Vojni prevodilac sa ruskog i španskog, vojnik, muzičar, pjesnik i međunarodni majstor — čovjek čije su šahovske partije bile jednako neobične kao i njegov život
(Tekst je malo obrađen i dopunjen partijama)
Ako u Google ukucate riječ „manosfera“, vrlo brzo ćete doći do Andrewa Tatea. Njegovo ime danas je poznato širom svijeta, uglavnom zbog veoma kontroverznih stavova i ponašanja.
Ali šta takav čovjek radi u šahovskoj rubrici?
Odgovor je njegov otac — Emory Tate, američki međunarodni majstor, vojni prevodilac, čovjek neobičnog životnog puta i jedan od najatraktivnijih šahista svoje generacije.
GM Hans Ree je u tekstu o Emoryju Tateu pokušao da otkrije kakav je bio čovjek koji je ostavio snažan trag ne samo u životima svojih sinova nego i u američkom šahu.
„Triple exclam!!!“
Pročitao sam knjigu Triple Exclam!!! The Life and Games of Emory Tate, Chess Warrior.
Već sam naslov gotovo savršeno opisuje njegovu ličnost.
„Tri uzvičnika!!!“
To je bila Tateova karakteristična uzrečica. Kada bi svojim obožavaocima pokazivao neki spektakularan potez, često bi ga propratio upravo tim riječima.
A spektakularnih poteza nije nedostajalo.
Emory Tate je volio napad, komplikacije, žrtve i neočekivane kombinacije. Njegove partije nisu bile napravljene da brzo i tiho završe remijem.
On je želio da se nešto dogodi.
Imena kao iz kraljevske dinastije
Slijed imena u porodici Tate zvuči gotovo kraljevski.
Otac je bio Emory Andrew Tate I.
Šahista je bio Emory Andrew Tate II.
A njegov najstariji sin, danas svjetski poznati influenser, jeste Emory Andrew Tate III.
Otac šahiste počeo je kao mali zakupac-farmer, a kasnije postao uspješan advokat sa razvijenom praksom.
Ali izgleda da se od oca na sina nisu prenosila samo imena.
Porodični odnosi bili su veoma komplikovani. Emory je kao dijete doživljavao nasilje od svog oca, a kasnije je i sam primjenjivao fizičko kažnjavanje prema svojim sinovima. Andrew Tate III je mnogo godina kasnije govorio o svom ocu i njegovom odsustvu iz porodičnog života.
„Odgojio nas je svojim odsustvom“, govorio je.
To je mračniji dio priče o Emoryju Tateu, ali bez njega je teško razumjeti čovjeka koji se krio iza šahovske figure.
Vojni prevodilac
Emory Tate je bio čovjek mnogobrojnih talenata.
Otišao je u vojsku, a nakon obuke u obavještajnoj jedinici Ratnog vazduhoplovstva SAD naučio je da govori ruski i španski.
Tokom službe u Ratnom vazduhoplovstvu u Engleskoj upoznao je Engleskinju Eileen Ashley.
Vjenčali su se 1985. godine i dobili troje djece — Andrewa, Tristana i Jasmine.
Tate nije bio samo vojnik i šahista.
Svirao je klavir.
Pjevao je.
Pisao je poeziju.
A onda bi sjeo za šahovsku tablu i počeo da napada.
Poslije jedanaest godina službe otpušten je iz vojske zbog narcističkog poremećaja ličnosti. Nakon toga šah mu je postao glavno zanimanje.
Šahista kojeg su voljeli zbog napada
Emory Tate je postao međunarodni majstor.
U SAD je stekao veliki broj obožavalaca upravo zbog svog stila igre.
Nije bio igrač koji je želio da protivnika polako „uguši“ sitnim pozicionim prednostima.
Tate je volio komplikacije. Volio je inicijativu.
Volio je napad.
I, iznad svega, volio je kombinaciju.
Zbog toga je često pobjeđivao i velemajstore.
Njegove najbolje partije izgledaju kao da ih je igrao čovjek kojem je najvažnije bilo da na tabli pronađe nešto što niko drugi nije vidio.
Ali cijena takvog stila bila je visoka.
Jednog dana Tate je mogao igrati briljantno, a već narednog napraviti greške koje bi teško oprostio i mnogo slabiji igrač.
Bio je dovoljno jak da pobjeđuje velemajstore.
Ali nije bio dovoljno stabilan da postane jedan od njih.
Posljednja potraga za normom
U posljednjoj godini života, 2015, Tate je pokušao još jednom.
Cilj je bio jasan:velemajstorska norma.
Krenuo je na iscrpljujuću turneju po Evropi.
Španija. Holandija. Ponovo Španija. Ponovo Holandija. Italija. Bugarska. I još jednom Bugarska.
U Holandiji je osvojio Pathena Open u Roterdamu, ali ni tada nije uspio da osvoji ono za čim je godinama tragao.
GM norma ostala je izvan njegovog domašaja.
Vratio se u Ameriku. U oktobru je igrao turnir u Kaliforniji.
Tokom trećeg kola, nakon odlaska u toalet, srušio se na pod.
Prevezli su ga u bolnicu, ali mu ljekari nisu mogli pomoći.
Emory Tate umro je od srčanog udara 2015. godine. Imao je 56 godina.
Posljednje godine njegovog života bile su obilježene ozbiljnim zdravstvenim problemima, kao i velikom upotrebom alkohola i droge.
Nije postao velemajstor — ali je ostao zapamćen
Emory Tate nikada nije ostvario svoj najveći šahovski cilj. Velemajstorska titula ostala mu je nedostižna, uprkos brojnim pobjedama protiv velemajstora i pokušajima da osvoji potrebnu normu.
Ipak, titule nisu jedino po čemu se pamte šahisti.
Tate je iza sebe ostavio veliki broj zanimljivih i atraktivnih partija, kao i generaciju američkih šahista koji su cijenili njegov borbeni stil i neobičan talenat za kombinacije.
Njegov život bio je složen i često težak, a njegova biografija danas je dodatno dobila na interesovanju zbog njegovog sina Andrewa Tatea.
Ali kada se sve to ostavi po strani, ostaje ono što je za šah najvažnije — partije koje je odigrao.
A upravo kroz njih najbolje se vidi kakav je šahista bio Emory Tate.