POGLAVLJE 29
Hastings kongres 1932/1933
„Još jednom su strani igrači odnijeli glavne nagrade na Hastings turniru, i još jednom ne možemo ukazati na bilo kakve mlade britanske igrače koji bi mogli da odbiju ovu godišnju invaziju u budućnosti.“ – London Evening News
Yatesova smrt morala je ostaviti strašan prazan prostor u životu Sultana Khana. Bili su saigrači u Imperialnom šahovskom klubu, a Yates je trenirao Khana kada je prvi put stigao u London, vjerovatno i kasnije. U Engleskoj je bilo malo ljudi sa kojima bi Khan mogao da razgovara o šahu na sličnom nivou razumjevanja; svakako bio je neko koga bi redovno sretao. Iako je Winter trenirao Khana, sumnjam da su njegovi politički stavovi naišli na odobravanje kod Sir Umara. Zanimljivo je da Winter nije bio prisutan na njegovim večerama, dok je povučeniji Yates bio. Po temperamentu, Khan i Yates su bili slični: blagi i ljubazni, sa nježnim smislom za humor. Nisu bili hvalisavci. Kada su razgovarali o šahu, bili su objektivni.
Moralo je biti teško Khanu da se pripremi za igru na Hastingsu nakon Božića. Učesnici su bili uobičajeni domaći igrači i tri strana posjetioca: Salo Flohr, Vasja Pirc i Lajos Steiner, svi u svojim dvadesetim godinama. Flohr je bio favorit, ali su ostali već pokazali perspektivu na događajima u kontinentalnoj Evropi.
Khanova igra na Hastingsu bila je, u cjelini, previše ležerna. U prvom kolu se susreo sa Flohrom i pokazao znakove slabe forme. Proveo je sat vremena za prvih četrnaest poteza, a zatim je bio nadigran u dugoj tehničkoj završnici – specijalitet Čehoslovaka. Drugo kolo takođe nije bilo lako jer je Khan igrao protiv Vasje Pirca. Iz nekog razloga odlučio je da se vrati na 1.e4 kako bi se suočio sa Sicilijanskom odbranom Jugoslovena, ali mu je neiskustvo presudilo.
Khan nije uspio ništa da pokaže u prve dvije partije. Njegov početak podsećao je na njegovu igru u Bernu prethodnog jula kada mu je trebalo vremena da mu krene za tablom.
Pobjedio je naredne dvije partije sa lakoćom protiv lokalnog šampiona E.M. Makenzija, a zatim Vere Menčik, prije nego što je očajnički održao nerješeno protiv Steinera. Khan je odigrao svoju najbolju partiju u šestom kolu protiv Hugh Aleksandera.
Da je samo Khan pokazao takvu uzdržanost i kontrolu u svim svojim partijama. Ovo je bila savršena strategija protiv avanturističkog igrača poput Aleksandera.
U sedmom kolu Khan je pobijedio Tylora u uobičajenoj dugoj završnici; a Thomas je bio njegova žrtva u osmom kolu nakon što je napravio grešku u 18. potezu. Odličan povratak. Stanje na vrhu tabele pre poslednjeg kola bilo je Flohr 6½; Pirc, Khan 5½.
U poslednjoj partiji Khan se susreo sa R.P. Michellom. Igrali su do tada ni manje ni više nego sedam puta – i Khan je pobijedio u svakoj partiji.
59-godišnji veteran, Michell, je završio ovaj put partiju uspješno, ali, imajući u vidu brojne propuštene šanse tokom partije, ovo je bio jedan od najgorih nastupa Sultana Khana u dugom vremenskom periodu.
Salo Flohr je pobijedio drugu godinu uzastopno, bez previše poteškoća, i potvrdio svoj status kao jednog od, ako ne i najperspektivnijeg igrača mlađe generacije. Posebno što je bio dosledan. Nažalost, isto se ne može reći za Khana. Nije imao dovoljno lukavosti ili vještine da se suprostavi dvojici najboljih stranih igrača i nakon ovih poraza uvijek je bio u zaostatku. Njegov rezultat bio je tipičan za domaće igrače u cjelini.
Kongres je zabilježio rekordan broj učesnika sa preko 120 u svim sekcijama, među kojima je bilo 50 stranih igrača; Hastings je postajao izuzetno popularna destinacija za one koji dolaze sa kontinenta. To su bile dobre vijesti. Loše vijesti bile su da su kontinentalci, ne samo na glavnom turniru, osvajali sve nagrade.
„Još jednom su strani igrači odnijeli glavne nagrade na Hastings turniru, i još jednom ne možemo ukazati na bilo kakve mlade britanske igrače koji bi mogli da odbiju ovu godišnju invaziju u budućnosti. Igrači koji su nas dobro služili u prošlosti nisu izdržali napor ozbiljnog turnirskog igranja, a mladi britanski igrači koji su se pojavili na dva glavna turnira na Hastingsu nisu se proslavili. Sultan Khan, britanski prvak, naravno, dobro je igrao; ali on nije Englez po rođenju, što pravi razliku.“ (London Evening News, 9. januar 1933)
Poslednji komentar pokazuje da Sultan Khan nikada neće potpuno biti „jedan od nas“, ali kada bi dobro igrao, mogao bi biti pripisan Imperiji, da ne pominjemo tim Britanske imperije.
(Nastaviće se)