20. jun 2025, 21:00
Sjećate li se kada su Magnusa Carlsena prije nekoliko godina pitali šta bi još volio da postigne u šahu? Nije mnogo razmišljao, kao da je unaprijed znao šta će reći:
„Želim da pokušam da dostignem rejting 2900!“
U tom trenutku to nije djelovalo baš vjerovatno. Još manje kad je postalo jasno da se Magnus očigledno umorio od klasike i želi da se povuče. Ali… njegove riječi su se pokazale proročanskima – i on je postigao 2900!
Ne, ne tražite iznenadni skok na zvaničnoj FIDE rang-listi. Iako je Carlsen i dalje ispred svih, predvodeći sve tri zvanične liste, ozbiljnih dobitaka u rejtingu posljednjih godina nije bilo. Čak mu je i pobjeda u Stavangeru donijela samo 2,2 poena, čime je ostao na 2839. Solidno – prednost u odnosu na drugoplasiranog Nakamuru iznosi 32 poena, a u odnosu na redovno aktivnog Caruanu čak 55 – ali do 2900 još uvijek previše. Da bi dostigao taj vrh, Magnus bi morao da ostvaruje po „+5“ na svakom turniru, a prije svega – morao bi da igra. A njemu jednostavno više nije zanimljivo da igra klasičan šah. Dosadilo mu je.
Pa zašto onda toliko oduševljenje? Kakve veze taj njegov davni cilj ima s realnošću u kojoj je on i dalje prvi, veliki – ali ipak ne bog koji ispunjava baš sva obećanja?
Stvar je u tome da Carlsen jasno daje do znanja da se nije odrekao šaha. Samo više ne želi da igra taj šah – šah sa klasičnim rasporedom figura. Interesovanje za njih u njemu je s godinama potpuno izblijedjelo. Gledajući uvijek istu početnu poziciju, ne osjeća ništa osim dosade. A sasvim druga stvar je igra u kojoj sve počinje još prije prvog poteza!
Norvežanin je više puta priznao u intervjuima da je u Freestyle Chessu (tj. Fischer Random, ili Chess960) pronašao novu priliku da osjeti dječiju radost igre, koju su mu godine priprema i vječna teorija ubile. U toj igri nikad ne znaš šta te čeka, u kom stilu će se razvijati partija! Iako su mnogi oduševljenje Magnusa tumačili i pragmatično: u Fischerovom šahu njegov već postojeći kvalitet će samo još više doći do izražaja. Ne zbog brzog razmišljanja ili sposobnosti da se prilagodi svakoj situaciji, već zbog tima koji može da za njega razvija obrasce za sve moguće pozicije – idealno za svih 960 varijanti, čime bi postao apsolutni dominator igre.
Vjerovati ili ne u tu teoriju zavjere – stvar je ličnog izbora. Ali partije s dugim vremenskim kontrolama, koje je odigrao u Weissenhausu, Parizu i Karlsruheu, pokazuju da Carlsen nema nikakvu nadmoć u otvaranjima u Chess960. Umjesto toga, do izražaja dolaze njegova nevjerovatna igračka i sportska svojstva. Magnusu, i pored godina koje se za moderne standarde smatraju ozbiljnim, prava je radost da stvara za tablom. On aktivno traži borbu i izazove. Zato stručnjaci kažu da možda i nije favorit ni u jednoj pojedinačnoj komponenti igre, ali kad se sve spoji – nema mu ravnog! U ovom formatu te se komponente i razlike ne mogu izbjeći – one su sastavni dio igre. I to mu baš odgovara.
To da njegova snaga nije izgrađena kod kuće nego nastaje direktno za tablom, pokazuje i očigledna razlika između njegovih rezultata u rapidu, kojim se igraju kvalifikacije za Grand Slam Tour, i klasike, kojom počinje plej-of. U Njemačkoj je uzeo svega 5,5 iz 9, izgubivši tri bolne partije i dijeleći 4-5. mjesto. U Francuskoj – već 8,5 iz 11, ali… ponovo je počeo teškim porazom od Erigaisija.
Ali kad je tempo sporiji, Carlsen igra na drugom nivou! Statistika je brutalna za protivnike – u 21 partiji osvojio je 18 poena, pobijedio u 16, remizirao 4 i izgubio samo jednu.
Jedini koji mu trenutno parira po zbiru više partija je Vincent Keymer. I baš je on nanio Carlsenu jedini poraz – u polufinalu Weissenhausa. Ali upravo protiv njega Magnus je pobijedio u devetoj partiji u Karlsruheu, i tako postigao unikatnih 9 iz 9!
