Autor: Jurij Šaburov
U međuvremenu, predstavnici Međunarodne šahovske federacije (FIDE) obavijestili su Aljehina o održanom kongresu te organizacije u Stokholmu. Tamo je po prvi put imenovan zvanični kandidat za meč sa svjetskim šampionom. Većinom glasova (8 prema 5) prednost je data Floru ispred Kapablanke.
Aljehin nije imao prigovora na Florovu kandidaturu. Krajem maja 1938. godine posjetio je Prag, gdje je i potpisao sporazum o meču s Florom pod istim uslovima kao što su bili u susretima s Bogoljubovim i Eveom. Planirano je da se taj meč održi krajem 1939. godine. Međutim, Minhenski sporazum i kasnija okupacija Čehoslovačke od strane Hitlera primorali su Flora da se preseli u SSSR, te je pitanje meča otpalo.
Prije puta u Čehoslovačku, Aljehin je, nakon kratkog odmora, od 20. do 28. aprila 1938. godine učestvovao na tradicionalnom „uskršnjem“ turniru u Margetu. To njegovo prvo takmičenje nakon povratka titule bilo je uspješno. Osvojio je prvo mjesto sa 7 poena iz 9 partija, a ubrzo potom, na drugom manjem turniru — u Plimutu, podijelio je prvo i drugo mjesto sa 6 poena iz 7, bez poraza.
Najznačajnije takmičenje 1938. godine bio je „AVRO-turnir“, koji je organizovala radio-kompanija u Holandiji. Turnir se igrao od 2. do 27. novembra po dvokružnom sistemu, uz učešće osmorice najjačih šahista svijeta, i bio je zamišljen kao neformalni turnir kandidata za svjetsku titulu. Organizatori su pobjedniku, ili drugoplasiranom iza svjetskog šampiona Aljehina, obećali finansijsku podršku za organizaciju meča za svjetsku titulu. Ipak, na otvaranju turnira Aljehin je pročitao izjavu kojom je odbio zahtjeve organizatora da utiču na izbor izazivača i istakao da će igrati sa bilo kojim poznatim velemajstorom koji obezbijedi nagradni fond.
Na turniru je od samog početka izbila žestoka borba. Uslovi takmičenja bili su veoma teški, naročito za starije šahiste. „Vozili su nas po čitavoj zemlji,“ pisao je M. Botvinik. „Prije partije, umjesto ručka — dva sata u vozu. Stariji učesnici — Kapablanka i Aljehin — nisu izdržali napor.“ Ipak, sedmorica učesnika od osmorice našli su se na tabeli na razmaku od svega 1 i po poena.
Pobjednici turnira postali su najmlađi takmičari: Paul Keres (Estonija) i Ruben Fajn (SAD), koji su osvojili po 8 i po poena iz 14 partija. Presudna u borbi za prvo mjesto bila je partija Fajn – Keres, koju je dobio Keres. Treće mjesto zauzeo je M. Botvinik sa 7 i po poena, dok su četvrto — šesto mjesto sa po 7 poena podijelili A. Aljehin, M. Eve i S. Reševski. Sedmo mjesto pripalo je H. R. Kapablanki sa 6 poena, a tabelu je zatvorio S. Flor sa 4 i po poena.
Po završetku turnira, S. Flor, koji je uz to obavljao i dužnost dopisnika sovjetskog šahovskog lista „64“, razgovarao je sa svjetskim prvakom o rezultatima takmičenja.
„Kvalitet partija Amsterdamskog turnira“, rekao je A. Aljehin, „iznenađujuće je dobar, posebno ako se uzmu u obzir teški uslovi po pravilima. Na ovom turniru se igralo znatno oštrije nego u Zemeringu… U tehničkom smislu, turnir je mnogo dao…
Turnir nije obilovao čudesnim kombinacijama. To i nije čudno, ako uzmemo u obzir znatno unapređenu tehniku odbrane…“
Na zatvaranju takmičenja, Mihail Botvinik je prišao Aleksandru Aleksandroviču i zatražio da ga primi na razgovor.
„Sutra, u hotelu Karlton, u 16 časova“, odgovorio je Aljehin.
Na taj sastanak Botvinik je došao zajedno sa Florom — radi predostrožnosti, u slučaju eventualnih neprijatnosti po povratku u SSSR.
Uloga posrednika bila je za Flora prilično neprijatna, jer je i sam bio među pretendentima. Međutim, odbiti upornog Botvinika bilo mu je teško zbog njegovog blagog karaktera.
Aljehin je bio srdačan, i uz šolju čaja strane su se brzo dogovorile: ako se meč bude održavao u Moskvi, svjetski prvak treba da bude pozvan na neki turnir tri mjeseca ranije (radi privikavanja na moskovske uslove); a ako meč bude u nekoj drugoj zemlji — pravo izbora ima Botvinik.
Nagradni fond — 10 hiljada dolara, od čega dvije trećine pripada pobjedniku meča.
Dogovoreno je da Botvinik pošalje zvaničan izazov, i kada svi detalji budu usaglašeni, o meču će biti objavljeno u Moskvi, a samim tim i u cijeloj svjetskoj štampi.
Zanimljivo je i to da je istog dana sastanak s Aljehinom pokušao da ugovori i jedan od pobjednika AVRO-turnira, Paul Keres, želeći da razgovara o mogućem meču za titulu svjetskog prvaka.
Ali njegova očekivanja ostala su neispunjena — prvaka tada nije uspio da vidi.
Brzo i odlučno djelujući Botvinik preduhitrio je sve moguće konkurente.
(Nastaviće se)