(Tekst iz stare Šah-mat liste)
SOVJETI PROTIV BOTVINIKA
Napisao: Lev Khariton
Godine 1952 sovjetska sahovska ekipa, po prvi put je ucestvovala na Olimpijadi. Ipak, svjetski sampion Botvinik nije isao u Helsinki. Do sada smo smatrali da su svi clanovi sovjetske ekipe bojkotovali Botvinikovo ucesce. Nedavno sam u ruskom casopisu “64-Chess Review” (No 1, 2003), pronasao interesantan intervju koji je dao velemajstor David Bronstein novinaru Sergeju Voronkovu. Ispod je moj prevod dijela ovog intervjua.
Kako se to desilo da Botvinik, koji je u to vrijeme bio svjetski sampion, nije ukljucen u sovjetsku ekipu?
To je bila Botvinikova greska. Poslije nerjesenog rezultata u matchu protiv mene, rekao mi je da nije igrao sah tri godine, od 1948 godine, da nije dovoljno trenirao, itd. Godine 1952. on je igrao slabo na sampionatu SSSR na kojem su ga prestigli Keres, Geler, Petrosjan i Smislov. Zatim je bio iza Keresa u Budimpesti 1952 godine.
To je vec bio veliki skandal! Vjerovatno su u tom trenutku autoriteti poceli sumnjati da li bi Botvinik mogao igrati dobro na prvoj tabli za sovjetsku ekipu. Oni su se plasili da bi mogao da izgubi od Najdorfa, Gligorica ili Resevskog. Gubitak od Resevskog u to vrijeme za sovjete je znacio kao gubitak sahovske krune prvaka svijeta! U takvoj napetoj medjunarodnoj situaciji Botvinik jednostavno nije imao pravo da izgubi od Amerikanca ili Jugoslovena! (Treba se sjetiti da su tada bili vrlo napeti odnosi izmedju Staljina i Tita!-L.K.)
Ne mozete ni zamisliti sovjetsku paranoju u to vrijeme. Na primjer, oni su cak poslali mene, izazivaca za titulu svjetskog prvaka, na Studentsku olimpijadu u Liverpul 1952. Zasto? Zato sto su se sovjeti plasili da bi Najdorf i Gligoric mogli biti medju ucesnicima Studentske olimpijade (Da li je Najdorf, sa 42. godine, mogao jos biti student?! – L.K).
Ko je predlozio da Botvinik ne igra na prvoj tabli?
Nekako u isto vrijeme citao sam knjigu Fred Malkina “Alexander Kotov”. Dakle, to je ideja Kotova! Uvijek sam to sumnjao, ali nisam imao dokaze. Naravno, Sovjetski sportski komitet je takodje u tome ucestvovao. Kotov je bio Postnikov prjatelj (Postnikov je bio vice predsjednik Sportskog komiteta zaduzen za sah – L.K.). Postnikov je uvijek pratio sovjetske sahiste kada su putovali u inostranstvo. Postnikov je takodje bio dobar Keresov prijatelj. Kada je preuzeo brigu o sahistima, on nije bio los covjek. Na primjer, kada smo putovali u inostranstvo sovjetska vlada nam je davala dnevno po pet dolara, ali je Postnikov insistirao da dobijemo 12 dolara!
