Tužne vijesti iz Estonije – preminuo je Ivo Nej.
Jedan od veterana šahovskog svijeta, koji je dao ogroman doprinos kao igrač, teoretičar, trener i veliki popularizator naše igre.
U maloj Estoniji šah se oduvijek povezivao sa imenom Paul Keres, ali vjerovatno je najsjajniji trenutak estonskog šaha bila zajednička pobjeda Keresa i Neja na turniru u Bejvervejku (preteči današnjeg Vajk an Zea) 1964. godine. Iza njih su tada ostali Bent Larsen, Lajoš Portiš i drugi. Za Keresa je to bila još jedna pobjeda u velikoj karijeri, a za Neja vrhunac njegove šahovske karijere.
Po tadašnjim pravilima nije dobio titulu velemajstora i ostao je međunarodni majstor. Tek prije nekoliko godina FIDE mu je dodijelila titulu počasnog velemajstora.
Uopšte, Ivo je bio jedna od ključnih ličnosti estonskog šaha. Njegova televizijska emisija o šahu godinama se emitovala na estonskoj televiziji, a njegov učenik Lembit Ol (nažalost, prerano i tragično preminuo) bio je među najjačim šahistima svijeta devedesetih godina.
Međutim, Nejovo ime bilo je dobro poznato i daleko izvan njegove domovine.
Bio je član trenerskog tima Borisa Spaskog, pomagao je Noni Gaprindašvili, a zajednički rad sa velemajstorom Robertom Birnom na knjizi o meču Fišer – Spaski donio mu je veliku prepoznatljivost i na Zapadu.
Kada čovjek ode u tako dubokoj starosti, teško je govoriti o nepravednoj sudbini.
Ipak, ostaje tuga.
Neka mu je vječna slava.
Napisao GM Emil Sutovsky (na fejsbuku)