Godine 1962. šahovska olimpijada održana je u septembru / oktobru u Varni, u Bugarskoj. Bilo je ukupno 37 timova. Sovjetski Savez je zauzeo prvo mjesto u grupi 1, osvojivši 31½ poena. Druga je bila Jugoslavija sa 28, treća Argentina sa 26, a sledi SAD sa 25 bodova. Sovjetski tim sačinjavali su Botvinnik, Petrosian, Spasski, Keres, Geller i Talj; američki tim Fisher, Benko, Evans, R. Birne, D. Birne i Mednis.
Garri Kasparov u svojoj knjizi O mojim velikim prethodnicima IV kaže: „Centralni događaj olimpijade u Varni bila je, naravno, partija Botvinnik-Fischer.“ I ovo ima poentu: Sovjetski Savez je bio takav favorit da ishod Olimpijade nikada nije bio doveden u pitanje. Ali u jednoj pojedinačnoj partiji, naravno, Bobby bi mogao da se nada pobjedi. Partija se zamalo nije odigrala jer su Sovjeti razmatrali da se Botvinnik „odmara“ u kolu protiv SAD-a. Ali on se tada pojavio i svijet je stvarno uživaoo u uzbudljivoj partiji.
Susret Bobby-ja Fischera sa Mikhailom Botvinnikom prikazan je na naslovnim stranama Chess Life (oktobar 1962.). U Fischerovim My 60 Memorable Games nalazi se pod brojem 39 i zauzima 14 stranica bilješki i analiza. Larryy Evans u svom uvodu u partiju piše:
„Ovaj dramatični susret generacija dogodio se na 1. tabli nakon što su se proširile glasine da će Botvinniku biti dat „dan odmora“ protiv američkog tima. Ali bilo je suđeno da Fischer, konačno, iako sa crnim figurama, imati susret sa svjetskim šampionom.“
Ulazeći u pripremljenu varijantu, Fischer je odmah obara. „Čitalac može pretpostaviti da mi je uništena ravnoteža“, priznaje Botvinnik, čije su bilješke ovdje ugrađene. Nervozno nastavlja da pogoršava svou poziciju. Ali Fischer, umjesto da postepeno povećava svoju pobjedničku prednost, previše brzo pojednostavljuje i stiže do prekida partije, a tada je pobjeda već problematična. Nakon besane noći analize, Botvinnik pronalazi zadivljujuću odbranu. Fišer se upušta u naizgled bezopasnu transpoziciju poteza i ispušta pobjedu koju je još uvijek tada mogao postići -piše Evans, u Fischerovoj knjizi My 60 Memorable Games .
Fischer je u svojoj partiji protiv Botvinnika izašao bolji iz otvaranja i nakon vremenske kontrole imao dobijenu poziciju. Ali onda su se desile čudne i zagonetne stvari. Bobby je to ovako napisao u pismu Bernardu Zuckermanu:
„Prvu polovinu turnira sam igrao dobro, ali u drugoj polovini sam stvarno slabo igrao jednu partiju za drugom. Botvinnik je sigurno mogao da preda protiv mene, ali sam igrao kao budala, kako možete da zamislite. On je izgledao kao da umire tokom čitave partije. Dahtao je, mijenjao boje i izgledalo je kao da je spreman da ga iznesu na nosilima. Ali – kad sam previdio i kada me uhvatio u zamku, opet je bio stari Botvinnik. Isprsio se, odmaknuo se od stola kao da je velikan, itd. “
Usput, Botvinnik je rekao da je nakon partije u Varni Fischerovo lice bilo bijelo kao čaršav. Čestitao je Botviniku i „sa suzama u očima napustio salu“.
Kasnije te godine objavio je Bobby članak pod naslovom „Rusi namještajui svjetski šah“ u kojem je izazvao na meč svjetskog prvaka: „Lično bih u bilo kojem trenutku bio voljan da igram meč sa Botvinnikom, ostavljajući mu da odluči o minimalnim i maksimalnim ulozima za koje bismo igrali, kao i vrijeme i mjesto. Išao bih toliko daleko da mu dam prednost od dva poena u meču od 24 partije. Ne kažem da bih mogao pobjediti lako u takvom takmičenju, ali jednostavno je Botvinnik bio svjetski šampion predugo, a njegovu vladavinu ovjekovječio je sistem koji favorizuje njegov izbor protivnika, a on više nije šahovski majstor šampionskog kalibra. “
Britanski list The People ponudio je da pokrije troškove meča u Londonu. Ali Botvinnik nije bio zainteresovan. Izazov je prokomentarisao s dozom humora: „Ako Fischer želi da mi da fore dva poena u meču, ja ću njemu dati dva piona u svakoj partiji.“
Meč se, naravno, nikada nije održao.
Dodatak informacije (komentar koji je poslao jedan čitalac):
Osim toga, mnogi analitičari (pa i sam M.M. Botvinnik) i novinari poput Dimitrija Bjelice koji je lično pratio ovu olimpijadu naveli su da je Efim Geller pomogao Botvinniku da spasi remi u prekidu, jer je u analizi našao spas.
Petar Trifunović je u analizi partije, koju je objavio D. Bjelica u knjizi Fišer: genije koji se ne vraća (1. tom), napisao da je Fischer pogriješio malo prije prekida partije i tako dopustio Botvinniku da se spasi.