V. I. LINDER, I. M. LINDER: ŠAHOVSKA ENCIKLOPEDIJA (35. nastavak)

Goran

V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

„VILJUŠKA“.
Tako se naziva prijetnja koja se istovremeno stvara protiv dvije figure napadom pješakom, skakačem, a rjeđe i lovcem. Ovi udarci, suptilno pripremljeni prethodnom igrom, često su neočekivani i lijepi. Elegantnu kombinaciju pješačke „viljuške“ izveo je, na primjer, Z. Taraš u 13. partiji meča protiv F. Maršala. Estetski utisak dodatno se pojačava time što je bijeli u njoj pronašao spas i, pored svega, prethodila joj je privremena žrtva dame!

Taraš – Maršal
Nirnberg, 1905.

  1. Dxc6! Dxc6
  2. b5+ Ka5
    (ne može 33…Dxb5 ili 33…Kb7 zbog prijetnje skakačeve „viljuške“)
  3. bxc6 Txc2
  4. Sxd4 Tc5! (Sada već crni traže spas!)
  5. c7 Lg4
  6. Sb3+ Kb4
  7. Sxc5 Kxc5
  8. a5 Kd4
  9. axb axb
  10. Kf2 Kxd3
  11. Ld6 b5
  12. Le7 Kd4
  13. Lc6 Ke4. Remi.

Još češće se u partijama javlja prijetnja skakačeve „viljuške“. Zanimljiv primjer takve kombinacije predstavljen je u studiji A. Troickog, prvi put objavljenoj 1914. godine u časopisu „Deutsche Schachzeitung“.

A. Troicki, 1914.

Bijeli igra i dobija.

  1. Tb7! Dg8 (1…Dxb7 2. Sd6+ i bijeli dobijaju damu)
  2. Se5+ Kc5
  3. Tb8! Dh7 (3…Dxb8 4. Sd7+)
  4. b4+ Kd6
  5. Th8! Dxh8
  6. Sf7+, i bijeli dobija.

VINAVER (Winawer) Šimon (1838–1920), poljski majstor, jedan od najjačih evropskih šahista 60–80-ih godina 19. vijeka.

Baveći se trgovinom, Vinaver je 1867. godine, zbog poslovnih poslova, došao u Pariz. Ljubav prema šahu i izuzetna snaga, koju je stekao u Varšavi u susretima s najjačim lokalnim šahistima i s ruskim majstorom A. Petrovom, doveli su ga u čuveni kafe „Regans“. Tamo su na njega obratili pažnju i pozvali ga da učestvuje na međunarodnom turniru. Vinaverov nastup izazvao je senzaciju! Dotad nepoznat šahista samouvjereno je osvojio drugo mjesto, prestigavši Štajnica, Nojmana, Rivijera, Rozentala i druge majstore. Demonstrirao je originalnu igru, izuzetan kombinacioni talenat, upornost i snalažljivost u odbrani teških pozicija, kao i fino majstorstvo u završnici.

Nakon pariskog trijumfa Vinaver nije često nastupao na takmičenjima, ali gotovo uvijek uspješno: 1878. godine u Parizu je podijelio 1–2. mjesto sa Cukertortom, a 1881. u Berlinu 3–4. mjesto sa Čigorinom. Najveća dostignuća Vinavera u njegovoj šahovskoj karijeri bile su pobjede u Beču 1882. godine, gdje je na izuzetno jakom dvokružnom turniru podijelio 1–2. mjesto sa Štajnicom (odigravši s njim neriješeno dodatni meč – 1:1), kao i prva nagrada u Nirnbergu 1883. godine, gdje je bio ispred Blekberna, Mejzona, Bardelebena, Berda i drugih poznatih maestara. Godine 1875. Vinaver je boravio u Peterburgu, gdje je dobio meč protiv majstora I. Šumova (+5, −2, =0) i pobijedio na turniru uz učešće najjačih ruskih šahista. Visoko cijeneći igru Čigorina, Vinaver je kasnije preporučio berlinskim šahistima da ga pozovu na međunarodni turnir (1881).

Vinaver je dao vrijedan doprinos razvoju teorije otvaranja. Poznate su njegove analize u Slovenskoj odbrani (kontragambit Vinavera – 1. d4 d5 2. c4 c6 3. Nc3 e5 4. dxe5 d4 5. Ne4 Qa5 i dalje 6…Qxe5), kao i u prihvaćenom Kraljevom gambitu (1. e4 e5 2. f4 exf4 3. Bc4 Ne7). On je prvi u turnirskoj praksi primjenjivao varijantu izmjene Španske partije i niz drugih shema otvaranja koje su postale aktuelne u 20. vijeku.

Vinaver – Bir
Nirnberg, 1883.

  1. …Rxd5
    (do prednosti bijelog vodili su i drugi nastavci: 30…Qxd5 31. Qxd5 Rxd5 32. Nxf6+ Rxe1 33. Nxd5, ili 30…Qe7 31. d6 cxd6! 32.Qxd6! Re4 33. Qxe7+ Rxe7 34. Rxe7 Rxe7 35. Rd1 Kg8 36. Rd7 Kf7 37. c7 Rxd7 38. c8Q)
  2. Nxf6+! Rxd3
  3. Rxe8+ Qxe8
  4. Nxe8 Kg8
  5. Nc7 Rd4
  6. Ne6 Rxg4+
  7. Kh1 g6
  8. c7 Rc4
  9. Rd1 Kf7
  10. Nd8+. Crni predaje.

