V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
KOSTENJUK Aleksandra Konstantinovna (r. 1984), ruska šahistkinja velemajstor, finalistkinja Svjetskog prvenstva 2001. godine.
Kada je Saša imala pet godina, njen otac, oficir Sovjetske armije, koji je uspješno završio Vojno-vazduhoplovnu akademiju „Žukovski“, odlučio je da ćerku podučava šahu po sopstvenom metodu (kasnije je tu metodu objavio kao kompjuterski program „Aleksandra“). Djevojčica je pokazala veliki talenat i već nakon dva mjeseca roditelji su je odveli u opštinski Dvorac pionira. Sljedeće godine ispunila je normu za treću kategoriju, a sa sedam godina postala je prvakinja Moskve među djevojčicama do 10 godina.
Radeći sa ocem i proučavajući šahovsku literaturu, Aleksandra je brzo napredovala i u proljeće 1993. podijelila je 1–2. mjesto na prvenstvu Rusije. Ubrzo su stigli i međunarodni uspjesi — 1994. pobjeđuje na prvenstvima Evrope i svijeta među djevojčicama do 10 godina, a dvije godine kasnije i do 12 godina.
Već tada su se u njenoj igri jasno ispoljili kombinatorni talenat i brzina razmišljanja. Sa 12 godina osvojila je 1. mjesto na prvenstvu Rusije u brzopoteznom šahu među ženama. Sa 13 godina postaje međunarodni majstor među ženama, a sa 14 velemajstor. Godine 1999. pobjeđuje na muškom međunarodnom turniru i postaje međunarodni majstor među muškarcima. U oktobru 2001. Kostenjuk osvaja 1. mjesto na prvenstvu Evrope u blicu među ženama.
Tako je Aleksandra prirodno stigla do trijumfalnog uspjeha na Svjetskom prvenstvu FIDE za žene po nokaut-sistemu u decembru 2001. godine. Pobjeđivala je meč za mečom i već u trećem kolu savladala vicešampionku svijeta Alisu Galliamovu, zatim evropsku šampionku, moldavsku WGM Almiru Skripchenko, kao i kinesku šahistkinju velemajstora Xu Yuhua.
U finalu se susrela sa drugom kineskom šahistkinjom, Zhu Chen. Duel je bio izuzetno napet i oštar. Od sedam odigranih partija nijedna nije završena remijem. U meču od četiri partije sa klasičnom kontrolom vremena rezultat je bio 2:2, a tek u taj-brejku Aleksandra je izgubila od iskusnije protivnice rezultatom 1:3. Ukupnim skorom 3:5 sedamnaestogodišnja Aleksandra Kostenjuk proglašena je vicešampionkom svijeta FIDE, dok je dvadesetpetogodišnja Zhu Chen postala svjetska prvakinja.
Pred nama je prva partija tog meča.
Kostenjuk – Zhu Chen
Moskva, 2001
1.e4 e5 2.Nf3 Nf6 3.Nxe5 d6 4.Nf3 Nxe4 5.d4 d5 6.Bd3 Bd6 7.0–0 0–0 8.c4 c6 9.Nc3 Nxc3 10.bxc3 dxc4 11.Bxc4 Bg4 12.h3 Bh5 13.Rb1 b5 14.Bd3 Re8 15.Re1 Rxe1+ 16.Qxe1 Bxf3 17.gxf3 a6 18.Qe4 g6 19.Bh6 Ra7 20.Qg4 Qe8 21.Kf1 Re7 22.f4 Nd7 23.f5 c5 24.Bg5 f6 25.Be3 c4 26.Bc2 g5 27.a4 Nb6 28.Qg2 Kh8 29.axb5 axb5 30.Ra1 Qc8 31.Ra5 Qe8 32.Ra6 Bc7 33.Qf3 Qc8 34.Ra1 Qe8 35.Kg2 Kg8 36.Ra7 Bd8 37.Ra6 b4 38.cxb4 Qb5 39.Ra5 Qxb4 40.Rc5 Qb2 41.Be4 c3 42.Bd5+ Kh8 43.Be6 Qb4 44.Qc6 Kg7 45.Qd6 Nd7 46.Bxd7 Rxe3 47.Be6 Rxe6 48.fxe6 Ba5 49.Qd7+ Kh6 50.e7 1–0
KOTOV Aleksandar Aleksandrovič (1913–1981), ruski velemajstor i šahovski pisac, kandidat za svjetsko prvenstvo.
