Kapiten ekipe WR Chess, Jan Gustafsson, objasnio je kako uspijeva da upravlja tako zvjezdanim sastavom (Carlsen, So, Caruana, MVL, Duda, Goryachkina, Kosteniuk…).
– Iskreno, to je prilično lako. Luksuz je imati problem poput: „Koga ostaviti na klupi – Dudu ili Vachier-Lagravea?“ To su problemi o kojima svi sanjaju.
Ali generalno, momci se dobro slažu, naročito kada igraju za isti tim. Ili sam ja jednostavno previše glup da primijetim sve skrivene tenzije. Dakle, ne, to nikada nije bio problem – kaže Gustafsson.
– Vadim Rosenstein vas je nazvao glavnim arhitektom tima, čovjekom koji bira igrače. Šta taj proces podrazumijeva?
– Pogledam rejting-listu, pa pitam Vadima: „Možemo li dobiti ovog momka?“ Ako ne možemo, onda ponovo pogledam listu i pitam: „A možemo li ovog?“
Naravno, važno je da u timu budu dobri ljudi, prijatni za saradnju i druženje. Ali na kraju krajeva, pokušavamo da sastavimo što jači tim. Da li je dovoljno jak – vidjećemo.
– Šta vam se najviše dopada u vođenju ovog tima?
– Ne moram da igram. Tako je mnogo lakše – samo ih posmatram i navijam za njih, bez razmišljanja o potezima. Naravno, čast je i privilegija biti u društvu Magnusa i svih tih velikih igrača. A još mi čak dopuštaju da kažem: „Ti igraš, a ti ne.“ Zato sam veoma počastvovan i zahvalan na toj prilici – rekao je stručnjak.
Pa, kao što vidimo, tim zvijezda nije uvijek i zvjezdani tim. Inače, ako su igrače birali prema rejting-listi, kako se onda Hikaru nije našao u ekipi? Ipak je gotovo svuda u samom vrhu.