Juriš na šahovske visine
ZLATNI PRAG
— Pa dobro, jaki su, pa šta onda?! Razmisli, imaš mišiće! — nije se smirivao čvrsti, sredovječni muškarac s velikom, pomalo ćelavom glavom i pametnim, pomalo lukavim očima. — A znaš li ti šta je kembridž-springs varijanta?
— A možeš li ti izvesti suples? — u istom tonu odbrusi krupan, težak mladić u kožnom kaputu. Njegove izlizanе obrve i zgužvane uši odavale su da je rvač. Zapanjivši jedan drugog neočekivanim pitanjima, diskutanti su se tako zbunjeno pogledali da su se svi okolo nasmijali.
Ovaj spor se odigravao na jednom od pograničnih aerodroma u proljeće prve poslijeratne, 1949. godine. Igra slučaja i voljom sportskih rukovodilaca desili se da u Čehoslovačku istog dana polete čak dvije delegacije: majstori klasičnog rvanja zajedno s najjačim dizačima tegova i šahovska reprezentacija Moskve. Predstavnici tri različita sporta imali su isti zadatak — da se sastanu s reprezentacijama Praga i drugih gradova Čehoslovačke i pokažu svoje majstorstvo tokom revijalnih nastupa.
Letjeli smo presjedajući u dva aviona. Za vrijeme posljednjeg zaustavljanja na sovjetskoj zemlji, dok su se sređivali dokumenti, rasplamsao se vječni spor o prednostima ovog ili onog sporta. Raspoloženje je bilo dobro. Svi su uživali u odmoru na čvrstom tlu poslije dvočasovnog leta i sporili se mirno, bez žara, trudeći se samo da iznenade protivnika nekom dosjetkom.
— Kakve je to sport šah! — govorio je momak u kožnoj jakni, sležući ramenima. — Sjede jedan naspram drugog po pet sati, povijeni kao da su se slomili, cigaretu iz usta ne vade. Od takvog sporta prije ćeš umrijeti.
— A ti pogledaj sebe, šta ti radiš kad se boriš, — umiješa se u razgovor velemajstor Igor Bondarevski. Kao strastveni pušač, osjetio se pogođenim riječima o cigaretama i brzoj smrti od šaha. — Polože te na mekan tepih, trbuhom nadolje, pa ležiš pola sata i opireš se. A drugi se za to vrijeme popne na tebe, dahće i pokušava da prevrne takvu gromadu. Kako ti to izgleda, lijepo? — I, želeći da naglasi neprivlačnost slike, namrštio se, okrenuo i mahnuo rukom.
— A što se tiče cigarete, tu griješiš, — ponovo se uključi šahista koji je ranije zbunio rvača kembridž-springskim varijantom. — Od devet sovjetskih velemajstora, recimo, samo dvojica puše, a fizičkom kulturom se bave gotovo svi. Hoćeš li da opipaš mišiće šahiste? — i, savivši ruku u laktu, ponosno se napregnuo, primičući se rvaču i malo se naginjući unazad.
Preko razglasa su objavili ukrcavanje u avion i spor je na kratko utihnuo. Ali čak i kad su svi sjeli na svoja mjesta, neko od šahista je smislio nov način da pecne protivnike.
— A možete li vi da izađete na kraj s Davidom Bronštajnom u šahu? Dajemo vam njega kao najmlađeg — sve će vas pobijediti u simultanki.
— Pazi da se ne preračunaš, — odgovori niski gorostas. — Imamo mi šahiste druge kategorije.
— Svejedno, David će sve pobijediti.
— E, baš ste se razmahali! — nije izdržao mirni rvač. — A da se rvate, nećete li? Koliko vas ima? Dvanaest? E, onda ćemo protiv svih vas izvesti jednog Kotkasa. On će vas svih dvanaest položiti na leđa.
U uglu sale za simultanku dobroćudno se osmjehivao proslavljeni sovjetski šampion Johanes Kotkas — rvač koji je izazivao oduševljenje gledalaca na takmičenjima širom svijeta. Pomisao da položi na leđa sve velemajstore i majstore zabavljala ga je.
Spor je prekinuo šum pokrenutih motora. Zaletjevši se, avion se odvojio od naše rodne zemlje, i ubrzo smo se našli iznad teritorije susjedne države. Većina putnika je prvi put u životu napuštala granice Sovjetskog Saveza.
(Nastaviće se)