O MOM PRIJATELJU VOLFU MESINGU
Iz sjećanja velemajstora Andréa Lilijentala, objavljenih u ruskom časopisu „Anomalija“:
„Sa Volfom Mesingom sam se upoznao negdje četrdesete godine. Bio mi je dobar prijatelj, pored toga, prijateljevale su i naše supruge. Aida Mihajlovna, Mesingova žena, bila je glava njihove porodice.
Sam Volf je spolja podsjećao na Betovena. Vjerovao je u Boga. Obožavao je dijamante: igla za kravatu s dijamantom od karata, a tako i divan prsten. Bio je zanimljiv i čudan čovjek: jako se bojao oluje, jednom se čak sakrio u kupatilu; bojao se da prelazi ulicu ako u blizini nije bilo semafora.
Mesing je neizmjerno volio svog psa, ovčara, i s uživanjem ga šetao po bulevaru. Volio je da čita detektivske romane i fantastiku. Toliko se unese u čitanje da po nekoliko dana ne bi ništa jeo. Aida Mihajlovna se strašno ljutila.
Često sam prisustvovao njegovim nastupima. Tamo je Mesing bio potpuno drugačiji: zgrčeni snop živaca, veoma emotivan, impulsivan. Znao je da bude oštar. Jednom prilikom je tokom seanse rekao supruzi (ona mu je pomagala na sceni): „Ovaj čovjek me obmanjuje, ne mogu da radim, uklonite ga.“ Nepoznati čovjek se ispostavio kao profesor parapsihologije koji je htio da testira Volfa.
A kako je samo sjajno radio sa povezom preko očiju! Trčkarao je kao dječak. Eto šta znači INTUICIJA! Ali gledati Mesinga bilo je veoma teško: tolika neljudska koncentracija snage i misli. To je bilo nevjerovatno!
Sjećam se, jednom su se kod nas kući okupile moje kolege. Došao je i Mesing. Sakrili smo šahovsku figuru ispod epoleta jednog vojnog lica. Volf ju je odmah pronašao. Zamolili smo ga da nađe knjigu u ormaru na čijoj 35. stranici postoji riječ „ruža“. Sve je bilo gotovo za tri sekunde!
Mesing je uvijek bio u pravu, ali jednom me je prevario. Ili me možda poštedio. Naime, moja rođena sestra, rođena u Moskvi, divna izvođačica mađarskih plesova, na početku rata završila je u fašističkom koncentracionom logoru. Zamolio sam Volfa da pomogne. Pogledao je i rekao: „Ona je živa, ali teško bolesna.“ A dvije nedjelje kasnije stiglo je obavještenje da je sestra umrla. Moja tadašnja žena Jevgenija jako se naljutila na Mesinga i požalila se Aidi Mihajlovnoj. Ispostavilo se da je Volf znao istinu, ali nije želio da nas ražalosti.“
(Preneseno sa fejsbuk stranice Aleksandra Zasuhina)