Postnikov je pokusao da pomogne Kotovu na svaki moguci nacin. Sjecam se kada je jednom dosao iz Engleske i donio mom sahovskom prijatelju, sahovskom majstoru Hannanu Muchniku, knjigu Aljehinovih najboljih partija. Muchnik je bio toliko odusevljen da stampa tu knjigu u Rusiji da je otisao do Postnikova i predlozi mu tu ideju. Tada je Postnikov, umjesto da koristi uslugu Muchnika, pozvao Kotova i predlozio mu da napise knjigu sa Aljehinovim partijama! I poslije toga, Kotov je otkrio „zlatni rudnik“ -pisao je knjige, pozorisne komade, tekstove za film o Alejhinu. Jednom, poslije vise godina, kada sam bio u Centralnom sahovskom klubu u Moskvi sa Muchnikom, sreli smo Kotova. „Hannan, znas“,- zalio se Kotov-, oni ne zele moj tekst o Aljehinu…“ – „Oh,“ ponovio je Muchnik,-Aleksandre, sjedni i napisi balet!“
Zamisljam da se to moglo ovako dogoditi. Postnikov je nazvao Kotova i naredio mu da napravi ekipu za Olimpijadu. Kotov je ukljucio slijedece igrace: Botvinik, Kotov, Keres, Bronstein, Smislov, Boleslavski. Sve u svemu sest sahista. Tada je mogao da pozove Postnikova i kaze: „Evo, to je moj spisak. Sve je u redu, ali mi imamo novog talentovanog igraca, Gelera. Ali za njega nema mjesta u ekipi.“ „Sta predlazes?“-mogao je upitati Postnikov. „Botvinik kaze da nije u dobroj formi. Riskantno ga je staviti na prvu tabu, mogao bi izgubiti…“ mogao bi biti argument Kotova.“ Aleksandre, da li si poludio?!“ „Ne,- Kotov je mozda odgovorio-
Zasto ne bio stavili na prvu tablu Keresa. Tada bi bilo takodje mjesta za Gelera…“
To bi mogao biti pocetak cijele price. Poslije toga su svi takmicari sovjetskee ekipe pozvali Sportski komitet. „Sve smo pitali sto misle o cijeloj situaciji. Oni su sugerisali da Botvinik ne bi trebao igrati jer sam kaze da nije u dobroj formi, itd“ .
“Audiatur et altera pars” (“Poslusajmo i drugu stranu”) kako su voljeli da kazu Rimljani. Predlazem citaocima da uzivaju u drugom dijelu u mome prevodu-ovaj put iz memoara Mihaila Botvinika “Dostizanje cilja“. Moguce je da ce malo osvijetliti dogadjaj koji se desilo prije pola vijeka.
“Prije Olimpijade u Helsinkiju, svi clanovi sovjetske ekipe sastali su se u Sportskom komitetu. Sefovi su zeljele da razgovaraju odvojeno sa svakim igracem iza zatvorenih vrata. Prvi je pozvan Keres. Poslije Keresa, pozvali su mene. „Da li Vi garantujete – pitali su me, – da cete postici najbolji rezultat na prvoj tabli?“
„Molim Vas, – zamolio sam- Da li mozete ponovo pozvati Keresa“. Shvatio sam da je Keres upravo dao tu garanciju kada su ga upitali da li je u stanju da zamijeni Botvinika na prvoj tabli. Keres se vratio. Bio je blijed i izgledao zbunjen. Tada sam osjetio da Keres, tako psiholoski nesiguran, ne bi bio u stanju da igra dobro u Helsinkiju. Moje predvidjanje je bilo potpuno tacno. Niko ne moze garantovati da ce igrati dobro sah!
„Molim Vas-rekao sam-trazim da ovo pitanje raspravimo na sastanku ekipe“.
Kasnije sam upitao Smislova: „Da li ti mislis da ja ne znam da igram sah?“. Smislov je za trenutak oklijevao a zatim odgovorio: „Ne znam kako je ono sto smo rekli sefovima u Komisiji „procurilo“ napolje.“ Smislovljeva iskrenost je bila nevjerovatna!
Dosao sam do saznanja kasnije da je na sastanku Keres rekao da je Botvinik u losoj formi i ne moze popraviti formu u kratko vrijeme (zaboravio je da kaze da za gubljenje forme ne treba mnogo vremena!). Bronstein je rekao da ako Botvinik izgubi piona, on ce izgubiti partiju, ali ako Keres izgubi piona on ce remizirati (velika misao!). Smislov i Kotov su zahtjevali da me iskljuce iz ekipe. Samo me Boleslavski podrzavao. Tako su oni ukljucili u ekipu Gelera.
