V. I. LINDER, I. M. LINDER: ŠAHOVSKA ENCIKLOPEDIJA (114. nastavak)

V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

PAT.
Tako se naziva položaj u partiji u kojem je jedan od protivnika, kada je na potezu, lišen mogućnosti da pomjeri bilo koju figuru, uključujući i kralja. Takva pozicija nastaje vrlo rijetko. U svakodnevni govor čak je ušao izraz za čovjeka koji se našao u bezizlaznom položaju: „Našao se u pat-poziciji.“

Pozicija pata zanimljiva je i po tome što suprotna strana u tom trenutku obično ima znatnu pozicionu i materijalnu prednost. Međutim, pošto protivnik nije uspio da iskoristi svoju prednost, partija se smatra završenom remijem.

Lako je zamisliti stanje šahiste koji, postigavši ogromnu prednost, počne da igra sa manje napetosti i izgubi budnost… Naprotiv, njegov protivnik se bori s udvostručenom pažnjom i traži i najmanju šansu; jedna od njih je ideja pata. Otkrivši takvo sidro spasa, on, naravno, nastoji da što je moguće bolje prikrije svoje namjere, kako bi pat za protivnika nastupio poput groma iz vedra neba.

To se postiže suptilnim manevrisanjem, ponekad naizgled prinudnim žrtvovanjem materijala ili, najzad, prikrivenom taktičkom zamkom. Sljedeća „patna epizoda“ uzeta je iz završnice 9. partije meča kandidata za svjetsko prvenstvo između velemajstora R. Hibnera i A. Adorjana. U trenutku kada se na tabli pojavila dobijena pozicija za crnog, uslijedila je iznenadna žrtva topa, čije je prihvatanje bilo iznuđeno i odmah je dovelo do pata.

Hibner – Adorjan
Bad Lauterberg, 1980.

65…Tc5? (Crni ne primjećuju nastanak patne situacije. Uzimanje pješaka, međutim, moglo ga je dovesti do pobjede: 65…T:h3 66.Td5 Ke6 67.Td8 Tb3, ili 66.Tg6+ Ke5 67.Tg7 Tg3 68. T:a7 h3 69.Ta2 Tg2 70. Ta3 h2 71.Th3 Tg8.)

66.Kh4!! T:g5. Pat.

PAT.
Tako se naziva položaj u partiji u kojem je jedan od protivnika, kada je na potezu, lišen mogućnosti da pomjeri bilo koju figuru, uključujući i kralja. Takva pozicija nastaje vrlo rijetko. U svakodnevni govor čak je ušao izraz za čovjeka koji se našao u bezizlaznom položaju: „Našao se u pat-poziciji.“

Pozicija pata zanimljiva je i po tome što suprotna strana u tom trenutku obično ima znatnu pozicionu i materijalnu prednost. Međutim, pošto protivnik nije uspio da iskoristi svoju prednost, partija se smatra završenom remijem.

Lako je zamisliti stanje šahiste koji, postigavši ogromnu prednost, počne da igra sa manje napetosti i izgubi budnost… Naprotiv, njegov protivnik se bori s udvostručenom pažnjom i traži i najmanju šansu; jedna od njih je ideja pata. Otkrivši takvo sidro spasa, on, naravno, nastoji da što je moguće bolje prikrije svoje namjere, kako bi pat za protivnika nastupio poput groma iz vedra neba.

To se postiže suptilnim manevrisanjem, ponekad naizgled prinudnim žrtvovanjem materijala ili, najzad, prikrivenom taktičkom zamkom. Sljedeća „patna epizoda“ uzeta je iz završnice 9. partije meča kandidata za svjetsko prvenstvo između velemajstora R. Hibnera i A. Adorjana. U trenutku kada se na tabli pojavila dobijena pozicija za crnog, uslijedila je iznenadna žrtva topa, čije je prihvatanje bilo iznuđeno i odmah je dovelo do pata.

Hibner – Adorjan
Bad Lauterberg, 1980.

65…Tc5? (Crni ne primjećuju nastanak patne situacije. Uzimanje pješaka, međutim, moglo ga je dovesti do pobjede: 65…T:h3 66.Td5 Ke6 67.Td8 Tb3, ili 66.Tg6+ Ke5 67.Tg7 Tg3 68. T:a7 h3 69.Ta2 Tg2 70. Ta3 h2 71.Th3 Tg8.)

  1. Kh4!! T:g5. Pat.

Ideja završetka partije patom postala je jedna od privlačnih tema savremene studijske kompozicije. Pred nama je minijatura sa elegantnim završetkom, nagrađena prvom nagradom na konkursu lista „Basler Nachrichten“.

A. Rink, 1924

Bijeli postiže remi.

1.Sf2 Te1+ 2.Kd2! (Ako 2. Kc2 (ili Kb2), tada 2..Tf1! 3. Kc3 Kb5 4. Se4 T:f8 5. Sd6+ Kc5 6. S:c4 Tf3+ i crni dobija.)
2…Te2+ (2…Tf1 – 3.Ke3)
3.Kc3 T:f2
4.Lc5+! K:c5. Pat.

