Achilleas Zographos
2017
Uvod
Šah se pojavljuje u svim oblicima umjetnosti: književnosti, pozorištu, skulpturi ili slikarstvu, gdje umjetnik, na primjer, prikazuje ljude kako igraju šah. Isto tako može biti prikazan u baletu ili mjuziklima. Međutim, takva vrsta veze nije glavna tema ove knjige. Zato ovdje nema spiska muzičkih djela, slika, filmskih scena ili književnih djela inspirisanih šahom ili povezanih sa njim. U pomenutim slučajevima šah je umjetnički objekat, tema — poput zalaska sunca ili bilo čega drugog što može nadahnuti umjetnika da stvara. Osnovna teza ove knjige jeste da je šah sam po sebi umjetnost. On može stvarati umjetnost i snažno je povezan sa matematikom i muzikom.
Apolon sreće Kaisu („Apollo meets Caissa“) istražuje upravo tu tezu. U poređenjima koja slijede koristiće se mnogi primjeri. Neki od njih mogu biti dobro poznati iz očiglednih razloga: pozivanje na Betovena i njegovu Petu simfoniju može biti dosadno čak i ljubitelju muzike. Isto važi i za šahovskog entuzijastu koji vidi čuvenu Retijevu studiju pješaka. Ipak, nadam se da će čitalac imati na umu da je ova knjiga namijenjena i onima koji nisu stručnjaci ni u jednoj ni u drugoj oblasti.
Jedna od glavnih razlika između šaha i muzike jeste to što je za razumijevanje ljepote šaha potrebno dobro poznavanje igre, dok kod muzike to nije neophodno. Zato nemojte biti obeshrabreni ako vam šahovski primjeri djeluju teško. Knjiga je osmišljena tako da bude čitljiva čak i bez potpunog razumijevanja šahovskog (ili čak muzičkog) materijala koji se u njoj nalazi. Mnogi primjeri sadrže samo kraljeve i pješake kako bi sve bilo što jednostavnije. Poglavlje 13 „Mašta i misticizam“ najteže je u tom smislu, ali vam iskreno preporučujem da pokušate da ga pročitate! Čak i ako ne uspijete iz prvog puta, možete mu dati drugu šansu ukoliko vam nakon čitanja knjige poraste interesovanje za kraljevsku igru.
Slijedi nekoliko informacija o strukturi knjige. Poglavlje 2 nastoji da ponudi više od obične definicije pojma. Ono predstavlja neku vrstu zagrijavanja za poglavlja koja slijede.
Poglavlje 3 postavlja istorijsku dimenziju. Poglavlje 4 je neophodno za razumijevanje algebarske notacije, kako bi čitalac mogao pratiti šahovske primjere u knjizi — iskusni šahisti ga slobodno mogu preskočiti. Poglavlje 5 služi kao uvod u poglavlje 6, koje pokušava prvo poređenje šaha i muzike. U poglavlju 7 objašnjavaju se sastavni elementi muzike i detaljno porede sa šahom. Poglavlja od 8 do 13 predstavljaju različite teme koje su direktno ili indirektno povezane sa sedmim poglavljem. Poglavlje 14 donosi zanimljivu teoriju povezivanja Huana Marije Solarea. Poglavlje 15 predstavlja sličan pokušaj autora ove knjige.
Poglavlja od 16 do 24 predstavljaju ličnosti koje su na ovaj ili onaj način povezane sa našom temom. Među njima su svjetski šampioni u šahu, poznati kompozitori i izvođači, umjetnici i naučnici sa posebnim interesovanjem za obje discipline. Rejmond Smalijan, koji je nedavno preminuo u 98. godini života, i Harmony Zhu, koja je imala 11 godina u trenutku pisanja ovih redova (februar 2017), samo su neki od njih. Poglavlje 25 govori o Ludwigu, kompjuterskom programu koji povezuje šah i muziku. Valeri Caturijan i njegov izum „chessmusic“ predstavljeni su u poglavlju 26, dok je „šah-klavir“ Gvida van der Vervea tema poglavlja 27. Na kraju, poglavlja 28 i 29 donose dodatna razmišljanja, dok poglavlju 30 nije potrebno posebno objašnjenje.
