Piše: Nikolaj Fuzik
*********
MAJSTOR DOPISNOG ŠAHA. ZAVRŠNICE
Još šezdesetih godina Saharov je počeo igrati dopisni šah. Tada su to činili i drugi ukrajinski majstori – Anatolij Bannik, Vasilij Skotorenko, Igor Fojgel i drugi. Smatralo se da dopisna igra razvija analitičke sposobnosti. Nemajući priliku da postigne međunarodnu titulu u klasičnoj igri, posvetio je više pažnje igri u dopisnom šahu. Ma međunarodnim susretima „ne videći protivnika“ Saharov nije imao nedostatak izazova, a već 1971. godine mu je dodijeljeno zvanje međunarodnog majstora IKČF. U sastavu reprezentacije SSSR-a postao je pobjednik 6. (1968) i 7. (1972) dopisnih šahovskih olimpijada, kao i prvog prvenstva Evrope (1978). Na 9. prvenstvu svijeta dijelio je 9-10. mjesto (pobijedio je Estonac Tinu Ujm). U sastavu reprezentacije Ukrajine učestvovao je na 5. (1975) i 6. (1978) timskim prvenstvima SSSR-a.
Saharov – Danneberg [A16]
8. Olimpijada IKČF, 1972–1976
Bilješke J. Saharova:
1.c4 Sf6 2.Sc3 d5 3.cxd5 Sxd5 4.g3 g6 5.Da4+ Ld7
Ovo je mnogo jače nego 5…c6 6.Dd4 Sf6 7.Dxd8+ s prednošću bijelog, kao što je, između ostalog, bilo u poznatoj partiji Štajna s Keresom.
6.Dd4 Sf6 7.Lg2 Sc6 8.Dc4 e5 9.Sf3 Lg7 10.O-O O-O 11.d3 De7 12.Lg5 De6 13.Dh4 Se7 14.Db4
U dopisnom šahu na najvišem nivou posebno je važno umijeće da se protivnika uvuče u „džunglu u otvaranju“ koju moderna teorija još nije detaljno analizirala. Ovdje bijeli napravi pet poteza damom, očigledno kršeći kanone otvaranja, ali to ne pogoršava njegovu poziciju, a najvažnije – postiže cilj: igra postaje potpuno „samostalna“.
14…b6
Možda bi jače bilo 14…Sd5 15.Sxd5 Sxd5 16.Db3 Sb6 17.Sd2 c6 18.a4! – i dalje crni ima određene probleme.
15.Db3! Dd6 16.Sd2 Lc6 17.Sde4 Lxe4 18.dxe4 c5?
Ovaj previše aktivan potez omogućava bijelom daleko promišljenu pozicionu kombinaciju.
19.Tad1 Dc7 20.Sb5 Db7 21.f4 h6 22.fxe5 Sg4
Oba protivnika su se pripremala za ovu poziciju, ali naredni potez bijelog vodi u zanimljive komplikacije u njegovu korist.
23.e6!! hxg5 24.e5 Da6
Crni odbija 24…Dc8, bojeći se 25.exf7+ Kh7 26.Sd6!
25.Lxa8 Sxe5 26.exf7+ Kh7 27.Le4
Kombinacija se završava. Bijeli ima materijalnu prednost, ali crni pokušava da se brani preko crnih polja.
27…S7c6 28.a4 Dc8 29.Sd6 Dg4 30.Lf3 Dd7
Sada bijeli prisilno pojednostavljuje poziciju.
31.Lxc6 Sxc6 32.Se4 De7
Crni gaji još neku nadu u čvrstu odbranu, ali…
33.De6!
Crni predaje. 1–0
(Iz knjige: A. Podoljski „U potrazi za šahovskom istinom“, 1993.)
