V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
VIENA – TURNIRI (BEČKI TURNIRI)
U 60-ima i 70-ima 19. vijeka postala je tradicija organizovati velike šahovske turnire u prestonicama evropskih zemalja tokom međunarodnih privredno-trgovinskih izložbi. Tako je bilo u Engleskoj (London, 1862) i Francuskoj (Pariz, 1867). Isto se desilo i u austrijskoj prijestolnici, Beču, 1873. godine. Ovog puta učestvovalo je 12 šahista iz različitih zemalja. Da bi se odredio pobjednik, igrani su mečevi po kružnom sistemu od 3 partije (po jedna partija dnevno). Pobjedniku se dodjeljivalo jedan poen, a u slučaju remija – pola poena.
Prvo i drugo mjesto podijelili su V. Štajnic i Dž. Blekbern, koji su osvojili po 10 poena. Dodatni meč za prvo mjesto pobijedio je Štajnic sa rezultatom 2:0, koji je, usput rečeno, u samom turniru izgubio samo jedan meč – protiv Blekberna (0,5:2,5!). Jedan od njihovih susreta interesantno je opisan u časopisu „Österreichische Schachzeitung“ (oktobar 1873):
„Za stolom pored prozora sjedi… slavni Vilhelm Štajnic. Jedva prepoznajemo u ovom predstavnom, prijatnom čovjeku, niskog rasta i širokih ramena, onog mršavog, neupadljivog mladića koji je prije nekoliko godina otišao na obale Temze da tamo brani čast bečkih igrača. Energiju i pamet izražavaju njegovo čelo i bistre, prodorne oči…“
Nasuprot njega sjedi blijed, mršav, vitak mladić, Željezni Blekbern, „Crna smrt“ šahista, sa čijih usana, obavijenih tankim brčićima, povremeno izbije sažeta engleska riječ… Brzim pogledom osmatra igru. Gotovo odmah ruši mrežu koju mu postavlja njegov protivnik, pun duboko promišljenih planova. Tada mu se po licu provlači lukav osmijeh Blekberna.
Koloritno je opisan i susret trećeplasiranog A. Andersena (8,5 poena) sa šesto-sedmoplasiranim G. Berdom (6,5 poena):
„Velik, pun čovjek sa crvenkastim brkovima – naravno, Englez! To je Berd. Zahvaljujući svojoj originalnoj igri, izvlači se iz najgorih pozicija; kad mu voda dođe do vrata, izlazi iz nje suh zahvaljujući domišljatosti i snalažljivosti. A ko mu je vis-à-vis, ovaj snažni, veličanstveni čovjek sa rijetkim sijedim vlasima na moćnoj glavi? To je Andersen, veliki maestro. Već dugi niz godina predaje matematiku i vlada šahovskom tablom. Dnevno mentalno uzbuđenje postalo je za njega skoro nužnost. Ponekad na početku igra nepažljivo, ali nesreća protivniku koji misli da ga drži čvrsto i popusti malo. Sa izvanrednom pronicljivošću zna napasti na najslabiju, najmanje važnu tačku i nevjerovatnom brzinom probiti put.“
Do kraja 19. vijeka u Beču je održano još sedam međunarodnih turnira, uključujući dva veoma velika (oba u dva kruga). Jedan od njih održan je 1882. sa 18 učesnika. Rezultati prvih šest:
1-2. Š. Vinaver i V. Štajnic – po 24 poena (dodatni meč završen neriješeno 1:1),
3. Dž. Mezon – 23,
4-5. Dž. Mekenzi i I. Cukertort – po 22,5,
6. Dž. Blekbern – 21,5.
- turnir sa 19 učesnika:
1-2-3. T. Taraš i G. Pilsberi – po 27,5 poena (dodatni meč za prvo mjesto osvojio Taraš 2,5:1,5), D. Janovski – 25,5.
Učešnici jednog od najvećih međunarodnih turnira 19. vijeka – Beč, 1898
Na ostalim bečkim turnirima pobjeđivali su mladi austro-ugarski majstori M. Vajs (1890), G. Marko (1895), K. Šlehter (1897), G. Maroci (1899/1900).
Među turnirima početkom 20. vijeka najveći su bili:
- 1908 (20 učesnika): 1-3. O. Duras, G. Maroci, K. Šlehter – po 14 poena;
- 1922 (15 učesnika): 1. A. Rubinštajn – 11,5, 2. S. Tartakover – 10, 3. G. Volf – 9,5;
- 1928 (14 učesnika): 1. R. Reti – 10 poena.
U poslijeratnom periodu međunarodni turniri su se uglavnom održavali sa 10-12 učesnika. Takođe je održano nekoliko memorijala K. Šlehtrea. Od 1980-ih takmičenja se organizuju po švajcarskom sistemu uz učešće velikog broja šahista.
1996. u Beču je održan šahovski festival povodom 1000-godišnjice Austrije. Pobjednici glavnog turnira bili su:
1-3. A. Karpov, B. Gelfand, V. Topalov – po 5,5 poena od 9.
