V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

GETE i šah
Svoje mišljenje o ovoj igri veliki njemački pjesnik i filozof Johann Wolfgang Goethe (1749–1832) izrazio je u istorijskim dramama „Getc fon Berlihingen” (1773) i „Egmont” (1787). U prvoj od njih, šahovski dijalog započinje drugi čin drame. U sali se igra šah i razgovara o poziciji u partiji, episkopa i Adelgeida. U njihov razgovor se miješa Libetraut, dobar muzičar, ali, čini se, loš šahista…
Adelgeida: Vi niste pažljivi. Šah kralju!
Episkop: Još uvijek ima izlaza.
Adelgeida: Sada ćete dugo izdržati. Šah kralju!
Libetraut: Ne bih igrao ovu igru da sam visoka ličnost, čak bih je zabranio na dvoru i u čitavoj zemlji.
Adelgeida: Da, tačno, ova igra je probni kamen za um.
U tragediji „Egmont“ šah se pominje takođe u drugom činu, tokom razgovora Vilhelma Oranskog sa grofom Egmontom. Tu se upoređuje analiza životnih situacija sa razmišljanjem o pozicijama u šahovskoj igri:
„Poslušaj, Egmonte, već mnogo godina pratim šta se dešava. Tačno stojim pred šahovskom tablom, svaki potez protivnika mi se čini važnim. Kao što drugi ljudi teže da prodru u tajne prirode, tako ja smatram svojim dužnostima, svojim plemićkim pozivom, da znam poglede i pretpostavke svih strana.“
Da li je Goethe igrao šah? Nedavno je u državnom muzeju u Drezdenu otkriven nepoznat crtež njemačkog umjetnika Johanna Erdmanda Hummela, savremenika pjesnika, na kojem, prema mišljenju istraživača, prikazana scena igre Goethea sa jednim od njegovih prijatelja.
GINISOVA KNIGA REKORDA u šahu
Već dugi niz godina u Engleskoj izlazi knjiga rekorda firme „Ginis“. U njoj se bilježe neobični pokazatelji ljudskih mogućnosti, izuzetna dostignuća u različitim oblastima života, nauke, umjetnosti i sporta. Engleski istoričar i novinar Ken Vajld (Ken Whyld) sastavio je i 1986. godine izdao sličan tom posvećen šahu („Chess. The Records. Guinness book“). Svijet šahovskih rekorda se pokazao izuzetno velikim i interesantnim.
U početku, Vajld je obavijestio čitaoce o događajima koji su se desili u šahovskoj istoriji po prvi put. Na primjer, prvo pominjanje šaha u perzijskoj poeziji (600. n.e.), početak širenja šaha u Zapadnu Evropu (oko 800. godine u Španiji), prvi međunarodni turnir u Londonu (1851) i drugi značajni događaji.
Najmlađi šampion postao je 9. novembra 1985. godine Garri Kasparov, tada je imao 22 godine i 210 dana. A najstariji šampion proglašen je 26. maja 1886. godine, prvi šampion V. Štajnic, koji je tada imao 50 godina i 12 dana.
Najduže je šahovskim tronom vladao E. Lasker – 26 godina i 337 dana, a najkraće M. Talj (1 godina i 5 dana). Najčešće je proglašavan svetskim šampionom M. Botvinnik – 1948, 1958. i 1961. Rekordno dug bio je meč između A. Karpova i G. Kasparova 1984-1985. – trajao je 5 meseci! I on je jedini ostao nedovršen, pri rezultatu 5:3 u korist Karpova, meč je prekinut odlukom predsednika FIDE F. Kampomanesa.
Najkraća partija odigrana je u meču Botvinnik – Petrosjan (Moskva, 1963). U 21. partiji, protivnici (beli je igrao Petrosjan) saglasili su se na remi već u 10. potezu:
Petrosjan – Botvinnik
World-ch24, Moskva (Russija) (21), 18.05.1963
1.c4 Nf6 2.Nf3 g6 3.Nc3 d5 4.cxd5 [4.d4] 4…Nxd5 5.e4 Nxc3 [5…Nb4 6.d4 Bg4 7.Qa4+] 6.dxc3 [6.bxc3] 6…Qxd1+ [6…Nd7 7.Bc4 Bg7? 8.Bxf7+!] 7.Kxd1 Bg4 8.Be2 Nd7 [8…Nc6 … 9…0–0–0] 9.Be3 e5 10.Nd2 [10.h3 Bxf3 11.Bxf3 Bc5=] ½–½
A najduža partija – 124 poteza! – odigrali su 1978. godine Karpov i Korčnoj. Ta partija je ušla u istoriju takmičenja za svetsko prvenstvo kao jedina koja je završena patom.
Korčnoj – Karpov, 5. partija meča, Bagio, 1978. godine

99… Kg2 100.Bd6 Kf3 101.Bh2 Kg2 102.Bc7 Kf3 103.Bd6 Ke3 104.Ke5 Kf3 105.Kd5 Kg4 106.Kc5 Kf5 107.Kxb5 Ke6 108.Kc6 Kf6 109.Kd7 Kg7 110.Be7 Kg8 111.Ke6 Kg7 112.Bc5 Kg8 113.Kf6 Kh7 114.Kf7 Kh8 115.Bd4+ Kh7 116.Bb2 Kh6 117.Kg8 Kg6 118.Bg7 Kf5 119.Kf7 Kg5 120.Bb2 Kh6 121.Bc1+ Kh7 122.Bd2 Kh8 123.Bc3+ Kh7 124.Bg7 ½–½
“Ginisova knjiga“ šahovskih rekorda stalno se ažurira. Pojavljuju se najduže partije, koje dosežu 200 poteza. Novi rekordni nivoi dostignuti su u šahovskom rejtingu. Ako je tokom skoro dvije decenije rejting Fišera (2785) djelovao nedostižno, na početku 21. veka Kasparov je dostigao „visinu“ 2849!
