Tivatski FIDE majstor Dragan Popadić piše novu knjigu „Velikani„. U svom omiljenom desetercu opjevao je Teslu, Mikelanđela, Leonarda, Mocarta, Betovena, Aristotela, Sokrata, Platona, Čehova itd. U knjizi će biti 30 pjesama o 30 velikana. Među njima biće i Robert Bobi Fišer. Za čitaoce Šah mat liste donosimo pjesmu o Fišeru i Mikelanđelu…
ROBERT BOBI FIŠER
Kao mali igru naučio
zaljubljen je u figure bio.
Pravila mu sestra pokazala
časove mu ona prve dala.
Počeo je sve da pobjeđuje
za Bobija sv’jet će tek’ da čuje.
Tajmanova sa nulom dobio,
i Bent Larsen nulu je popio.
Petrosjana zatim je zgromiio.
nemoćan je i taj Spaski bio.
Rejkjavik mu lovor v’jenac dao
Spaski mu je krunu tu predao.
Meč stoljeća šampiona dade
sladokusci partijama slade.
Nemoćna je ruska imperija
na tuđoj glavi kruna sad sija.
Šok veliki u Kremlju je bio
tek je Karpov titulom smirio.
Šampion se od tada osami
kao Hamlet u čuvenoj drami.
On titulu ne želi da brani
nekako je ostao po strani.
Mnogo ljeta Bobi je ćutao
šta on radi niko nije znao.
A onda se šahu Fišer vrati
Sveti Stefan cio svijet prati.
Kraljevstvu se svome kralj vratio
u samoći dovoljno patio.
Pred genijem opet Spaski pade
novinari bilježnice vade.
Opet ode pišu o Fišeru
sedma sila nikad nema mjeru.
Bobi svoju vladu ne posluša
samo srce svoje Robert sluša.
Sankcije je teške prekšio
k’o i vazda u ‘pravu je bio.
Svoj posao samo je radio
da poklekne Bobi nije htio.
Američkoj vladi se zamjeri
i ona mu kaznu tu odmjeri.
Domu svome vratit’ se ne može
optužbe se protiv njega množe.
Na Islandu srce mu je stalo
da uživa nije mu se dalo.
Često tako sa genijem biva
istina se od ljudi sakriva.
I dan danas ljudi njega vole
Fišerove muke i nas bole.
Nepravdi se Bobi usprotivi
u srcima našim zato živi.
I živjeće dokle bude ljudi
licemjere to najviše čudi.
Veličinu oni ne shvataju
pred vlastima na zemlju padaju.
Bobi kralja voli jednog samo
mi šahisti to najbolje znamo.
To je kralje crni ili bijeli
nekad plašljiv a nekad i smjeli.
Bobi šah je mnogo uzvisio
skupu c’jenu za to je platio.
Al’ plodove mi sada beremo
dok se vrhu šahovskom veremo.
******************
MIKELANĐELO BUONOROTI
Čovjeka je sa Bogom spojio
genijalan Buonoroti bio.
Njihovi se prsti dodiruju
o tom ljudi od davnina snuju.
Samo da je ovo napravio
čovječanstvo on je zadužio.
Sikstinska će na Sudu nas branit’
od Potopa ljude će odbranit’.
Za Davida isto ovo važi
unutrašnju ljepotu on traži.
Još je momčić David tada bio
Golijata on je pogubio.
Umjetnik mu mišiće ističe
o borbi su ispredane priče.
Isklesao on je i Pijetu
kamen priča majke sudbu kletu.
Djeva Hrista u naručju drži
mrtvog sina, to nam srca prži.
Je l’ moguće da to kamen plače?
Buonoroti u srca nas tače.
A Mojsija kako je iskles’o,
kamen nije, to je živo meso.
Ni Antika bolje ne ponudi
ni Bog ovo ne može da kudi.
Savršenstvo umjetnik postig’o
vajarima ljestvicu podig’o.
Otiš’o je jednog februara
taj umjetnik svestranoga dara.
Februare mrzim ja od tada
u kamenu sad tišina vlada.
Nema drugog da kamen propišti
Talijanu svaka pora vrišti.
On se samo Prirodi primak’o
Bog mu ruke Svojom rukom tak’o.
