Pompeja
Prvi nastavak
Napuštajući Trentino osjećam bliskost sa tim šarmantnim ambijentom. Svakodnevne šetnje živopisnim arboretumom iz 1872 i stazom uz rijeku djelovale su ljekovito. Neobična ljepota utonula u duboki mir.
Bujna vegetacija podneblja podsjeća na Bibione ili San Benedeto del Tronto, iako je najbliži grad na Jadranskom moru, Venecija, udaljena 200 km. Čempresi, masline, vinogradi, palme i magnolije, čudesno ukrašavaju gradić Arko. Blizina najvećeg italijanskog jezera „Garda“ daje mediteranski šmek.
Rajner Marija Rilke je svoju opčinjenost ljepotom grada iskazao stihovima napisanim 19. matra 1897. godine. Tabla sa stihovima nalazi se na Trgu „San Giuseppe“, između rijeke Sarke i visoke, strme stijene. Sa tog mjesta vidi se iz neobičnog ugla „Castello di Arco“, atrakcija iz 11. vijeka.
Albreht Direr: “Arco Castle”
Slika nastala 1495. izložena je u Luvru
Grad me oduševio još tokom premijernog susreta 1999. godine. Osvojio sam drugo mjesto ispred asova kalibra Vladimira Jepišina i Olega Romanišina. Naravno da sam nastavio dolaziti, igrajući prilično uspješno. Open „Arco 2010“, donio je još jednu vicešampionsku titulu sa sedam poena iz devet partija. Neki turniri vam jednostavno „leže“. Pobijedio je GM Ivan Farago, nekadašnji reprezentativac Mađarske.
U neposrednoj blizini sale za igru, u sklopu vile „Italija“, nalazi se restoran „Carpe Diem“, gdje smo se hranili tokom turnira. Često sam sjedio pored Faraga za širokim, okruglim stolom. Prisjećali smo se naše partije sa turnira „Bosna 1983“. Zanimljivo, Farago je baš tu partiju analizirao u Šahovskom informatoru, mada je remizirao bijelim figurama. Tada je bio velemajstor u punoj šahovskoj snazi, ja perspektivni fide majstor. Faragu se dopala moja koncepcija, na šest mjesta poteze crnog nagrađuje uzvičnikom!
U Arku smo brzo remizirali. Farago nije želio rizikovati, iako je vodio bijele figure. Godine neumitno prolaze i lagano iščezava strast sa kojom se nekad išlo na partije.
„Samo, to nisam ja, ni Venecija što se plavi,
nego neke ruševine, aveti i stećci,
što ostaju za nama, na zemlji, i u travi“.
(„Lament nad Beogradom“, Miloš Crnjanski)
Raduje me što sam igrao sa čak dva Brazilca! U šestom kolu pobjeđujem internacionalnog majstora Franciska Troisa, u osmom, veterana Marcia Netta Baetu. Trois je nastupao za brazilsku reprezentaciju na olimpijadama u Skoplju, Buenos Airesu i Lucernu, takođe i na Međuzonskom turniru u Rigi 1979. godine. Savladao je poznate velemajstore Genadija Kuzmina i Florina Georgijua. Igrao je na turniru „Bosna 1980“, na kojem je trijumfovao Vlastimil Hort ispred Bore Ivkova i Bojana Kurajice. Dolazio sam u hotel „Evropu“ da posmatram partije. Trois je nosio brkove „ala Mark Špic“ i odisao velikom energijom. Protivnik koji zaslužuje respekt, iako su prošle decenije od vrhunca njegove forme. Na Troisovom licu vidljivi su tragovi skorašnje bolesti. Brzo smo izmijenili dame, kritičan momenat već u otvaranju.
Milan Draško-Francisko Trois
Arko 2010
Dijagram:
Bijeli: Kg1, Ta1, Td1, Sc3, Sf3, Lc1, Lg2; pješaci: a2, b3, c4, d4, e4, f2, g3, h2;
Crni: Kg8, Ta8, Te8, Sd7, Sf6, Lc8, Lg7; pješaci: a7, b7, c6, d6, e5, f7, g6, h7;
Odigrao sam 13. d5 (Kada su dame na ploči, rijetko igram ovaj potez. Radije držim napetost u centru. Međutim, sada je slabost pješaka na d6 izrazitija). 13… cd5? (Teško je procijeniti šta je Troisa motivisalo da donese ovako riskantnu odluku. Nakon 13… Lf8 mogao bih nastaviti 14. La3-Sc5 15. dc6-bc6 16. Lc5-dc5. Pješačka struktura crnog je statična i oslabljena, ali bijelom nije lako da iskoristi prednosti pozicije). 14. Sb5-de4 (Otpornije izgleda 14… d4) 15. Sg5-h6?! (Potez djeluje sporo, bolje je 15. Sc5) 16. Sc7-hg5 17. Sa8-Sc5 18. Sc7-Te7 19. Sb5-a6 20. Sc3-Se6 21. Td6-Se8 22. Sd5 Crni predaje.