ВЕНГЕРСКАЯ ПАРТИЯ. (Mađarska partija)
1.e2-e4 e7-e5 2.Nf3 Nc6 3.Bc4 Be7
Dobila je ime po partiji koju su Mađari odigrali u dopisnoj partiji Pariz – Budimpešta (1842–1845), u kojoj je ovo otvaranje primijenjen po prvi put u praksi. Za razliku od poteza 3… Bc5 (italijanska partija) i 3…Nf6 (otvaranje dva konja), navedeni potez om vodi ka manevarskim borbama, koje omogućavaju crnom da dobiju, iako nešto skučenu ali dovoljno čvrstu poziciju. Pred nama je jedan od mogućih pravaca igre:
4.d4 d6 5. d5 Nb8 6. Bd3 Nf6 7. c4 0-0 8. h3 Nbd7 9. Nc3 Ne8 10. 0-0 g6 11. Bh6 Ng7 12. Qd2
ВЕНГРИЯ (MAĐARSKA)
Zemlja duge šahovske tradicije. Pojava igre datira iz sredine 9. vijeka, kada su Mađari nomadski putovali između Donjrg i Gornjeg Dunava. Za ovo govore i arheološki nalazi, kao i postojanje među Mađarima u Srednjem vijeku posuđenog od Hazara naziva igre „šakk-matt“. On se pominje još u djelima pjesnika i vojskovođe Mikloša Zrinjija (1651). Početkom 13. vijeka zabilježeno je interesovanje za šah Jolante, ćerke mađarskog kralja Andreja II. Godine 1758. u Budimu je štampan prvi šahovski udžbenik na mađarskom jeziku, autora Leopolda Ferenca.
Početkom 19. vijeka pojavljuje se plejada talentovanih majstora, čija imena su vezana za nastanak mađarske šahovske škole: Jožef Sen, Jakob Levental, Vinsent Grim i dr. Njihova istraživanja otvaranja i završnica dala su vrijedan doprinos šahovskoj teoriji. U periodu 1843–1845. pobijedili su rezultatom 2:0 u dopisnom šahu Pariški šahovski klub (Kafe Režans).
Godine 1836. i 1858. u Budimu nastaju prvi šahovski klubovi. Rast autoriteta mađarskog šaha podstakli su i uspješni nastupi J. Sena na londonskom turniru (1851), najbolji rezultat među evropskim majstorima J. Leventala u meču protiv P. Morfija (1858), kao i pobjeda mladog mađarskog majstora I. Koliša na međunarodnom turniru u Parizu (1867).
Krajem vijeka pojavljuje se nova plejada majstora – Rudolf Haruzek, Geza Maroci, Đula Makovec, šahovski kompozitor Oto Blati i dr. Godine 1896., u znak obilježavanja 1000. godišnjice sticanja domovine na Dunavu, organizovan je prvi međunarodni turnir u Budimpešti, na kojem je R. Haruzek podijelio 1–2. mjesto sa M. Čigorinom. Uskoro je pažnju privukao i talentovani praktičar i teoretičar šaha Đ. Brejer – jedan od lidera neoromantizma.
U periodu između Prvog i Drugog svjetskog rata razvoju šaha u zemlji doprinijeli su majstori i šahovski entuzijasti Arpad Vajda, Lajoš Astaloš, braća Andre i Lajoš Štajner, Kornel Havasi, Laslo Tot i dr. Tridesetih godina ističu se Andre Lilijental, Laslo Sabo, Gedeon Barca; prva dvojica su kasnije postali kandidati za svjetsko prvenstvo.
U ovom periodu osnovan je Mađarski šahovski savez, nastavljao je izlaziti časopis „Magyar Sakkvilág“ („Mađarski šahovski svijet“, danas „Sakkélet“ – „Šahovski život“), organizovana su državni prvenstva (od 1935.), te veliki međunarodni turniri sa učešćem H. R. Kapablanke i A. Aljehina.
Visok nivo majstorskog i teorijskog znanja bio je osnova uspjeha mađarskih šahista na svjetskim olimpijadama: dva puta su osvajali zlatne medalje (London 1927, Haag 1928) i dva puta srebrne medalje (Hamburg 1930, Stockholm 1937).
Mađarski šahisti postizali su izvanredne rezultate i u poslijeratnom periodu. Na svjetskim olimpijadama zauzimali su 3. mjesto u Moskvi (1956) i Havani (1966), 2. mjesto u Zigenu (1970), Skoplju (1972), Malmeu (1980) i Bled (2002), te 1. mjesto u Buenos Airesu (1978).
Visokom prestižu Mađarske doprinijeli su ulazak u red najjačih svjetskih velemajstora Lajoša Portiša, Zoltana Ribli, Andraša Adorjana, Đule Saksa i Petera Leka.
Ženski šah se takođe uspješno razvija. U različitim godinama kandidati za titulu svjetske prvakinje bile su Žuža Langoš, Marija Ivanka i Žuža Vereci-Petronič. Svjetskom prvakinjom među djevojkama od 16 do 20 godina bila je Ildiko Madl.
Tokom 1980-ih i početkom 1990-ih, svjetsku slavu mađarskom šahu donio je trio sestara Polgar – Žuža, Sofi i Judit. Najmlađa, Judit, po rejtingu je nadmašila tadašnju svjetsku prvakinju među ženama i pobijedila u muškom prvenstvu Mađarske 1991, ispred Adorjana, Saksa, Portiša i drugih najjačih velemajstora zemlje.
Dvije su sestre Polgar, zajedno s I. Madl, osvajale zlatne medalje na ženskim svjetskim olimpijadama (1988, 1990). Godine 1995. Žuža Polgar postaje svjetska prvakinja pobijedivši Kineskinju Se Cjun.
(Nastaviće se)