O formi lidera reprezentacije, Turniru kandidata i očekivanjima od Olimpijade „Gazeta“ je razgovarala s jednim od najpoznatijih šahista u zemlji — svjetskim prvakom FIDE 2004. godine Rustamom Kasimdžanovim, koji od oktobra radi kao glavni trener muške nacionalne reprezentacije Uzbekistana.
Najbliži događaji
Od 28. marta do 16. aprila velemajstor Džavohir Sindarov nastupiće na Turniru kandidata, na kojem će se odrediti izazivač aktuelnog svjetskog prvaka. A od 15. do 28. septembra Samarkand će biti domaćin Svjetske šahovske olimpijade.
Pitanje: Za početak, mislim da će čitaocima biti zanimljivo da saznaju kako trenutno stoje stvari kod vas lično. Gdje sada živite, na kojim projektima radite? Šta možete podijeliti s nama?
Rustam Kasimdžanov: Nije tajna da se selim između Njemačke i Uzbekistana. Najvećim dijelom bavim se šahom, šahistima u Uzbekistanu, našom reprezentacijom i ne samo time. Ipak, pred nama je mnogo zadataka.
Pitanje: Na nedavnom turniru u Vajk-an-Zeu (Tata Steel Chess 2026) vjerovatno ste radili s Nodirbekom Abdusatorovim ili s nekim drugim. Niste išli tamo?
Rustam Kasimdžanov: Ne, zapravo sam sada u Taškentu. Ove godine nisam bio u Vajk-an-Zeu — kod mene to obično bude svake druge godine. Momci su se sami odlično snašli, kao što vidite. Vajk-an-Ze, uz svo dužno poštovanje, jeste veliki turnir i važan dio kalendara, ali baš ove godine, uzimajući u obzir sve o čemu sam govorio, to nije glavni događaj.
Pitanje: Mnogi smatraju da, prvo, učesnici Turnira kandidata ne otkrivaju svoje pripreme otvaranja u Vajk-an-Zeu. A drugo, postoji vjerovanje da je pred važan turnir poželjno dobro podbaciti, kako bi se kasnije nastupilo maksimalno uspješno. Šta vi mislite o tome?
Rustam Kasimdžanov: Postoji takvo mišljenje, da. Ne bih želio govoriti konkretno o Džavohiru, nadam se da će mu ovaj turnir samo pomoći. U prošlosti je, nesumnjivo, bilo slučajeva da su ljudi koji su briljantno igrali u Vajk-an-Zeu kasnije blijedo izgledali na Turniru kandidata, ali i obrnuto. U suštini, vjerovatno se mogu dokazati i jedan i drugi slučaj.
Pitanje: Da li je zaista bilo tako da je Nodirbeku, s obzirom na to da neće igrati na Turniru kandidata (Abdusatorov se nije uspio kvalifikovati zbog ranog ispadanja na Svjetskom kupu i nedostatka bodova na FIDE rang-listi), bilo „odriješenih ruku“ pa je mogao sebi dopustiti da pokaže više novina?
Rustam Kasimdžanov: Mislim da je to samo vjerovanje. Slušao sam to još u djetinjstvu, ali nikada u to nisam vjerovao. Kao šahista takođe ne vjerujem da neko igra slabije zato što pokušava nešto da sakrije. To je besmislica.
Pitanje: Stekao se utisak da je Nodirbek napravio ogroman iskorak — otprilike od rane pobjede na superturniru London Chess Classic: onih 6 pobjeda iz 6 partija, zatim Svjetsko prvenstvo u brzopoteznom šahu („srebro“ u blicu), a sada i pobjeda u Vajk-an-Zeu. Ako se stručnim okom uporedi njegova igra tokom, uslovno rečeno, 2025. godine i njegovi nastupi u posljednje vrijeme, da li se vide značajne promjene?