Evo i rezultata protiv glavnih rivala:
– Abdusattorov, klasika – 5/6 (rapid – 2/3)
– Caruana – 3/4 (1,5/3)
– Keymer – 1,5/3 (2/3)
– Sindarov – 2/2 (0/1)
– Nakamura – 1,5/2 (2/2)
– Firouzja – 1/2 (2/3)
– Maghsoodloo – 1/1
– Mamedov – 1/1
– Bacrot – 1/1
Može li se u digitalno doba pretpostaviti da takav rezultat neće biti pretočen u konkretan rejting – pogotovo kada pobjeda u Grenkeu vrijedi više od 3100 Elo? Pa… Carlsenov rejting je izračunat!
Objava da će se od sada Freestyle Chess Grand Slam Tour računati za rejting bila je još jedan moralni udarac za FIDE, koja se osjeća ugroženom gotovo svakim potezom Jan-Henrika Büttnera i kompanije – naročito kad se dira u „svetinju“ svjetske šahovske federacije. Kako će se tačno računati – to je drugo pitanje, ali sam čin da se računa već je dovoljan signal. Osnovna poteškoća je jasna: dok se za rapid i blitz može relativno brzo prikupiti baza, u situaciji kad je Chess960 rijedak, pitanje je od čega uopšte početi?
I tu – nevjerovatna simbolika. Kao što znamo, Bobby Fischer je svoje najveće uspjehe ostvario 1970–1972, baš kad je FIDE počinjala s Elo sistemom. Odmah na startu, Fischer je zadao zagonetku – nizom od 20 pobjeda zaredom u kandidatskom ciklusu (7 na kraju među-zonca, po 6-0 protiv Taimanova i Larsena, plus pobjeda nad Petrosjanom). Ali… profesor Elo je nekako to izračunao i dao mu 2785, rejting koji nije bio nadmašen sve do 1989, kada ga je Kasparov sustigao, prešao 2800 i postao novi lider.
Sad, početak računanja rejtinga u Freestyle Chessu poklopio se s nevjerovatnim rezultatima Carlsena u 2025.
I šta smo dobili? Kao i kod Fischera – brojke od kojih se zavrti u glavi. Magnus ne samo da je preskočio 2800, nego je skočio čak 100 poena iznad – tamo gdje još „nijedna noga čovjeka nije kročila“. 2909 – šta je to uopšte?!
Da li ta procjena ima utemeljenje u realnim podacima? Kako su računati rejtinzi ostalih igrača, i zašto su razlike tolike? Kod Magnusa je još i najjasnije – ima najveću bazu: 21 partija sa klasičnim tempom iz 2025, plus 6 iz 2024. A šta, na primjer, s Firouzjom, koji ima samo 6 partija, ili s Praggnanandom, koji je igrao svega 4?
Mnogo je pitanja. Možda bi ih bilo manje da je zvanični sajt serije objavio ne samo lijepu tabelu s top 10 rejtingom i listu od 578 obračunatih igrača, već i formulu, broj partija, bar minimum koji se koristi u FIDE sistemu posljednjih 55 godina.
A ovako – jeste lijepo. Carlsen iznad 2900, Nakamura i Caruana preko 2800, još 24 igrača preko 2700…
Zanimljivo je i to što ulaskom na vrh Freestyle Chess rejtinga, Carlsen nije samo ispunio san o 2900 – već je postigao i najveću rejting razliku u odnosu na drugoplasiranog. U klasičnoj karijeri maksimum mu je bio 74 poena (kad je imao 2882), a rekorder po tom pitanju bio je Fischer, koji je imao 125 poena više od Spaskog. A sada – razlika je ogromnih 91 poen.
Biće zanimljivo vidjeti koliko često će se ažurirati Freestyle Chess rejting. I hoće li zaista ozbiljno raditi na promociji Fischerovog šaha? Ako praksa iz Karlsruhea, gdje je najveći open na svijetu napravio Chess960 kao glavni turnir, postane norma – tada će rejting biti ne samo lijepa ilustracija, već važan alat za najbolje igrače u ovoj novoj, svima privlačnoj disciplini!
Ali šta god da se dalje desi – Carlsen i njegovih 2909 će zauvijek ostati u istoriji šaha…
Tekst: Jevgenij Atarov
Foto: Lennart Ootes