Yuri Averbakh: Istorija šaha -Od chaturange do današnjih dana (27.nastavak)

27.nastavak

U Rusiji, kao i u Zapadnoj Evropi, apstraktne figure u šahu su ponovo počele izgledati realističnije. Prvo je konj povratio svoj originalni oblik konja, a zatim je najmoćnija figura u šahu, rukh, prešla iz apstraktnog oblika koji podsjeća na brod u reprezentativni brod (lad’ya), koji bi Slaveni lako prepoznali kao brod.

Termin „lad’ya” mogao je da se pojavi samo u području bogatom rijekama i jezerima, poput drevnog Novgoroda. Kao ruski istoričar šaha, Isaak Linder jasno je pokazao da su figure šaha iz 12-14. vijeka pronađene tokom iskopavanja u oko 20 posto ruskih gradova tog vremena – u Polotsku, Vitebsku, Grodnu, Minsku, Lukomlu, Drutsku, Kopysu, Višgorodu, Volkovysku, Kijevu i drugima.

Mnoge figure su pronađene naročito u Novgorodu. Više od stotinu figura pronađeno je u samo dvije iskopine: Nerevskom i Ilyinskom! Slijedeći vizantinske tradicije, ruska crkva je izjednačila šah sa kockanjem kockicama i zabranila ga, zajedno s drugim „demonijskim opsesijama”, ali to nije spriječilo njegovu širenje. Evropljani koji su posjećivali Moskvu u 16. i 17. Vijeku  primijetili su popularnost igre među lokalnim stanovništvom.

Rusija, 15.vijek, drvene figure, s lijeva na desno: lovac, kraljica, pješak, kralj, konj i top

Rusija, 17.-18. vijeke, top isklesan iz kljova morža

Savremenici su svjedočili da su mnogi ruski carevi – Ivan Grozni, Boris Godunov, Aleksije, Petar Veliki, Katarina II, Pavel I, Nikolaj II – igrali šah.

Arheološka otkrića u severozapadnom Sibiru pokazala su da je šah bio uobičajen u tom području u 16. i 17. vijeku. Istoričari su nedavno otkrili da na Aleutskim Ostrvima (koja se nalaze u sjeverozapadnom Pacifiku, 1100 milja od Aljaske), Eskimo-Aleuti nazivaju šahovske figure njihovim ruskim imenima. To nije iznenađujuće: ostrva su otkrio danski istraživač Vitus Bering, koji je bio u službi Rusije, a do 1867. godine ova ostrva su pripadala Rusiji.

Sudeći po činjenici da su Aleuti započinjali igru sa određenih pozicija (tabija), igrali su srednjovekovnu verziju šaha. Tako se postavlja prirodno pitanje: kada se u Rusiji počeo da igra moderni šah?

Jasno je da je na skupovima Petra Velikog, kojima su prisustvovali strani gosti, igra već izgledala moderno, ali kakav je šah, recimo, igrao Ivan Grozni? Na ovo pitanje još uvek ne možemo da odgovorimo.

Stari tanjir iz Ruskog šahovskog muzeja, na kojoj je prikazan car Aleksej Mihajlovič (otac Petra Velikog)

Tokom njegove vladavine, šah se igrao na dvoru skoro svakog dana; čak su postojali posebni majstori koji su pravili šahovske setove i table.

Reforma šahovske igre

Druga polovina 15. vijeka obilježena je izumom štampe. To je bio početak ere geografskih otkrića, što je takođe značilo šire znanje i povećan interes za istoriju, nauku i umjetnost.

Period poznat kao Renesansa započeo je u zapadnoj Europi. To je takođe bilo vrijeme reforme šaha, usljed koje su lovac i posebno kraljica dobili mnogo veći opseg kretanja.

Ova promjena u pravilima učinila je igru mnogo dinamičnijom, taktički bogatijom, a samim tim i zanimljivijom, što je osiguralo njen opstanak. U to vrijeme šah je imao žestoku konkurenciju od kartaških igara, koje su postale posebno popularne jer su karte sada počele da budu štampane. Sasvim je moguće da je reforma šaha spasila igru.

Promjena pravila igre mogla se desiti među obrazovanim ljudima, koji su imali oštar osjećaj za nove trendove. Zato se možemo složiti s von der Lasom da su nova pravila izmišljena u Španiji. Španski istoričar Ricardo Calvo dokazao je da je grupa mladih pjesnika iz Valencije napisala pjesmu Scachs d’ Amor (Šah ljubavi), koja je prvi put opisala novu igru. Španci su ovu igru zvali ajedrez de la dama, dok su je Francuzi nazivali esches de la dame enragee.

-Nastaviće se-