Rustam Kasimdžanov: Čini mi se da ga je sputavala potreba da se kvalifikuje na Turnir kandidata. Kada se nije kvalifikovao, više nije morao stalno da razmišlja o tome i jednostavno je počeo da igra šah — a to mu, kao što znamo, veoma dobro ide.
Pitanje: Neki navijači kažu da su uspjesi Džavohira Sindarova (pobjeda na Svjetskom kupu), kao i Nodirbeka Jakubbojeva (polufinale Svjetskog kupa), takođe snažno uticali na njega, da je rivalstvo u uzbekistanskom šahu poraslo i da to dodatno povećava motivaciju.
Rustam Kasimdžanov: Mislim da to može biti tačno. Kada je bio nesporni broj jedan [u Uzbekistanu], možda mu je nedostajalo takvo unutrašnje rivalstvo.
Sada će borba za status prvog broja biti oštra, a konkurencija sportistima samo koristi — ona izvlači ono najbolje.
Pitanje: Ranije je Abdusatorov često veoma dobro odigravao veći dio turnira, ali bi posrtao u završnim kolima. U Vajk-an-Zeu mu se dešavalo da izgubi pretposljednju ili posljednju partiju. A sada je u posljednjem kolu pobijedio Ardžuna Erigajsija. Da li je, možda, obavljen neki psihološki rad?
Rustam Kasimdžanov: Sasvim je moguće. Čini mi se da je postao stabilniji i nadam se da će se to zadržati.
Pitanje: Govoreći o Džavohiru: njegov uspon nije primjetan samo na Svjetskom kupu — on pokazuje odlične rezultate i u Fišerovom šahu, a evo i drugo mjesto u Vajk-an-Zeu. I to je, očigledno, podizanje nivoa igre?
Rustam Kasimdžanov: Jasno je da je napredovao. On je još veoma mlad, mlađi od Abdusatorova za nekoliko godina, i ima ogroman potencijal za dalji rast. Snaga i pouzdanost s kojima sada igra zaista su impresivne. Pravi veoma malo grešaka. Utisak je da ih ima manje nego bilo ko drugi.
Već sada je očigledno da je on elitni šahista. Mislim da će, ako ne bude vanrednih okolnosti, taj status zadržati do kraja karijere. Smatram da će on od sada uvijek biti elitni šahista.
Pitanje: Da li za vas postoje jasni favoriti Turnira kandidata?
Rustam Kasimdžanov: Meni se uvijek čini da je na svakom turniru ovakvog formata jasan favorit Fabijano Karuana. I do sada je tako ostalo.
Skriveni favorit, po mom mišljenju, jeste Džavohir. On prvi put igra na ovakvom turniru. U ostalom, svi imaju šanse. Ali za sada bih izdvojio ovu dvojicu… čak i ne znam ko još realno pretenduje na pobjedu.
Pitanje: Recimo Ramešbabu Pragnananda (Indija, osmi na svjetskoj rang-listi)?
Rustam Kasimdžanov: Moguće, da. Ali za to će, nakon ovog katastrofalnog ili, u najmanju ruku, ne baš uspješnog Vajk-an-Zea, morati prilično da podigne nivo svoje igre.
S druge strane, do Turnira kandidata ostala su još dva mjeseca. Svi će oni prionuti na ozbiljan rad, pa ćemo vidjeti.
Nemamo nikakvih informacija o tome šta se dešava u životima ostalih kandidata: kako treniraju, s kim, u kakvom su stanju i u kakvoj formi. Turnir će mnogo toga pokazati.
Pitanje: Stekao sam utisak da su vam Olimpijada i rezultat reprezentacije, odnosno rezultat zemlje, važniji od pojedinačnih rezultata šahista. Da li je to tačno?
Rustam Kasimdžanov: Mnogo važniji, da.
Pitanje: Znači li to da je, uslovno rečeno, cilj osvojiti olimpijsko zlato časniji od toga da neko postane svjetski prvak ili da se izbori za meč za „šahovsku krunu“?