U Helsinkiju je receno da je Botvinik bolestan. Keres je igra lose i poslije tri poraza nije dalje igrao. Kotov nije igrao u zadnjem kolu…“
Veoma zalosna prica. Veoma ponizavajuca-ako pomislimo do kojeg nivoa veliki sahisti zavise od birokratije u komunistickoj diktatorskoj hijerarhiji. Najtuznije od svega je da su svi sahisti u ovoj prici velemajstori kojima su se generacije divile decenijama. I, vjerovatno, najuzasniji je osjecaj je taj da svi koji su se pobunili protiv Botvinika obicno su ga nazivali – prije i poslije- „Otac sovjetske sahovske skole“! Mozda je malo porazmislivsi, Botvinik zasluzio taj revans (sjetimo se epizode sa prekinutom 23. partijom protiv Bronsteina koju ste mogli procitati na ovom sajtu). Tako je nedokuciva dubina ljudske podmuklosti!
Gorka ironija je da su dva stvarna lika u ovoj prici – prema Bronsteinu – Botvinik i Kotov bili u prijateljskim odnosima sve do starosti. Kotov je uvijek pisao o Botvinniku sa postovanjem i naklonosti. Botvinik, je upravo poslije smrti Kotova napisao ove rijeci: “Kotov se nije nikada plasio konflikata, ponekad se cak svadjao sa prijateljima. Ali, on je uvijek prvi pruzao ruku pomirenja!”
Nije nevazno ovdje navesti dvije partije odigrane izmedju Kotova i Botvinika u kljucnim trenucima njihove karijere. Prva je igrana na 11. sampionatu SSSR-a u Lenjingradu. Na kraju turnira, Botviniku je bila potrebna pobjeda da bi zauzeo prvo mjesto. Kotov je takodje bio u vodecoj grupi (poslije ovog turnira nagradjen je titulom sovjetskog velemajstora).
A.Kotov – M.Botvinnik
Leningrad 1939
1.d4 Nf6 2.c4 e6 3.Nc3 Bb4 4.Qc2 Nc6 5.Nf3 d5 6.e3 0–0 7.a3 Bxc3+ 8.Qxc3 Bd7 9.b3 a5 10.Bd3 a4 11.Nd2 Re8 12.0–0 e5 13.dxe5 Nxe5 14.Bb2 axb3 15.Nxb3 Ne4 16.Qc2 Nxc4 17.Bxc4 dxc4 18.Qxc4 Qg5 19.f4 Qg6 20.Rfd1 Nd6 21.Qd3 Bf5 22.Qc3 Be4 23.Rd2 Bc6 24.Qd3 Nf5 25.Be5 f6 26.Bxc7 Rxe3 27.Qc4+ Kh8 28.Bb6 Ree8 29.Qf1 h5 30.Nd4 Nxd4 31.Bxd4 Re4 32.Re1 Rxe1 33.Qxe1 Rxa3 34.Kh1 Ra8 35.Re2 Kh7 36.h3
36…Re8! 37.Qf2 Qxg2+ 38.Qxg2 Rxe2. Bijeli predaje.
Druga partija je igrana na turniru u Groningenu 1946. Kotov je postigao pobjedu protiv Botvinika i Botvinikovo vodstvo je bilo veoma nesigurno. U tom trenutku izgledalo je da ce Maks Euwe pobjediti. Kremlj, kao sto se moze lako pretpostaviti nije bio presretan zbog neplanirane pobjede Kotova. Istina, on se iskupio nekoliko kola kasnije pobjedom nad Euweom!
M.Botvinnik – A.Kotov
Groningen, 1946
1.d4 Nf6 2.c4 e6 3.Nc3 Bb4 4.a3 Bxc3+ 5.bxc3 d5 6.cxd5 exd5 7.Bg5 c5 8.f3 h6 9.Bxf6 Qxf6 10.e3 0–0 11.Ne2 Re8 12.Kf2 Qe7 13.Qd2 Nd7 14.Nf4 Nf6 15.Bd3 Bd7 16.h3 Qd6 17.Rhb1 b6 18.Bf1 Re7 19.a4 Rae8 20.Re1 c4 21.g4
21…g5! 22.Ne2 Rxe3! 23.Ng3 Qxg3+! 24.Kxg3 Ne4+. Bijeli predaje.
LEV KHARITON