U svjetlu grešaka u knjizi Daniela Kinga u vezi biografije Sultana Khana, najmoćnijeg šahiste Britanske imperije, njegova unuka Dr. Atiyab Sultan detaljno obrazlaže tri glavne zablude autora. Ovo svjedočanstvo baca novo svjetlo na život i dostignuća Sultana Khana, iznoseći argumente koji se suprotstavljaju prethodnim mišljenjima i pružaju dublje razumjevanje njegovog nasljeđa.
Sultan Khan u Ramsgateu, 1929, zvanična fotografija sa turnira. Podnaslov ga opisuje kao ‘zemljoposjednika u Pendžabu’. Izvor: Ather Sultan, Khanov sin
‘Sultan Khan po Danielu Kingu’ – recenzija unuke
10. januar 2024. godine,
Knjiga: “Sultan Khan – Indijski sluga koji je postao šahovski šampion Britanskog carstva”, autora Daniela Kinga
Nažalost, životna priča mog pokojnog djeda, Sultana Khana, nedavno je bila pogrešno predstavljena. Publikacija Daniela Kinga prva je knjiga u onome što je do sada uglavnom bila online tendencija senzacionalnog izveštavanja. U ovoj kratkoj recenziji osjećam potrebu da ispravim neke važne netačnosti koje proizlaze iz Kingove knjige.
Na početku treba napomenuti da većina grešaka u Kingovom radu proizlazi iz jednostavne činjenice da se nije odlučio da kontaktira ni jednog od članova porodice Sultana Khana ili izvore u Pakistanu (zemlji Khanovog prebivališta i smrti) prilikom pisanja ove knjige. Umjesto toga, oslonio se na sekundarne izvore i online materijale, koji su nažalost manje tačni. Ovdje takođe priznajem njegovu revnost u prikupljanju i analiziranju partija mog djeda – te sekcije svakako vrijedi pročitati.
Postoje tri glavne zablude o Sultan Khanu na koje želim da se fokusiram u ovom tekstu. Knjiga ima mnogo više grešaka, ali ispravljanje svih njih zahtijevalo bi potpuno prepravljanje odjeljaka koji se odnose na biografiju.
Prvo je pitanje njegove nacionalnosti. King na koricama knjige i na nekoliko mjesta tokom narativa proglašava Khana ‘indijskim slugom’. To je problematično iz nekoliko razloga. Formalno govoreći, Sultan Khan bio je britanski podanik prvih 44 godine svog života (1903-47), a zatim veoma ponosni građanin Pakistana od 1947. do svoje smrti 1966. godine. On nije imao nikakve veze sa zemljom koja se danas naziva Indija, osim tranzita tokom putovanja ili igranja turnirskih partija, što je isto radio i u Engleskoj, Češkoj, Švajcarskoj, itd. To ga ne čini građaninom ovih zemalja, kao što ga ne čini ni Indijcem. Osim toga, imajući u vidu napetu političku stvarnost regiona, King je trebalo da bude oprezan i senzitivan prije nego što ga proglasi kao takvog, jer je time uskratio mrtvom čoveku svjesnu odluku o državljanstvu. Khan je odlučio da bude stanovnik Pakistana i, suprotno Kingovoj tvrdnji da nije iznosio političke stavove, Khan je bio patriota i čvrsto je vjerovao u Pakistan, domovinu stvorenu za muslimansko stanovništvo Južne Azije 1947. godine. Muslimanski građani podkontinenta, predvođeni Muhamedom Ali Jinnahom, borili su se da imaju nezavisnu državu Pakistana, a oduzeti njihovu naciju, kao što je King učinio za Khana, isto je kao i negiranje jednog od najvećih pokreta samoopredjeljenja dvadesetog veka. Khan je rođen u Mitha Tiwani u okrugu Khushab u Pendžabu, današnjem Pakistanu, i proveo je čitav svoj život (osim domaćih i međunarodnih putovanja radi igranja šahovskih mečeva) na istom području. Dakle, klasifikacija njega kao ‘Indijca’ ne samo da je faktički netačna, već je i negiranje političkih sklonosti i postupaka Khana.
