Levon Aronian o najtežoj šahovskoj vještini za podučavanje:
„Mislim da je najteže podučavati osjećaj harmonije. Jer često pogledate poziciju i ne znate kako ni zašto, ali potezi-kandidati koji vam padaju na pamet djeluju potpuno smisleno. Imaju jasnu svrhu. Ali to je nešto što se zaista ne može naučiti niti objasniti.
Mnogo puta sam analizirao partije sa mladim igračem i pitao ga: „Dobro, o kojim potezima ovdje razmišljaš?“ A nijedan od poteza koji bi mu pali na pamet nije bio onaj koji bih ja smatrao prirodnim. Tada bih mu rekao: „Vidiš, imaš određene probleme sa svojim opštim osjećajem za harmoniju.“
Dakle, to je nešto što ne znam kako da podučavam, ali mislim da dolazi prirodno — kao u muzici.“
***********
Gukeš o učenju kontrole emocija:
„Bio sam veoma, veoma impulsivno dijete. Često sam pravio scene. Lomio sam stvari i sve to. Kada je ulog veliki, u određenim trenucima postoji ogroman pritisak. Imao sam priliku da se s tim suočim još od veoma ranog uzrasta.
U jednom trenutku sam shvatio — možda sam tada bio premali da to sam uočim — ali su mi treneri sugerisali da poradim na tim stvarima. I zapravo, emocionalna kontrola došla je kroz mnogo vježbanja.
Kada vam je nešto toliko važno, ta strast ponekad preraste u frustraciju. Ali trudim se da, kada igram, kada je nešto što zahtijeva ono najbolje od mene, ostanem smiren. Ponekad uspijem, ponekad ne, ali to je proces na kojem još radim.
Neki ljudi, kada su agresivni, uspijevaju da pruže najbolje od sebe. A kod mene je upravo suprotno — smirenost i jasna glava izvlače ono najbolje iz mene.“