V. I. LINDER, I. M. LINDER: ŠAHOVSKA ENCIKLOPEDIJA (36. nastavak)

Goran

V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

VOLŠKI GAMBIT

1.d2–d4 Ng8–f6 2. c2–c4 c7–c5 3. d4–d5 b7–b5.

Otvaranje je dobilo naziv u vezi s analizama šahista iz volškog grada Samare tokom četrdesetih godina (prva publikacija B. Argunova u časopisu „Šahmati u SSSR-u“, 1946, br. 2). U literaturi je poznat i kao gambit P. Benka. Nastavak je nadahnut strateškom idejom Blumenfeldovog gambita. Poslije 4. cxb5 a6 5. bxa6 Nxa6 crni namjerava da organizuju ofanzivu teških figura po poluotvorenim linijama „a“ i „b“ i pritisak lovca po dijagonali f1–a6. U jednom od glavnih nastavaka gambita — 6. Nc3 d6 7. e4 Nxf1 8. Kxf1 g6 — crni zadržava mogućnost pojačavanja aktivnosti na daminom krilu i u centru, razvijanjem crnopoljnog lovca na g7 i pješačkim potkopavanjem e7–e6.

Nove ideje i razrade u ovo otvaranje unijeli su mnogi šahovski teoretičari i praktičari — S. Furman, L. Portiš, T. Petrosjan, V. Hort, F. Georgiju, A. Beljavski, R. Vaganjan, R. Knaak, E. Vasjukov i drugi velemajstori i majstori.

VOLTER i šah
Čuveni francuski pisac, filozof i istoričar Fransoa-Mari Volter (1694–1778) od mladih dana pa sve do duboke starosti strastveno se bavio šahom. Boraveći u Parizu, posjećivao je kafe „Režans“, gdje je ponekad igrao s Filidorom. U posljednjim godinama života, povukavši se na svoje imanje u Fernjeu, često je igrao sa sveštenikom Adamom. Pošto mu je bio slabiji po snazi, Volter je vrlo emotivno doživljavao svoje poraze. Lorag se sjeća njegovih riječi: „Na šah sam, čini mi se, potrošio više vremena nego na bilo koji drugi posao. Volim ga, zanosim se njime, a otac Adam, ta tupica, stalno me pobjeđuje bez ikakvog sažaljenja. Sve ima svoje granice!“

Šahovski motivi nerijetko se pojavljuju i u Volterovom književnom stvaralaštvu. U „Istoriji Karla XII“ pisac je primijetio da je za vrijeme boravka švedskog kralja u Benderima, kao turskog zarobljenika, „njegova jedina razonoda ponekad bila igra šaha“. Zatim slijedi zanimljiva opaska: „Ako se o čovjeku ponekad može suditi po neznatnim pojedinostima, dozvoljeno je pomenuti da je u ovoj igri naročito volio da igra kraljem; koristio ga je češće nego druge figure i zato je uvijek trpio poraz.“

Volter je pokazivao interesovanje i za porijeklo igre. Bio je čvrsto uvjeren u njeno indijsko porijeklo. O tome se izričito govori u 12. poglavlju filozofske pripovijetke „Zadig, ili Sudbina“ (1748) i u 17. poglavlju „Ogleda o naravima i duhu naroda“ (1753–1755), gdje autor tvrdi:
„Među našim igrama ona koja čini najveću čast ljudskom umu nesumnjivo je došla iz Indije. Svjedočanstvo za to jesu slonovi, koje smo u šahovskoj igri zamijenili kulama.“
Dalje pisac naglašava da se u stvaranju šaha ispoljila specifičnost mišljenja Indijaca: „Kod nas nema ničega što bi se moglo uporediti s ovom igrom; ona je isto toliko alegorična koliko i njihove basne; ona je slika njihove ratne vještine.“

Najzad, zanimljiva je Volterova primjedba u članku „Geniji“ (1771), gdje, nastojeći da dokaže da je genije onaj koji izmišlja novo i pokazuje originalnost mišljenja, navodi i sljedeći argument:
„Sasvim je vjerovatno da mnogi igraju šah jače nego pronalazač ove igre i da bi mogli pobijediti njega za ona zrna pšenice kojima je indijski kralj poželio da ga nagradi. Ali pronalazač šaha bio je genije, a oni koji ga pobjeđuju to možda i nisu.“

ВСЕМИРНЫЕ ШАХМАТНЫЕ ОЛИМПИАДЫ (SVJETSKE ŠAHOVSKE OLIMPIJADE)

Tako se nazivaju redovna (jednom u dvije godine) takmičenja šahista zemalja i teritorija — članica FIDE. Godine 2001. u Bledu (Slovenija) održane su 35. muška i 20. ženska olimpijada.