Zanimljivo je da je svoju međunarodnu šahovsku dopisnu igru Saharov uspijevao iskoristiti i u korist svog vikend-naselja. Černigovski međunarodni majstor IKČF Anatolij Ivanov prisjeća se da je Jurij Nikolajevič uspijevao da se dogovori s partnerima da se u pismo sa sljedećim potezom, na primjer, ubace i nekoliko sjemenki paradajza. Kada bi se posijale, one su izrasle u raskošno višeslojno grmlje. „Saharov je govorio da, da je njegova vikendica troetažna, taj grm bi dosegao i do trećeg sprata“…
Sedamdesetih Saharov je i dalje mnogo igrao za tablom, ali već u turnirima nižeg ranga. Ponekad radi vlastitog zadovoljstva, a ponekad – zato što su ga molili, jer na turniru nije bilo dovoljno majstora da bi se postigla majstorska norma. Nije napuštao ni rad kao trener.
Prisjeća se, kako je nakon lenjingradskog međuzonskog turnira (1973), gdje je bio sekundant Gennadiju Kuzminu, Jurij Nikolajevič ostao u gradu na Nevi i ponovo odigrao prvenstvo VČSPS, koje je prije dvije godine uspio da osvoji (2. Kaminski, 3-4. Osnos, Borisenko). Istina, ovog puta je iz nekih razloga na kraju turnira odustao od borbe, a prvi poraz u posljednjem kolu izbacio ga je na četvrto mjesto (1. Vorotnikov, 2. Zilbershtein, 3. Borisenko).
Na prvenstvu VČSPS (1971), iz arhive L. Poletaeva, poslao V. Fajbisovič
Učesnik tog turnira, trostruki prvak Lenjingrada Vadim Fajbisovič, nedavno je autoru ovih redova pričao:
„Prvi put sam ga vidio u februaru 1960. na sceni Doma kulture im. Prve petoljetke, kada sam nekoliko puta bio gledalac na prvenstvu SSSR-a. A upoznao sam ga i prvi put razgovarao na polufinalu u Voronježu (maj 1969). Jurij Nikolajevič je tada dijelio hotelsku sobu sa Slavom Osnosom. Bilo je vidljivo da mu simpatičan cimer. Govorio mi je: ‘Slava sam ne shvata koliko dobro igra!’ (moram reći da u šahovskoj sredini nisam često čuo tako nešto o direktnom konkurentu). Posljednji put smo razgovarali u maju 1978. u Vladikavkazu (tada – Ordžonikidze). Saharov je bio trener ekipe „Avangard“, a ja sam bio u trenerskoj brigadi „Burevestnika“. Zapamtio sam da mi je već tada strastveno pričao o vikendici i poljoprivredi, o tome da šah više nije na prvom mjestu, da su mnogo važniji sadnice, sjemenke, đubrivo i slično…“.
Dodajmo tome da je tada u Ordžonikidze reprezentacija „Avangarda“ pod vodstvom Saharova osvojila Kup SSSR-a.
Ekipa „Avangarda“ sa trofejem – Kupom SSSR-a („Šah u SSSR-u“, br. 8, 1978)
Prema sjećanjima ljudi koji su komunicirali sa Jurijem Nikolajevičem u posljednjim godinama njegovog života, kod njega nije bilo primjetnih znakova potisnutosti, a kamoli depresije – barem u površnoj komunikaciji. Ipak, oni koji su ga poznavali bliže, iza te zavjese relativnog blagostanja ipak su uočavali nešto drugo.
E. Lazarev: „Iako u posljednjim godinama života nije osjećao materijalnu oskudicu i imao je solidnu poziciju u sportskom društvu ‘Avangard’, bilo je primjetno u razgovoru s njim da ga nešto muči, obeshrabruje, ponekad baca u očaj. Njegovi odnosi s mnogim drugim šahistima iz Kijeva nisu se lako razvijali. Više ga nisu birali u Prezidijum Šahovske federacije republike, prestali su ga pozivati za trenerski rad u reprezentacijama Ukrajine, a kada mu je ponuđena funkcija gostrenera u Republičkom sportskom komitetu, ubrzo je „povučen unazad“. Jednom riječju, nenamjerno sumirajući svoj život u šahu, sve oštrije je doživljavao svoje nepunopravno stanje, smatrao je da nikome više nije potreban.“
https://chesspro.ru/enciklopediya/yuriy-saharov-izlomy-sudby-ch2
2. septembar 2020.
(Nastaviće se)