U djetinjstvu je otac naučio Aleksandra da igra damu. Ta kombinatorna igra sa mnogo varijanti dopala se dječaku i ubrzo je počeo da pobjeđuje svog učitelja. U školskim godinama prijatelji su ga upoznali sa novom igrom — šahom, koji ga je odmah osvojio. Sa 16 godina postaje prvak grada. Nakon završetka Tulske vojno-mehaničke škole Kotov se seli u Moskvu. Na prvenstvima prijestonice prolazi svoje „šahovske univerzitete“. Ponekad je učio i po 14–16 sati dnevno (!), a takav titanski rad ubrzo je dao rezultate.
Na polufinalu prvenstva SSSR-a u Kijevu 1938. ispunio je normu majstora i izborio plasman u finale, gdje su igrali gotovo svi najjači šahisti zemlje, predvođeni velemajstorskim dvojcem Mikhail Botvinnik i Grigory Levenfish. Neočekivano za mnoge, Kotov je postao ozbiljan rival Botviniku u borbi za prvo mjesto. Tek u posljednjem kolu pobjednik Notingema uspio je da ga prestigne, savladavši ga u međusobnom susretu. Kotov je zauzeo drugo mjesto i postao treći velemajstor SSSR-a.
Tokom rata Aleksandar je radio u konstruktorskom birou, razvijajući nove minobacačke sisteme. Upravo je njemu pripadala ideja o stvaranju novog oružja — minobacača kalibra 120 mm, za šta je 1944. odlikovan Ordenom Lenjina.
Poslije rata Kotov postiže niz sjajnih sportskih uspjeha: na prvenstvu SSSR-a 1948. dijeli 1–2. mjesto; na međuzonskim turnirima u Saltsjöbadenu 1948. (4. mjesto) i Stokholmu 1952. (1. mjesto); te na turnirima kandidata u Budimpešti 1950. (6. mjesto) i Cirihu 1953. (8–9. mjesto). Upravo u Cirihu odigrao je svoju „besmrtnu“ partiju protiv velemajstora Yurija Averbakha, žrtvujući damu za pješaka.
Averbah- Kotov
Cirih, 1953
30….Qxh3+ 31.Kxh3 Rh6+ 32.Kg4 Nf6+ 33.Kf5 Nd7 34.Rg5 Rf8+ 35.Kg4 Nf6+ 36.Kf5 Ng8+ 37.Kg4 Nf6+ 38.Kf5 Nxd5+ 39.Kg4 Nf6+ 40.Kf5 Ng8+ 41.Kg4 Nf6+ 42.Kf5 Ng8+ 43.Kg4 Bxg5 44.Kxg5 Rf7 45.Bh4 Rg6+ 46.Kh5 Rfg7 47.Bg5 Rxg5+ 48.Kh4 Nf6 49.Ng3 Rxg3 50.Qxd6 R3g6 51.Qf8+ Rg8 52.Qxg8+ Kxg8 0–1
Kotovа su ponekad nazivali „tulskim samorodkom“, jer je do mnogih šahovskih vrhova talentovani mladić iz Tule stigao, kako se kaže, „svojom glavom“. Tajne ovladavanja šahovskim majstorstvom otkrio je u nizu knjiga. Najpoznatije među njima su Think Like a Grandmaster (1970) i, objavljena poslije njegove smrti, How to Become a Grandmaster (1985).
Mnogo godina Aleksandar Kotov posvetio je proučavanju života i stvaralačkog puta četvrtog svjetskog prvaka u šahu, svog velikog sunarodnika Aleksandar Aljehin. Na više jezika prevedeno je njegovo kapitalno dvotomno djelo Shakhmatnoe nasledie Alekhina („Šahovsko nasljeđe Aljehina“), kao i roman Belye i chernye („Bijeli i crni“). Ovaj roman, posvećen Aljehinovom životu, poslužio je kao osnova za filmski scenario Belye snega Rossii („Bijeli snjegovi Rusije“), koji je takođe napisao Kotov.
(Nastaviće se)