PAULSEN Lui (1833–1891), njemački majstor i teoretičar.

Od ranog djetinjstva Lui je imao priliku da posmatra kako njegov otac drži časove šaha starijoj braći Vilfridu i Ernstu, kao i sestri Amaliji, koju su kasnije smatrali prvim šahovskim majstorom među ženama.

Kada je Lui napunio 7 godina, naučili su ga kraljevskoj igri. Uskoro je postao ne samo najjači u porodici, nego i prvi u svom rodnom Blombergu. Njegov talenat bio je svestran. U školi je bio uspješan u matematici i u učenju stranih jezika. Slijedeći stariju braću, zainteresovao se za agronomiju i napuštao je porodično imanje samo radi nastavka školovanja ili učešća na šahovskim takmičenjima.

Godine 1854. Lui je otputovao u Sjedinjene Američke Države, gdje se u to vrijeme nalazio njegov brat Ernst.

Ubrzo je postao učesnik prvog američkog šahovskog kongresa u Njujorku (1857) i zauzeo drugo mjesto, poražen u finalu samo od P. Morfija rezultatom +1, −5, =2. Upravo u Americi uspješno je igrao na slijepo: jedne oktobarske večeri 1857. odigrao je 5 partija, od kojih je 4 pobijedio, a jednu završio remijem, nakon čega mu je sam Morfi uručio elegantnu zlatnu medalju. Dvije godine kasnije Lui je odigrao čak 15 partija na slijepo, što je tada bio svjetski rekord.

Godine 1861. Paulsen se vratio u Evropu i odmah se „uronio“ u šahovski život. Lui osvaja prvu nagradu na turniru u Bristolu i igra dug meč sa I. Kolišem (+7, −6, =18). Od tada postaje jedan od najjačih meč igrača u Evropi. Nakon pobjeda nad Andersenom 1870. (+5, −4, =1) i 1877. (+5, −3, =1) smatran je najjačim šahistom Njemačke.

U tim mečevima su se sukobili šahovski antipodi: brilijantnom romantiku uspješno se suprotstavljao majstor pozicionog šaha, kojeg je Vilhelm Štajnic nazvao „pionir nove škole“. U to vrijeme strategija igre Paulsena, koji je preferirao fijanketo lovaca i otvaranja poznata kasnije kao novoindijska i staroindijska odbrana, bila je za mnoge pravo otkriće.

Lui Paulsen je time znatno prednjačio svom vremenu. On je autor i nekoliko debi sistema u sicilijanskoj odbrani (1. e4 c5 2. Sf3 e6 3. d4 cxd4 4. Sxd4 a6) i francuskoj odbrani (1. e4 e6 2. d4 d5 3. e5).

„L. Paulsen nikada neće biti zaboravljen; ostavio je spomenik u obliku prelijepih, uzornih partija, sa otvorenim varijantama koje nijedan autor šahovskih priručnika ne može zaobići“, pisao je M. Čigorin.

Berger – Paulsen
Berlin, 1881

1.e4 c5 2.Nc3 Nc6 3.g3 e6 4.Bg2 Nge7 5.Nge2 Nd4 6.d3 Nec6 7.Be3 Be7 8.Qd2 0–0 9.0–0 d6 10.f4 Bd7 11.Rf2 Rc8 12.Nd1 f5 13.c3 Nxe2+ 14.Rxe2 a6 15.Nf2 Na5 16.b3 h6 17.Rae1 fxe4 18.dxe4 Qc7 19.Rd1 Rcd8 20.Qc2 b5 21.Red2 Bc8 22.Bh3 Nc6 23.Ng4 e5 24.f5 Kh7 25.Bf2

25…b4 26.cxb4 Nxb4 27.Qc3 Bb7 28.Bg2 Nc6 29.h4 Qb8 30.Qc4 Nd4 31.Ne3 Qa8 32.Qd3 Kh8 33.Rf1 Bc6 34.Be1 Rb8 35.Rdf2 a5 36.Nc4 a4 37.Qe3 Bf6 38.Rb2 axb3 39.axb3 Bb5 40.Rff2 Bxc4 41.bxc4 Qa1 42.Ra2 Qb1 43.Kh2 Rb3 44.Bc3 Qd1 45.Qd2 Qh5 46.Rb2 Rfb8 47.Qe1 Bxh4 48.Rxb3 Bf6+ 49.Kg1 Rxb3 50.Rb2 Rxb2 51.Bxb2 Nf3+ 52.Bxf3 Qxf3 53.Bc1 Qd3 54.Kg2 Qxc4 55.Kf3 d5 56.exd5 Qxd5+ 57.Kg4 e4 58.Qh1 Qd3 59.Bxh6 Qe2+ 60.Kf4 Qd2+ 61.Kxe4 Qd4+ 62.Kf3 Qd5+ 0–1

(Nastaviće se)