• Šah se smatra umjetnošću i u tom kontekstu njegova povezanost sa muzikom razmatra se u najširem smislu. Zato ne treba da iznenađuju ni reference na arhitekturu ili književnost, na primjer.
• Dijelovi knjige predstavljaju intervjue ili tekstove drugih autora. U takvim slučajevima smatram da je uloga pisca ograničena na izbor (ponekad iz obilja dostupnih informacija) i predstavljanje odgovarajućeg materijala. Na kraju, osim ako nije drugačije naznačeno, odgovoran sam i za prevod grčkih i njemačkih tekstova.
• Preporučljivo je imati šahovsku tablu pri ruci kako bi se šahovski primjeri mogli lakše pratiti.
• Sve internet veze navedene u ovoj knjizi bile su važeće u trenutku objavljivanja i važne su za razumijevanje teksta. Neke od njih možda neće biti dostupne u pojedinim državama. Na kraju knjige nalazi se indeks video-snimaka ili YouTube kanala, raspoređen prema redosljedu pojavljivanja u tekstu.
^1 Za one koje to zanima, knjiga Connections between Music and Chess Džona Greščaka sadrži spisak muzičkih djela povezanih sa šahom. Takođe, sljedeće internet veze prikazuju slike sa šahovskom tematikom:
http://www.jmrw.com/Chess/Tableau_echecs/index.htm — Art et curiosités échiquéennes („Umjetnost i šahovske zanimljivosti“)
i http://www.chessreference.com/ChessArtwork/ — Chessreference.
2
Definicije
Bilo bi korisno objasniti šta pojmovi muzika, šah i matematika znače u ovoj knjizi. Ovakav pristup ima praktičnu svrhu i treba da olakša razumijevanje njenog sadržaja.
Muzika
„Čitav problem može se vrlo jednostavno postaviti pitanjem: ‘Da li muzika ima značenje?’ Moj odgovor bi bio: ‘Da.’ A na pitanje: ‘Možete li riječima objasniti koje je to značenje?’, moj odgovor bi bio: ‘Ne.’“
— Aron Kopland
Definicija poput „Muzika je umjetnost zvukova“ tačna je, ali prilično neodređena. Veoma je teško teorijski definisati pojam muzike. Jasna i univerzalno prihvaćena definicija, izgleda, ne postoji. Međutim, fenomen muzike ne može se razumjeti bez poznavanja njenih sastavnih elemenata. Zato je čitavo jedno poglavlje ove knjige posvećeno njihovoj analizi.
Značaj pojedinih muzičkih elemenata može se razlikovati u zavisnosti od muzičkog žanra. Uz rizik pojednostavljivanja, evo jednog primjera: zapadnoafrička muzika karakteristična je po izraženoj poliritmiji, karnatska muzika južne Indije po strogoj matematičkoj strukturi, zapadna klasična muzika po razvoju harmonizacije, a vizantijska crkvena muzika po melodičkoj sofisticiranosti. Ipak, začeci svih pomenutih elemenata mogu se pronaći u sve četiri tradicije. U sedmom poglavlju usredsrijedićemo se na ove osobine i uporediti ih sa šahom.
Treba naglasiti da su reference na muziku u ovoj knjizi pod uticajem autorovih ličnih sklonosti. One se prvenstveno odnose na zapadnu klasičnu muziku od XVI vijeka do danas, kao i na džez. Nesumnjivo, to je samo veoma mali dio fenomena koji obuhvata pojam „muzika“. Podrazumijeva se da se vrijednost drugih muzičkih žanrova jednako cijeni. Djuk Elington je tu ideju izrazio ovako: „Postoje samo dvije vrste muzike: dobra muzika i ona druga.“
Nadam se da će čitalac biti dovoljno podstaknut da posluša navedene muzičke primjere, koji bi trebalo da budu poznati ili lako dostupni. Na kraju, kratko se osvrćem i na druge umjetničke forme, uz nadu da će pisci prikladniji za tu temu u budućnosti biti inspirisani da podijele svoja razmišljanja o ovom širokom pitanju.
(Nastaviće se)