UZRAST i šah (ВОЗРАСТ и шахматы.)
Ovom problemu može se pristupiti s nekoliko strana. Kada je najbolje započeti učenje ove igre? Zašto njome podjednako snažno bivaju očarani djeca i omladina, ljudi srednjih godina i starije osobe? Kako uzrast utiče na sportske i stvaralačke uspjehe?..

Na prvo pitanje odgovor je očigledan: u svakom uzrastu moguće je upoznati se s igrom, shvatiti njene zakonitosti i osjetiti neponovljivu čar šaha. Ipak, najbolje je to učiniti u djetinjstvu, kada se pravila i sve finese igre usvajaju brže i lakše. Osim toga, u ranom školskom uzrastu šah ima naročito blagotvorno dejstvo na čovjeka. Najzad, upravo tada se kod djeteta može neočekivano ispoljiti veliki šahovski talenat.

Parafrazirajući poznatu izreku o ljubavi, može se reći da su šahu svi uzrasti pokorni. Čarima ove drevne igre podjednako podležu i djeca koja tek savladavaju osnove pismenosti, i mladići i djevojke koji stupaju u samostalan život, i ljudi u poodmaklim godinama, bogati životnim iskustvom. Naravno, njihove duhovne potrebe nisu iste. Za djecu i omladinu šah je poseban svijet doživljaja i osjećanja, koji utiče na formiranje ličnosti i razvoj sposobnosti u drugim oblastima djelovanja; za ljude srednjih godina on je predmet kulturnog razonodnog vremena, a za starije osobe — pretežno sredstvo odmora.

Odakle takve emocije, odakle tako širok spektar osjećanja i doživljaja kod šahista različitog uzrasta? Svaka partija je, u malom, čovjekov život. Tu su i nade, i napeti tragalački putevi ka cilju, i borba za njegovo ostvarenje. Za svega nekoliko sati igre šahista od početka do kraja proživljava životnu dramu punu najoštrijih sukoba i kolizija, strasti i borbi. I u toj drami on nije posmatrač, već neposredni učesnik, koji spoznaje svu radost pobjede ili ispija do dna gorku čašu poraza. Tako čovjek, od djetinjstva pa do duboke starosti, u šahu nalazi poticaj za razvoj ili očuvanje umnih snaga, izvor za ispoljavanje raznovrsnih osjećanja i doživljaja.

Prirodno je da uzrast utiče na uspjehe majstora i velemajstora, jer učešće na zvaničnim turnirima i mečevima zahtijeva velika psihofizička opterećenja. Za razliku od drugih rasprostranjenih sportova — fudbala, hokeja, tenisa — u šahu se sportska dugovječnost održava znatno duže. Svjetsko iskustvo i praksa takmičenja pokazuju da se, po pravilu, najblistavija ispoljavanja šahovskog talenta javljaju između 20. i 30. godine, dok vrhunac snage šahiste pada u period od 30. do 40. godine. Pri tome, kod nekih šahista postoje znatne oscilacije rezultata, padovi i usponi, dok su kod drugih uspjesi stabilniji. Prema mišljenju doktora psiholoških nauka, velemajstora Nikolaja Krogijusa, stabilnost se najčešće zapaža kod onih koji, pored šaha, imaju visoku utreniranost i u drugim oblicima intelektualne djelatnosti. U istoriji šaha poznati su primjeri igrača koji su i u dobi između 60 i 70 godina postizali velike uspjehe na međunarodnim turnirima: V. Štajnic (Beč, 1898, 4. nagrada, 62 godine), E. Lasker (Moskva, 1935, 3. mjesto bez poraza, 67 godina); Z. Taraš (Beč, 1922, dijeljena 4–6. mjesta s Aljehinom i Marocijem, 60 godina); O. Bernštajn (London, 1949, 1. mjesto, 67 godina), V. Smislov (Kopenhagen, 1986, dijeljena 1–4. mjesta, 65 godina). Usput, Smislov je sa 62 godine briljantno dobio polufinalni meč kandidata za svjetsko prvenstvo protiv 32-godišnjeg Z. Riblija (1983, 6,5 : 4,5).

Što se tiče pojedinačnih partija, velemajstori i majstori mogu ih igrati i u veoma poodmaklom uzrastu u sjajnom stilu. Sljedeća partija 72-godišnjeg velemajstora Osipa Bernštajna (1882–1962), odigrana na međunarodnom turniru u Urugvaju, gdje je podijelio 2–3. mjesto s Migelom Najdorfom, nagrađena je priznanjem za ljepotu.

Bernštajn – Najdorf
Montevideo, 1954

1.d4 Nf6 2.c4 d6 3.Nc3 Nbd7 4.e4 e5 5.Nf3 g6 6.dxe5 dxe5 7.Be2 c6 8.0–0 Qc7 9.h3 Nc5 10.Qc2 Nh5 11.Re1 Ne6 12.Be3 Be7 13.Rad1 0–0 14.Bf1 Nhg7 15.a3 f5 16.b4 f4 17.Bc1 Bf6 18.c5 g5 19.Bc4 Kh8 20.Bb2 h5

21.Nd5! (veličanstvena žrtva figure) cxd5 22.exd5 Nd4 23.Nxd4 exd4 24.d6 Qd7 25.Rxd4! f3 26.Rde4! Qf5 27.g4 hxg4 28.hxg4 Qg6 29.Re8 Bf5 30.Rxa8 Rxa8 31.gxf5 Qh5 32.Re4 Qh3 33.Bf1 Qxf5 34.Rh4+! gxh4 35.Qxf5 Nxf5 36.Bxf6+ Kg8 37.d7 1–0

(Nastaviće se)