Ljudi našeg podneblja osjećaju bliskost sa Južnoamerikancima zbog fudbalskog čarobnjaštva. Kada sam igrao Kadetsko prvenstvo svijeta u Belforu 1979, stanovali smo u hotelu pored prostrane livade. U suton bi igrali lopte na male golove; moj sekundant IM Nedeljko Kelečević i ja protiv Argentinca Marcela Temponea i Brazilca Gilberta Milosa. Osjećali smo istinsko zadovoljstvo što su naši protivnici sunarodnici eksplozivnog Marija Kempesa i suptilnog tehničara Zika. Predvođeni dugokosim Kempesom, Argentinci su postali svjetski prvaci 1978, pobijedivši u finalu Holanđane. Kele i ja smo se potajno nadali da su Tempone i Milos fudbalski virtuozi, ali očekivanja nisu ispunjena. Zanimljiva je njihova partija iz 9. kola, bitna za vrh tabele. Bespoštedna borba, greške tipične za mladost i lijepa završna slika.
Marcelo Tempone-Gilberto Milos
Belfor 1979
Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dc2, Tf1, Th3, Sa5, Se8, Lb2; pješaci: a2, d5, e6, h2;
Crni: Kg7, Dd8, Tb8, Tf8, Sc4, Le7; pješaci: a6, c5, d6, g6, h7;
Milos je osvojio 4. mjesto na Šampionatu, ali partiju sa Temponeom igra konfuzno. Na jedino 41… Kg8 slijedi 42. Dg6!-hg6 43. Th8 mat! Tempone u lijepom stilu dobija Alona Grinfelda u 10. kolu, u posljednjem remizira sa Ivanom Morovičem i postaje kadetski prvak svijeta sa 8,5 iz 11. Najdžel Šort je drugi sa istim brojem poena, I. Morović treći sa 8. Sovjetski predstavnik Jan Elvest startovao je sa 5 iz 5, pobijedivši konkurente Šorta i Bendžamina!
Jan Elvest-Džoel Bendžamin, Belfor 1979
U finišu naglo popušta, izgubivši od Grinfelda, Morovića i Milosa. Startovao sam sa dvije pobjede, pa izgubio od velike američke nade Džoela Benžamina (peti na kraju). Gubim i od Temponea. Turnir sa puno oscilacija, ali pobjeđujem u 9. i 10. kolu! Duel sa Johanom Hjartarsonom u posljednjem kolu. Igrao sam i tada Francusku odbranu, crnim figurama, velika borba i poraz protiv buduće svjetske vedete. Da sam dobio, podijelio bih 5-10, ovako završih na 14. mjestu sa 6 poena (42 učesnika). Sanjao sam ljepše snove. Ostvario sam 6 pobjeda i 5 poraza! Jedina dama na turniru bila je legendarna Pia Kramling (26. mjesto). Kako je lako odlutati u čarobni svijet uspomena!
Iz Arka putujem na turnir u Pozitano. Mondenski grad na Amalfijskoj obali, blizu Sorenta i Salerna, obožavao je nobelovac Džon Štajnbek. Uskoro ću osjetiti pulsiranje italijanskog juga, što izaziva velika očekivanja. Preko Rovereta i Verone, stižem na stanicu Bolonja Centrale. Kraj oktobra, ali vedri, gotovo ljetnji dani. Noćni voz Bolonja-Salerno, pored mene u kupeu mladi engleski par i dva mladića sa Filipina. Nisam baš čvrsto spavao, negdje između Rima i Napulja ustajem da promijenim položaj. Voz je prolazio kroz Formiu, grad na Tirenskom moru, gdje sam igrao jak Open 1995. Ostvario sam lijepu pobjedu protiv GM Igora Efimova. Zatim slijedi serija remija i još jedna pobjeda. Uoči partije protiv Sergeja Tivjakova, u finišu, stojim solidno na tabeli jer turnir nije masovan (64 učesnika). Tivjakov je igrao za rusku reprezentaciju na Olimpijadi u Moskvi 1994. Probao sam novu ideju u Taraševoj varijanti Francuske odbrane, Tivjakov u 11. potezu razmišlja čitav sat! Neočekivani preokreti, obostrani cajtnoti, drama. Tanka je nit između uspjeha i neuspjeha.