Konačno, „prodrle“ su žene u muški šah. Nakon što je 1978. godine Nona Gaprindašvili postala prva žena međunarodni velemajstor, sada predstavnica „slabijeg“ pola zauzima časno mjesto na muškoj rejting listi FIDE. U januaru 1993. godine, Judit Polgar je čak bila među deset najboljih!
HIPNOZA I ŠAH (ГИПНОЗ и шахматы)
Hipnoza je naziv za maksimalnu „sposobnost upravljanja“ psihofiziološkim reakcijama čovjeka pomoću sugestije. Do sada još uvijek nema dubokog naučnog objašnjenja ovog fenomena. Ipak, praksa je pokazala da se uticaj na osobu postiže putem hipnotizera tokom specijalnih seansi s ciljem izazivanja emocija, mobilizacije pažnje, pamćenja i kreativnosti. U takvom kontaktu može se uticati i na sposobnosti osobe za šah. Moskovski ljekar-hipnolog V. Rajkov priča: „Jednom je student, koji je imao prvu kategoriju u šahu, bio podvrgnut sugestiji da je svjetski šampion. I u stanju hipnoze odigrao je partiju sa jednim od poznatih majstora, koji je bio zaprepašćen time što je sjedio za šahovskom tablom sa šahistom koji je igrao za dvije kategorije višim sposobnostima od njegovih. Isto je tvrdio i Mihail Talj, koji je učestvovao u jednom od sličnih istraživanja tokom pripreme filma „Sedam koraka do horizonta“. Zanimljivo je da je ispitivani student kasnije, i bez sugestije, počeo da igra jače.“
Međutim, takav eksperiment nije moguće sprovesti sa svim ljudima. Neki nisu sposobni da uđu u hipnotičko stanje, u kojem se uključuje rezervni nivo psihike. Najverovatnije je isključena i mogućnost iznenadne sugestije tokom šahovske partije od strane hipnotizera ili jednog od partnera, kako bi njegov protivnik igrao bolje ili ne u punoj snazi. Ali, pošto pravi pokretači ovog misterioznog fenomena prirode još nisu otkriveni, često čak i veoma poznati šahisti, nakon što pretrpe poraz, pozivaju se na tajanstvenu sugestiju od strane protivnika. Tako je na kraju prošlog vijeka Z. Tarraš tvrdio da je na međunarodnom turniru u Njujorku (1896) svjetski šampion E. Lasker, hipnotišući protivnike, uspio da pobijedi u pet partija koje su bile izgubljene. Šahovski svijet je odbacio takve optužbe protiv Laskera, koji je, prema riječima A. Aljehina, bio neprevaziđeni turnirski borac i, naravno, nadmašivao svoje protivnike prije svega snagom igre! Ipak, ovakve „optužbe“ su upućivane i A. Aljehinu u vezi sa njegovim jedinstvenim pobjedama na međunarodnim turnirima u San Remu (1930) i Bledu (1931). A četvrt vijeka kasnije slične „pritužbe“ iznosili su pojedini velemajstori prema M. Talju, koji je, praveći ne baš korektne žrtve, dobijao, činilo se, beznadežne pozicije, da bi na kraju pobeđivao. Zanimljiva epizoda desila se sa njim na turniru kandidata 1959. godine, na kojem su učesnici igrali međusobno po četiri partije. Nakon što je izgubio prve dve partije od Talja, Pal Benko je tužno uzviknuo:
„Ne mogu da igram sa Taljem, on me hipnotiše!“ Na treću partiju Benko je došao sa tamnim naočarima. Talj se nije zbunio – takođe je stavio tamne naočare. Mnogi su sa osmijehom posmatrali kako su se promijenili velemajstori. I opet je Benko izgubio, ne primjetivši jak Taljev potez u petom satu igre. „Sa tamnim naočarima nisam vidio ništa“, priznao je nakon završetka partije.
Najnevjerovatnije priče o pojavama „tajanstvenih sila“ hipnoze mogle su se čuti tokom mečeva za svjetsko prvenstvo Spaski – Fišer (Rejkjavik, 1972) i Karpov – Korčnoj (Bagio, 1978). U drugom od njih, za hipnotizera u Karpovljevom timu smatran je profesor V. Zuhar. U stvari, njegov zadatak bio je da očuva psihološku stabilnost Karpova. Ali istovremeno je igrao ulogu „provokatora“ V. Korčnoja, koji je veoma nervozno reagovao na prisustvo psihologa u sali. Zbog toga bi bilo ispravnije reći da se u ovim takmičenjima ne radi o demonizovanim sposobnostima velemajstora ili posebno pozvanog „hipnotizera“, već o psihološkoj nestabilnosti partnera, koji je trpio poraze, o negativnom uticaju samosugestije, koja mu je otežavala da prizna objektivnu činjenicu nadmoćnosti snage protivnika.
(Nastaviće se)