Drugo, King je predstavio Sultana Khana kao ‘slugu’ koji je bio zavisan o darežljivosti feudalnog Malika Umar Tiwana kako bi preživio. Ovo je zasnovano na raznim online i zapadnim izvještajima i nije tačno. Sultan Khan je pripadao plemenu Awan iz Pendžaba i poticao je iz ugledne porodice pira (vjerskih sveštenika koji se nalaze u svetilištu i imaju posvećen patriotizam) i zemljoposednika čije porijeklo datira iz vremena Mogula. Khanova porodica, lokalno poznata kao Mianas, bila je ne samo vjerski lider njihove oblasti već i nosioci titula numberdara i zaildara (titule koje su Britanci dodjeljivali vodećim zemljoposednicima određene oblasti). Tiwane sami, s druge strane, čitavu svoju sreću crpeli su iz britanske zaštite, što se može provjeriti kroz kolonijalne zapise, kao i sve glavne političke istorije kolonijalnog Pendžaba. Sultan Khanov boravak na imanju Umara Tiwana zato nije bio u službi, već zato što ga je Tiwana 1926. godine zamolio da formira šahovski tim koji bi onda promovisao kod kuće i inostranstvu. Tiwana je Khanu obećao mjesečnu stipendiju i smještaj u zamjenu za taj zadatak. Njihov odnos bio je međusobnog poštovanja, jer je Tiwanina porodica takođe priznavala Sultanovu porodicu kao svoje pire ili vjerske vodiče, i to već generacijama. Zaista, vjerski hram u pitanju, poznat kao Mian Athar Sahib’s darbar, postoji i aktivan je i danas, prenijet primogeniturom različitim nasljednicima Khanovog oca. (Kao mlađi sin, on nije nasljedio status pira). Zanimljivo je da biografija R.N. Coles o Khanu (djela koje je daleko tačnija od Kingovog rada) navodi da je Khanov otac bio ‘vjerski vođa svog sela’, ali ne shvata društveni i politički uticaj koji takva uloga nosi.
Tvrdnja da je Tiwana poklonio Khanu farmu radi izdržavanja takođe nije tačna, jer je ta zemlja bila u Khanovoj porodici već generacijama. Dokumentacija o toj imovini i danas postoji i lako se može provjeriti. Zapravo, Khan je nasljedio ukupno 114 jutara zemlje od svog oca na dva različita mjesta, i odande je crpio svoj izvor prihoda. Zanimljivo je da čak i zapadni izvještaji o Khanu 1929. godine, godini njegove prve posjete Engleskoj kada je osvojio Britansko prvenstvo u šahu u Ramsgateu, opisuju ga kao zemljoposjednika i kao ‘gospodina iz ugledne porodice’ (Chess Amateur, septembar 1929, str. 265). Molim vas da pogledate grupnu fotografiju snimljenu u Ramsgateu iz privatnih papira mog djeda, koji se sada nalaze kod mog oca, a na kojoj ga takođe opisuju kao ‘zemljoposjednika u Pendžabu’. Tek su kasnije zapadni komentatori, možda iz rasizma i možda zavidni na Khanov uspjeh, pokušali da ga omalovaže i smanje njegov status, trend koji je nažalost King nekritično ponovio u svom djelu.
Na kraju, Sultan Khan nije bio nepismen ili sluga, kako ga King predstavlja. Za određenu klasu pisaca može biti primamljivo predstaviti dostignuća ljudi obojene boje kože kao izuzetna i čuda pa pokušavaju da ih obezvrijede kao nepismene divlje ljude koji se suprotstavljaju gravitaciji, jer je istina da su mogli pobjediti bijele muškarce isključivo na osnovu zasluga, previše teška za podnošenje. Kao student imperije, dobro mi je poznato s takvim trendovima, lijepo sažetim u seminarskom radu palestinskog akademika Edwarda Saída „Orijentalizam“ (1978). Khan je daleko od nepismenog i mi danas posjedujemo njegove bilješke i dnevnike. Govorio je konverzacioni engleski, čitao i arapski i urdu, i svakako nije bio bez misli i mišljenja, političkih ili drugačijih. Na grupnoj fotografiji sa Berne Turnira snimljenoj 1932. godine, može se vidjeti kako pažljivo čita neki materijal (Napomena autora – Na neki način, blog mi ne dozvoljava da postavim više fotografija.)
Ovo su samo neke od izraženijih netačnosti u Kingovoj knjizi koje sam identifikovala. Nažalost, sadrži još mnogo netačnosti, od godine Sultanovog rođenja do uzroka njegove smrti. Iskreno, nevjerovatno je da je takav istorijski netačan rad objavljen i, sasvim fer, i autor i izdavač duguju izvinjenje porodici Sultan, kao i odmah povlačenje/reviziju ove knjige. Zainteresovani čitaoci i ljubitelji šaha, znatiželjni u vezi sa životom i dostignućima Sultan Khana, uvijek su dobrodošli da me kontaktiraju, kao i ostale nasljednike, na atiyab.sultan@gmail.com.
Biografija autora: Dr. Atiyab Sultan je unuka Sultana Khana. Ima MPhil i doktorske diplome na Univerzitetu u Kembridžu, Velika Britanija, gdje se obučavala kao ekonomistkinja i ekonomska istoričarka. Za pisanje ove recenzije, priznaje pomoć svog oca, Athera Sultana, najstarijeg sina Sultan Khana.
Ažuriranje: Gornja kritika poslata je izdavaču, New in Chess, 2020. godine. Kao odgovor, New in Chess se inicijalno obavezao da ukloni faktičke greške iz knjige i ispravi netačan naslov, a kasnije, 2023. godine, rekao je da će prestati s prodajom knjige. Porodica Sultan Khana pozdravlja ovu odluku i raduje se njenom sprovođenju.
https://www.chess.com/blog/atiyabsultan/sultan-khan-by-daniel-king-a-granddaughters-review