Sergej Tivjakov-Milan Draško
Formia 1995
Dijagram:
Bijeli: Kg1, De3, Td1, Te1, Sf4, Lc3; pješaci: a3, b2, e5, f3, g2, h2;
Crni: Kh7, Df5, Tc7, Tc8, Sb3, Lb5; pješaci: a5, b6, d5, e6, g7, h6;
Bijeli je odigrao 38. Td4-d1. Zastavice opasno vise. Odgovorio sam impulsivno 38… d4? (Želio sam da što prije spustim topa na c2. Znatno bolje je smireno 38… Tc6 i analiza pokazuje da crni stoji bolje, kompjuterskim riječnikom -1. Ako bijeli pokuša 39. g4 sada je moguće 39… Dc2!? jer top brani pješaka na e6. Na 39. Ld4-Sd4!? 40. Td4-Tc2 41. Td2 (41. Db3-Tc1!) 41… Td2 42. Dd2-Tc4 (Nakon 42… Tc2, bijeli može pokušati 43. g4!?-Td2 44. gf5-ef5 45. Tc1; bijeli se odjednom aktivira, mada crni zadržava prednost) 43. Se2-Tc2 (43… De5? 44. b3!-Tc5 45. Sd4 uz b4 i pada lovac) 44. Dd1 (44. De3-Le2 45. Te2-d4! 46. Df2-Tc1 47. Te1-Db1! 48. Kf1-a4 i crni je bolji) 44… Tb2 (44… Le2, s malom prednošću) 45. Sd4-Dg6 i crni ima pješaka više i priličnu prednost, iako nije lako trpiti skakača na d4). Tivjakov je odigrao 38. Ld4. Ostao sam bez pješaka, još se bijeli aktivirao po d liniji. Bijeli je dobijen, ali nastavlja nesigurno. Kad se činilo da će se burna partija završiti remijem, griješim u 46. i 49. potezu i poraz je neminovan.
Turnir je organizovala poznata slikarka iz Rima, Daniela Romano, svojevremeno, potpredsjednica Šahovske federacije Italije.
Daniela Romano: “Scacchisti al mare”
Gospođa Romano stvarala je lijepu atmosferu. Večeri smo provodili u hotelskoj bašti, pored bazena, pričali i slušali muziku. Pobijedio je velemajstor Stefan Đurić sa 7 iz 9. Neobična je Stefanova partija sa izraelskim GM Iljom Smirinom. Smirin je osvojio kvalitet u 21. potezu, u 41. osvaja skakača. Crni ima topa manje, ali gaji nadu zbog nesigurnog položaja bijelog monarha.
Ilja Smirin-Stefan Đurić
Formia 1995
Dijagram:
Bijeli: Kd3, Db3, Td5, Tf3; pješaci: b5, c4, f2, g5;
Crni: Kg8, Dc1, Te8; pješaci: b6, c5, f4, g7, h7;
Stefan je igrao sjajno, pobijedivši Malanjuka, Efimova, Dražića, Tataia, B. Kovačevića. On posjeduje izraziti dar za taktiku, u trenucima nadahnuća može dobiti jake velemajstore. Protiv Smirina je odjednom počeo igrati vrlo brzo, hitro hodajući po bini. Smirin je prilično napet, pobjeda mu na volšeban način izmiče. Đurić maestralno otežava realizaciju, sad već bijeli mora biti vrlo precizan. Paradoksalna pozicija!
Bijeli je odigrao 50. Th3?? (Narušava koordinaciju figura. Trebalo je igrati 50. Dc2! i nakon 50… Da3 51. Dc3-Da2 52. Te5!-Td8 53. Ke4-Td4 54. Kf5-Db1 55. Kg4-Dg1 56. Kh4-Dh2 57. Th3-Df2 58. Kh5 bijeli dobija)! 50… De1! (Ne ide 50… Df1 51. Kc2, branjen je top na h3, a u odbranu se uključuje top sa d5. Bijeli je nakon 50… De1 objektivno izgubljen! Smirina je odjednom oblio znoj, iako je igrao u tankoj košulji). 51. Td6? (51. Dc2-Df1 52. Kc3-Dh3 53. Dd3. Prelazak u topovsku najbolja je praktična šansa). 51… De2 (51… Te2!) 52. Kc3-De5 53. Kd2- Dd6 54. Dd3-Dd3 55. Kd3?! (55. Td3) 55… Kf7! i Đurić je dobio u 68. potezu. Boravili smo i igrali u „Appia Grand hotelu“. Sasvim blizu je Gaeta, grad izuzetne ljepote.
Velemajstor Milan Draško
(Sutra nastavak)