Rustam Kasimdžanov: Kako da kažem? Ne treba potcjenjivati titulu svjetskog prvaka. Nesumnjivo, ako se Džavohir plasira u meč za svjetsku krunu, to će postati jedan od prioriteta, potpuno uporediv s Olimpijadom. Ali do tog meča se još treba kvalifikovati.
Dakle, da — on je već postigao visoke rezultate, ima sve šanse, i ako se plasira u meč za svjetsko prvenstvo, pred uzbekistanski šah biće postavljeni najviši sportski ciljevi. Međutim, taj trenutak još nije došao.
Nadamo se da hoće, ali dok se to ne desi, učešće na Olimpijadi ipak je realnost. Pogotovo imajući u vidu da smo mi domaćini i da će se ona održati u Uzbekistanu. Tamo su ciljevi postavljeni najviše moguće.
Mislim da je za državu, za motivaciju ljudi koji donose odluke, timski rezultat izuzetno, izuzetno važan. Mi to razumijemo, momci to razumiju, i u skladu sa time, rezultat na Olimpijadi djeluje značajnije od bilo kog pojedinačnog turnira, ako ne računamo Turnir kandidata, kao i potencijalnu pobjedu na njemu i moguću pobjedu u meču za svjetsko prvenstvo, naravno.
Pitanje: Da li se u protekle dvije godine, od prethodne Olimpijade, na neki način promijenio odnos snaga među reprezentacijama?
Rustam Kasimdžanov: Mislim da smo jači.
Pitanje: U čemu u odnosu na Indiju?
Rustam Kasimdžanov: Mi smo sigurno jači nego što je naša reprezentacija bila prije dvije godine i nego što je bila prije četiri godine. I da, u ovom trenutku, mislim da smo jači od Indije.
Ali to samo po sebi ništa ne znači, jer na Olimpijadi učestvuje više od 200 reprezentacija. Od njih se oko pet realno bori za zlatne medalje, a otprilike trideset ekipa veoma su opasne u svakom pojedinačnom meču. Dakle, u svakom slučaju, bez obzira na raspored snaga, Olimpijada će biti izuzetno teška — za svaku ekipu, pa tako i za našu.
Da li smo mi za nijansu jači od Indije ili za nijansu slabiji, čini mi se da uopšte nije principijelno pitanje. U ovom trenutku, posebno imajući u vidu u kakvoj su formi momci i na kojem nivou sada igraju, šanse Uzbekistana su veoma dobre. To donosi i dodatni pritisak, jer visoka očekivanja ne olakšavaju uvijek posao. Zato očekujemo tešku borbu.
Pitanje: Posljednje pitanje. Na osnovu vašeg iskustva igranja na najvišem nivou, možete li dati neki šahovski, a možda i opšteživotni savjet Džavohiru pred izazov koji ga očekuje?
Rustam Kasimdžanov: Ono što vidim u njegovim partijama na Svjetskom kupu i sada u Vajk-an-Zeu jeste upravo situacija u kojoj ne treba davati nikakve preporuke. Ako bude imao dovoljno samokontrole i živaca da jednostavno održi nivo na kojem se sada nalazi i metode rada koje već koristi, to će biti sasvim dovoljno.
Znate, kada sjednete u automobil i on vozi savršeno, ne vodite ga kod mehaničara da mu mijenja ulje. Ovo je upravo takav slučaj. On se sada nalazi na vrhuncu šahovske forme i igra izvanredno.
Ukratko, rezime svega rečenog
Nodirbek Abdusatorov
Postoji osjećaj da ga je ranije sputavala potreba da se kvalifikuje na Turnir kandidata. Kada se to nije desilo, više nije morao stalno da razmišlja o tome i jednostavno je počeo da igra šah — a to mu ide veoma dobro.
Ranije je često vrlo dobro igrao veći dio turnira, ali bi posrtao u završnim kolima. Sada je, moguće, postao stabilniji. Nadam se da će ta osobina ostati.