Prva šahovska olimpijada (ili, kako se tada nazivala, „Turnir nacija“) održana je 1927. godine u Londonu i igrana je u zgradi britanskog parlamenta uz učešće 16 reprezentacija.

Do početka Drugog svjetskog rata (1939–1945) održano je osam šahovskih olimpijada. Na njima je reprezentacija SAD-a pobjeđivala četiri puta, a Mađarske dva puta. SSSR je prvi put učestvovao na olimpijadi 1952. godine u Helsinkiju i pobjeđivao je gotovo na svim olimpijadama (čak 18 puta!), s izuzetkom jedne. U periodu od 1992. do 2002. godine reprezentacija Rusije šest puta zaredom osvajala je prvo mjesto.

Do 1957. godine održavale su se samo muške olimpijade. Svaki meč se igrao na četiri table, a u ekipi su bila još dva rezervna igrača. Članovi ekipa koje su osvojile 1–3. mjesto dobijaju zlatne, srebrne i bronzane medalje, dok se pobjedničkoj ekipi dodjeljuje prelazni trofej — Kup Hamiltona–Rasela.

Od 22. olimpijade (1976) istovremeno s muškim ekipama počele su da se takmiče i ženske reprezentacije (ranije, u periodu 1957–1974, igrale su u drugim terminima). U početku su se mečevi igrali na dvije table, a od 1976. na tri. U skladu sa tim, žensku ekipu čine tri osnovne šahistkinje i dvije rezervne. Počevši od 1957. godine, ženska reprezentacija SSSR-a pobijedila je na olimpijadama deset puta, dva puta je slavila Mađarska (1988, 1990), tri puta zaredom Gruzija (1992–1996), te tri puta Kina (1998–2002).

Počevši od A. Aljehina i H. R. Kapablanke, na olimpijadama su učestvovali svi svjetski prvaci i bivši svjetski prvaci.

Šahovske olimpijade nisu samo bodovi, plasmani i nagrade. One su i mnoštvo partija koje su ušle u riznicu šahovske umjetnosti. A najvažnije je to što doprinose daljoj popularizaciji šaha u svijetu i jačanju prijateljskih veza među šahistima svih kontinenata planete. Donji spisak gradova domaćina i tri zemlje pobjednice pokazuje da, pored tradicionalne aktivnosti evropskih zemalja, sve značajniju ulogu u svjetskom šahovskom životu i u organizaciji olimpijada imaju Latinska Amerika i azijske države.

Reprezentacija SSSR-a — pobjednica trinaeste Svjetske olimpijade. Minhen, 1958. S lijeva na desno sjede: V. Smislov i M. Botvinik; stoje: M. Talj, D. Bronštajn, P. Keres, A. Kotov (rukovodilac sovjetske delegacije), T. Petrosjan.

