stanju.
Za informaciju: pripreme i učešće Javohira Sindarova na međunarodnim turnirima, uključujući Svjetsku šahovsku olimpijadu 2026. u Samarkandu, kao i njegov rad sa trenerima, odvijaju se uz podršku Nacionalne banke Uzbekistana.
– Dakle, to može biti korisno za održavanje takmičarskog ritma?
Rustam Kasimdžanov – To svakako može biti korisno. Ponekad prije važnog takmičenja treba odigrati nešto drugo, manje važno. Katkad se dogodi da određeni elementi negativne energije ili napetost u tijelu ostanu na tom događaju.
– Sastav reprezentacije izgleda maksimalno logično, a raspored po tablama takođe odgovara rejtingu. Jedino pitanje oko kojeg ljudi mogu imati različita mišljenja jesu prva i druga tabla. Recite nam kako je donesena konačna odluka o tome gdje će igrati Javohir Sindarov, a gdje Nodirbek Abdusattorov i kako su njih dvojica to prihvatila.
Rustam Kasimdžanov – Konačna odluka još je naša sportska tajna. Sastavi koji se mogu pronaći na internetu još nisu raspoređeni po tablama. Odluka postoji, ali je ne objavljujemo.
Za pojašnjenje: u ekipnom šahu „prva“, „druga“, „treća“ itd. tabla označava poziciju igrača unutar ekipe. Na Olimpijadi reprezentacija za svaki meč postavlja četvoricu šahista: igrač prve table igra protiv prve table protivnika, drugi protiv drugog i tako dalje.
Prva tabla obično pripada najjačem ili najuglednijem igraču reprezentacije.
Na njoj se uglavnom susreću najteži protivnici: lideri drugih reprezentacija, supervelemajstori i kandidati za svjetsku titulu. Zato prva tabla ima i psihološki značaj – njen igrač se u velikoj mjeri doživljava kao lider ekipe.
Druga tabla takođe igra protiv veoma jakih protivnika, ali se raspored ponekad koristi strateški. Ekipa na prvu tablu ne mora da stavi igrača sa najvišim rejtingom ako smatra da je drugi raspored bolji s obzirom na formu, psihologiju ili očekivane protivnike.
– Da li se obojica slažu sa tom odlukom? Nije bilo nikakvih pitanja?
Rustam Kasimdžanov – Odluka je zajednička, timska. Momci imaju veoma dobar odnos jedni prema drugima. U tom smislu sve je u redu.
– Kada govorimo o sastavima drugih reprezentacija: jasno je da postoje stalni favoriti – SAD, Indija i druge zemlje. Mislite li da postoje ekipe koje mogu da prirede iznenađenje?
Rustam Kasimdžanov – Na prethodnoj Olimpijadi, na primjer, naša reprezentacija izgubila je od Vijetnama. Od ekipe koja vjerovatno ne bi bila ni na jednom spisku favorita.
Opasnih reprezentacija ima veoma mnogo: Poljska, Njemačka, Srbija, Engleska, Francuska.
Od azijskih reprezentacija tradicionalno je opasan Iran.
Turska ima veoma mlad i veoma opasan sastav.
Azerbejdžan je tradicionalno jaka ekipa.
Na Olimpijadama je tradicionalno opasna i Jermenija.
Sve su to ekipe koje ne spadaju u grupu od tri ili četiri glavna favorita. Ali sve su veoma opasne.
A tu su i sami teškaši. Četiri glavna favorita su Kina, SAD, Indija i Uzbekistan. I, u principu, različiti ljudi ih različito rangiraju.
Olimpijada ni za koga neće biti laka šetnja.
– Prvi put imamo mogućnost da prijavimo čak tri reprezentacije. Možete li reći nekoliko riječi o drugoj i trećoj ekipi?
Rustam Kasimdžanov – Druga i treća reprezentacija nisu dio mojih zadataka. Znam da imamo veoma dobre, veoma mlade i veoma perspektivne igrače. I meč, na primjer, protiv druge, pa čak i treće reprezentacije za nas takođe neće biti formalnost.
Nisam ih pomenuo zato što su iz naše zemlje, ali zapravo među potencijalno najtežim mečevima mogu biti upravo susreti sa našim drugim reprezentacijama. To nikada nije jednostavno – ni psihološki za nas ni za njih. To je posebna priča. Nadam se da ćemo takav meč uspjeti da izbjegnemo.
– Postali ste kapiten na ovoj Olimpijadi. Na prethodnoj je bio Vladimir Kramnik, a na pretprošloj Ivan Sokolov. Nastavlja li se saradnja sa tim trenerima barem u određenoj mjeri? Kakav su utisak ostavili na igrače?
Rustam Kasimdžanov – Naši igrači imaju mnogo trenera. Ne bih želio da govorim o tome, jer je i to informacija koja bi mogla da zanima naše protivnike. Zato ne bih želio da navodim imena.
Mislim da bi najbolje i najprijatnije bilo osvojiti turnir, a nakon toga podijeliti sve detalje. Reći: „Evo, pobijedili smo i sada možemo sedam minuta da nabrajamo imena ljudi koji su tome doprinijeli.“
U našem slučaju to su stotine, hiljade ljudi uključenih u rad. To je zaista fenomenalno velik posao koji sprovode Šahovski savez i država.