Najvažniji start je Olimpijada. Kao što to često biva u šahu, sve ostalo će blijedjeti u njenoj sjenci. Najvažnije je da dobro odigra za reprezentaciju, a ostalo će, mislim, doći samo od sebe.
Zdrava konkurencija
Moguće je da su uspjesi Džavohira Sindarova i Nodirbeka Jakubbojeva zaista odigrali određenu ulogu. Kada je bio nesporni broj jedan, možda mu je nedostajalo takvo unutrašnje rivalstvo.
Sada će borba za status prvog broja biti oštra, a konkurencija sportistima samo koristi — ona iz njih izvlači ono najbolje.
Džavohir Sindarov
Jasno je da je napredovao. On je još veoma mlad, mlađi od Abdusatorova za nekoliko godina, i ima ogroman potencijal za dalji razvoj.
Snaga i pouzdanost s kojima sada igra zaista su impresivne. Pravi veoma malo grešaka — utisak je da ih ima manje nego gotovo bilo ko drugi.
Već sada je očigledno da je elitni šahista. Mislim da će, ako ne bude nepredviđenih okolnosti, taj status zadržati do kraja karijere.
Turnir kandidata
Na turniru ovakvog formata za mene uvijek postoji jedan jasan favorit — Fabijano Karuana. I za sada to ostaje tako.
Skriveni favorit, po mom mišljenju, jeste Džavohir. Za njega je ovo prvi turnir te vrste.
Ostali takođe imaju šanse. Trenutno je teško reći ko još realno može da se uključi u borbu za pobjedu.
Što se tiče Pragnanandhe, moguće je da se i on umiješa, ali nakon neuspješnog Vajk-an-Zea moraće ozbiljno da podigne nivo svoje igre.
Do Turnira kandidata ostala su još dva mjeseca. Svi će mnogo raditi, a sam turnir će pokazati mnogo toga. Ne znamo u kakvom su stanju ostali učesnici.
Olimpijada i prioriteti
Timski rezultat za mene je mnogo važniji od individualnog.
Ne treba potcjenjivati titulu svjetskog prvaka. Ako se Džavohir plasira u meč za svjetsku krunu, to će postati jedan od prioriteta, uporediv s Olimpijadom. Ali do toga se još treba kvalifikovati.
Dok se to ne desi, Olimpijada je realnost. Tim prije što će se održati u Uzbekistanu, gdje su ciljevi postavljeni najviše moguće.
Za državu i za ljude koji donose odluke, timski rezultat je izuzetno važan. Zato se rezultat na Olimpijadi čini značajnijim od bilo kog pojedinačnog turnira, izuzev Turnira kandidata i mogućeg meča za svjetsko prvenstvo.
Šanse i očekivanja
Mislim da smo jači nego što smo bili prije dvije i prije četiri godine. I u ovom trenutku smatram da smo jači od Indije.
Ali to samo po sebi ništa ne znači. Na Olimpijadi učestvuje više od 200 ekipa, oko pet se realno bori za zlato, a otprilike trideset mogu biti veoma opasne u pojedinačnom meču.
Bez obzira na raspored snaga, Olimpijada će biti izuzetno teška za svaku reprezentaciju. Šanse Uzbekistana su veoma dobre, ali visoka očekivanja donose dodatni pritisak. Očekujemo tešku borbu.
Savjet Džavohiru
Po njegovim partijama na Svjetskom kupu i u Vajk-an-Zeu vidi se da sada ne treba davati nikakve preporuke.
Ako bude imao dovoljno samokontrole i živaca da jednostavno održava trenutni nivo i metode rada koje koristi, to će biti sasvim dovoljno.
To je onaj slučaj kada automobil savršeno vozi i nema potrebe da se vodi kod mehaničara. On se nalazi na vrhuncu forme i igra izvanredno.
Turnir kandidata je uvijek nervozniji i složeniji, naročito s Karuanom i Nakamuruom. Ali ako zadrži nivo sa Svjetskog kupa i iz Vajk-an-Zea, biće izuzetno teško igrati protiv njega.