GM Rashit Ziatdinov
Polgar: „Bobbyju nije trebalo mnogo vremena da postane dio naše porodice. Dolazio je kod mojih roditelja nekoliko večeri nedjeljno i analizirao partije sa mnom i mojim sestrama, dok je moja mama spremala večeru.
Bobby je imao Polaroid kameru koju je uvijek nosio sa sobom, i stalno je fotografisao mene i moju porodicu. Neke fotografije bi zadržao za sebe, a druge bi dao nama. Mislim da mu je bilo drago što je napokon našao okruženje u kojem se nije morao sakrivati, gdje se mogao osjećati kao kod kuće.
Tek nakon Bobbyjeve smrti 2008. godine saznala sam da je njegov otac, fizičar Paul Nemenyi, također bio mađarski Jevrej. Zbog toga je sasvim logično što se Bobby tako dobro uklopio u našu porodicu. Veza između nas bila je dublja od samih šahovskih partija, iako Bobby to tada nikada ne bi priznao.
Barem jednom je Spaski dolazio u Budimpeštu da nas sve posjeti. To je bilo fantastično iskustvo. Iako sam tada već godinama poznavala Spaskog, činilo mi se nevjerovatnim da on i Bobby sjede za trpezarijskim stolom mojih roditelja i razgovaraju o šahu. Možda su ih smatrali zakletim rivalima, ali već su odavno postali dobri prijatelji i bili su nevjerovatno zabavno društvo kada su bili zajedno, uvijek se smijali i šaljivo raspravljali.“