– U tom slučaju nadam se da ćemo po završetku turnira imati upravo takav povod da vam se ponovo javimo i razgovaramo o svim detaljima.
Rustam Kasimdžanov – I ja se tome veoma nadam. Za mene je, čak i uz činjenicu da Javohir Sindarov za nekoliko mjeseci igra meč za svjetsko prvenstvo, Olimpijada i dalje glavni događaj. Barem zato što je riječ o reprezentaciji i zato što se održava u Uzbekistanu.
Trenutno su nam sve misli usmjerene na Olimpijadu i pokušavamo da do najsitnijih detalja razmotrimo sve što bi moglo da pomogne.
O kandidaturi za potpredsjednika FIDE-a
– Razgovarajmo malo o vama. Pojavila se informacija da se kandidujete na izborima za potpredsjednika Međunarodne šahovske federacije (FIDE). Ako možete, recite nam nešto o tome.
Rustam Kasimdžanov – Još je prerano za bilo šta govoriti. Šahovski savez Uzbekistana smatra da bih bio koristan na toj funkciji, koliko sam shvatio.
„Potpredsjednik FIDE-a“ zvuči mnogo važnije nego što ta funkcija zapravo jeste. Koliko razumijem, postoji osam potpredsjednika i to nije druga najvažnija osoba u organizaciji. To je počasna funkcija, nešto poput članstva u upravnom odboru, odnosno pomalo nadzornom odboru.
Meni je sve to prvi put i sve je potpuno novo. Sa svoje strane koncentrisaću se upravo na Olimpijadu i nastup naše reprezentacije.
Dolazim u Samarkand da pomognem našim momcima. A šta će se tamo dogoditi sa izborima – odlučiće delegati koji glasaju.
S obzirom na to da imam prilično poznato ime u svijetu šaha, dobru reputaciju i da se turnir održava u Uzbekistanu, koliko razumijem, imam prilično dobre šanse. Ali nikako nisu stopostotne.
Kandiduje se mnogo ljudi koji su takođe poznati i koji su već radili u FIDE-u, poput Makropoulosa, i to na samom vrhu organizacije.
Kandiduje se i Kineskinja, bivša svjetska prvakinja, kao i različiti drugi poznati ljudi iz svijeta šaha.
Dakle, iako sam ja od politike veoma, veoma daleko, znam da to neće biti lako. I to nije nešto o čemu ću razmišljati u Samarkandu.
– Da li je funkcija potpredsjednika povezana sa članstvom u timu nekog od kandidata za predsjednika?
Rustam Kasimdžanov – To je potpuno odvojena stvar. Nisam dio ničijeg programa i nisam povezan ni sa jednom osobom koja se trenutno kandiduje.
Ako budem izabran, biću izabran ne kao dio nečijeg programa ili nečije, kako se kaže, predsjedničke liste. Ako prođem, biće to zato što me u svijetu šaha vole i cijene, a ne zato što me je neko od kandidata uključio u svoju ekipu.
Igranje za reprezentaciju
– U čemu je posebnost igranja za reprezentaciju? Postoje li neke karakteristike takvog formata?
Rustam Kasimdžanov – Postoje. Čini mi se da nekim šahistima lakše pada da igraju za ekipu. Osjećaj zajedništva i odgovornosti nekima pomaže.
Veoma se nadam da će u Uzbekistanu ta specifičnost biti pozitivna i da je naša ekipa sada, nesumnjivo, jača nego prije četiri godine, kada smo osvojili Olimpijadu.
Zato sam umjereni optimista.
– A vi lično, kao igrač, koliko ste se osjećali sigurnim kada ste igrali za svoju zemlju? Da li vam je to stvaralo dodatnu odgovornost ili vas je, naprotiv, motivisalo?
Rustam Kasimdžanov – Igrao sam na mnogo Olimpijada i na većini njih bio sam na prvoj tabli.
Uvijek mi se činilo, i još uvijek mi se čini, da, iako su sve table jednake i svi poeni jednako vrijedni, lider ekipe ima određenu ulogu.
Uvijek mi se činilo da se na Olimpijadi igrači ugledaju na lidera ekipe. Ako lider igra dobro, u većini slučajeva i ekipa igra dobro. Postoji određeni psihološki uticaj tog momenta.
Zato sam tu odgovornost uvijek osjećao. Ali činilo mi se da me ona nije pritiskala. Činilo mi se da je moja sveta dužnost da vodim reprezentaciju, u kojoj sam dugi niz godina bio očigledni broj jedan – ubjedljivo najjači šahista i najiskusniji.
A sada imamo mnogo jakih šahista, mnogo ljudi koji su sposobni da preuzmu inicijativu.
Bez sumnje imamo nekoliko tabli na kojima su momci ipak nešto manje iskusni. Oni će se ugledati na naše igrače na prvim tablama i podići svoj nivo na potreban nivo.
Tada ćemo imati upravo onu ekipu koja može da se bori za prvo mjesto.
Poželimo reprezentaciji Uzbekistana mnogo sreće, uspjeha i pobjeda – i neka pobijedi najjači!