Muške olimpijade

  1. London, 1927. – 1. Mađarska, 2. Danska, 3. Engleska.
  2. Hag, 1928. – 1. Mađarska, 2. SAD, 3. Poljska.
  3. Hamburg, 1930. – 1. Poljska, 2. Mađarska, 3. Njemačka.
  4. Prag, 1931. – 1. SAD, 2. Poljska, 3. Čehoslovačka.
  5. Folkston (Engleska), 1933. – 1. SAD, 2. Čehoslovačka, 3. Švedska.
  6. Varšava, 1935. – 1. SAD, 2. Švedska, 3. Poljska.
  7. Stokholm, 1937. – 1. SAD, 2. Mađarska, 3. Poljska.
  8. Buenos Ajres, 1939. – 1. Njemačka, 2. Poljska, 3. Estonija.
  9. Dubrovnik, 1950. – 1. Jugoslavija, 2. Argentina, 3. SR Njemačka.
  10. Helsinki, 1952. – 1. SSSR, 2. Argentina, 3. Jugoslavija.
  11. Amsterdam, 1954. – 1. SSSR, 2. Argentina, 3. Jugoslavija.
  12. Moskva, 1956. – 1. SSSR, 2. Jugoslavija, 3. Mađarska.
  13. Minhen, 1958. – 1. SSSR, 2. Jugoslavija, 3. Argentina.
  14. Lajpcig, 1960. – 1. SSSR, 2. SAD, 3. Jugoslavija.
  15. Zlatni pijesci, 1962. – 1. SSSR, 2. Jugoslavija, 3. Argentina.
  16. Tel Aviv, 1964. – 1. SSSR, 2. Jugoslavija, 3. SR Njemačka.
  17. Havana, 1966. – 1. SSSR, 2. SAD, 3. Mađarska.
  18. Lugano, 1968. – 1. SSSR, 2. Jugoslavija, 3. Bugarska.
  19. Zigen (SR Njemačka), 1970. – 1. SSSR, 2. Mađarska, 3. Jugoslavija.
  20. Skoplje, 1972. – 1. SSSR, 2. Mađarska, 3. Jugoslavija.
  21. Nica, 1974. – 1. SSSR, 2. Jugoslavija, 3. SAD.
  22. Haifa, 1976. – 1. SAD, 2. Holandija, 3. Engleska.
  23. Buenos Ajres, 1978. – 1. Mađarska, 2. SSSR, 3. SAD.
  24. Valeta, 1980. – 1. SSSR, 2. Mađarska, 3. Jugoslavija.
  25. Lucern, 1982. – 1. SSSR, 2. Čehoslovačka, 3. SAD.
  26. Solun, 1984. – 1. SSSR, 2. Engleska, 3. SAD.
  27. Dubai (UAE), 1986. – 1. SSSR, 2. Engleska, 3. SAD.
  28. Solun, 1988. – 1. SSSR, 2. Engleska, 3. Holandija.
  29. Novi Sad, 1990. – 1. SSSR, 2. SAD, 3. Engleska.
  30. Manila, 1992. – 1. Rusija, 2. Uzbekistan, 3. Armenija.
  31. Moskva, 1994. – 1. Rusija, 2. Bosna i Hercegovina, 3. Rusija-2.
  32. Jerevan, 1996. – 1. Rusija, 2. Ukrajina, 3. SAD.
  33. Elista, 1998. – 1. Rusija, 2. SAD, 3. Ukrajina.
  34. Istanbul, 2000. – 1. Rusija, 2. Njemačka, 3. Ukrajina.
  35. Bled, 2002. – 1. Rusija, 2. Mađarska, 3. Armenija.

Ženske olimpijade

  1. Emen (Holandija), 1957. – 1. SSSR, 2. Rumunija, 3. DDR.
  2. Split (Jugoslavija), 1963. – 1. SSSR, 2. Jugoslavija, 3. DDR.
  3. Oberhauzen (SR Njemačka), 1966. – 1. SSSR, 2. Rumunija, 3. DDR.
  4. Lublin, 1969. – 1. SSSR, 2. Mađarska, 3. Jugoslavija.
  5. Skoplje, 1972. – 1. SSSR, 2. Rumunija, 3. Mađarska.
  6. Medeljin (Kolumbija), 1974. – 1. SSSR, 2. Rumunija, 3. Bugarska.
  7. Haifa, 1976. – 1. Izrael, 2. Velika Britanija, 3. Španija.
  8. Buenos Ajres, 1978. – 1. Mađarska, 2. SSSR, 3. SAD.
  9. Valeta, 1980. – 1. SSSR, 2. Mađarska, 3. Poljska.
  10. Lucern, 1982. – 1. SSSR, 2. Rumunija, 3. Mađarska.
  11. Solun, 1984. – 1. SSSR, 2. Bugarska, 3. Rumunija.
  12. Dubai, 1986. – 1. SSSR, 2. Mađarska, 3. Rumunija.
  13. Solun, 1988. – 1. Mađarska, 2. SSSR, 3. Jugoslavija.
  14. Novi Sad, 1990. – 1. Mađarska, 2. SSSR, 3. Kina.
  15. Manila, 1992. – 1. Gruzija, 2. Ukrajina, 3. Kina.
  16. Moskva, 1994. – 1. Gruzija, 2. Mađarska, 3. Kina.
  17. Jerevan, 1996. – 1. Gruzija, 2. Kina, 3. Rusija.
  18. Elista, 1998. – 1. Kina, 2. Rusija, 3. Gruzija.
  19. Istanbul, 2000. – 1. Kina, 2. Gruzija, 3. Rusija.
  20. Bled, 2002. – 1. Kina, 2. Rusija, 3. Poljska.

(Nastaviće se)