V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
BELAVENEC Sergej Vsevolodovič (1910–1942), sovjetski šahovski majstor i teoretičar.
Još kao mladić Belavenec je s uspjehom učestvovao na turnirima u Smolensku i Bjelorusiji. Od 1930. godine živio je u Moskvi, gdje se probio među najjače šahiste zemlje. Godine 1932. i 1938. osvojio je titulu prvaka Moskve, a tri puta je učestvovao na prvenstvima SSSR-a.
„Izuzetno visoka, može se reći velemajstorska, tehnika, a naročito umijeće odbrane, sposobnost da jasno i precizno izračunava i najsloženije i najzamršenije varijante, gotovo potpuno odsustvo previdâ, uprkos ponekad veoma oštrom vremenskom pritisku, upotpunjuju karakteristiku ovog nadarenog majstora“, pisao je glavni sudija 11. prvenstva SSSR-a u šahu (1939) N. Zubarev o osvajaču treće nagrade S. Belavencu. Do tog vremena on se već afirmisao kao istaknuti teoretičar i pedagog. U prvom tomu šahovske enciklopedije „Savremeno otvaranje“ (1940), koji je ubrzo izašao iz štampe, njemu je pripadao komentar glavnog dijela knjige — Španske partije.
Partije Belavenca odlikovale su se dubinom planova, suptilnom igrom u završnici i izuzetnim majstorstvom u odbrani teških pozicija. U tom smislu karakterističan je, na primjer, sljedeći završetak iz njegove partije sa velemajstorom S. Florom, odigrane na jednom od pripremnih turnira u predvečerje rata.
Belavenec – Flor
Moskva, 1939.
32…bxc4 33.bxc4 Bxd4 34.Bxd4 c5 35.Qc3 cxd4 36.Rxd4 Qa7 37.c5 Bxa2 38.Rxd8 Rxd8 39.Qxf6 Rc8 40.Ne3 a3 41.c6 Bd5 42.c7 Qa5 43.Rd1 Qxc7 44.Rxd5 Re8 45.Qd4 a2 46.Rd7 1–0
Svoju šahovsku djelatnost Belavenec je uspješno usklađivao s radom elektroinženjera, koji je razvijao nove konstrukcije za stočarske farme. Neke od njih bile su izložene na Svesaveznoj poljoprivrednoj izložbi 1939. godine. Život talentovanog inženjera i šahovskog majstora prerano je prekinut. Na početku Velikog otadžbinskog rata stupio je u narodnu armiju, a 7. marta 1942. godine, komandujući jedinicom minobacača, poginuo je u borbi za ovladavanje magistralom Stara Rusа – Novgorod.
Njegova kćerka Ljudmila (rođ. 1940) postala je poznata šahistkinja, velemajstor i svjetska prvakinja u dopisnom šahu, kao i trener u dječjoj šahovskoj školi „Petrosjan“.
BEOGRAD – TURNIRI
Turniri su se održavali u prestonici Jugoslavije od 1954. godine i, po pravilu, odlikovali su se veoma jakim sastavom učesnika. Pobjednici su bili: D. Bronštajn (1954), B. Spaski (1964), S. Gligorić, B. Ivkov, M. Matulović, L. Polugajevski (1969), R. Agzamov (1982) i Lj. Ljubojević (1987).
U oktobru 1989. turnir je bio posvećen 1111. godišnjici grada i ostao je upamćen i po tome što je svjetski prvak G. Kasparov dostigao rekordni rejting — 2810. Od 11 partija dobio je 8, tri završio remijem i za puna 3 poena nadmašio osvajače 2–3. mjesta, J. Timana i J. Elvesta (po 6,5). Ostali rezultati bili su:
4–5. A. Jusupov i L. Ljubojević — po 6;
6. J. Hjartarson — 5,5;
7–8. S. Agdestein i Z. Kožul — po 5;
9–10. P. Nikolić i N. Šort — po 4,5;
11. P. P. Popović — 4;
12. B. Damljanović — 3.
BELJAVSKI Aleksandar Genrihovič (rođ. 1953), velemajstor (1975), kandidat za svjetskog prvaka.
Saša je naučio da igra šah kada mu je bilo sedam godina. U Domu pionira radio je s njim V. Kart. Kada je Aleksandar postao prvak SSSR-a, sa zahvalnošću je govorio o ulozi svog učitelja:
„Već 14 godina zajedno radim s Viktorom Kartom, prošli smo dug put. On mi je postao više od trenera. Ne žali ni snage ni zdravlja da bismo ostvarili zacrtani cilj. U ovoj pobjedi njegova je ogromna zasluga…“
U istoj dobi postao je majstor sporta, ispunivši normu na turniru u Viljnusu 1968. godine. Već sljedeće godine Beljavski je bio najmlađi učesnik omladinskog turnira u Groningenu, gdje je osvojio 6 poena iz 9 i zauzeo treće mjesto. Ispred njega bili su Mađar A. Adorjan i Jugosloven Lj. Ljubojević.
Godine 1973. Beljavski je stekao pravo nastupa na omladinskom prvenstvu svijeta u engleskom gradu Tisajdu i postao šampion, osvojivši 8,5 poena iz 11 mogućih. Na međunarodnom turniru 1974. u Las Palmasu, dijeleći 3–4. mjesto, osvojio je prvu velemajstorsku normu. Zatim je uslijedio blistav uspjeh na prvenstvu SSSR-a — dioba 1–2. mjesta s M. Taljem.
U to vrijeme bio je student treće godine Pedagoškog fakulteta Lavovskog instituta za fizičku kulturu. Nakon završetka instituta Beljavski se postepeno probio među najjače šahiste svijeta. Pozivan je na najreprezentativnije turnire. Među njima bio je i turnir u Badenu (1980), na kojem su učestvovali velemajstori s rejtingom oko 2600. Beljavski je podijelio 1–2. mjesto s B. Spaskim.
Početkom 1981. ponovo je postao prvak SSSR-a, ovaj put zajedno s L. Psahisom, a u oktobru iste godine Aleksandar je pobijedio na tradicionalnom međunarodnom turniru u holandskom gradu Tilburgu, ispred Petrosjana, Portiša, Timana, Ljubojevića, Anderssona, Kasparova, Spaskog, Larsena i Hibnera.
Godine 1982. uspješno je nastupio na međuzonskom turniru u Moskvi, zauzevši drugo mjesto, odmah iza G. Kasparova, čime je stekao pravo nastupa u mečevima kandidata. Žrijeb ga je već u prvom meču spojio s Kasparovom, koji je Aleksandra smatrao najopasnijim rivalom:
„Bez sumnje, glavne osobine Beljavskog su upornost i nevjerovatna radna sposobnost za šahovskom tablom…“
Beljavski je izgubio meč rezultatom 3:6 (+1, −4, =4).
Beljavski – Kasparov
Moskva, 1983
1.e4 c6 2.d4 d5 3.Nc3 dxe4 4.Nxe4 Nf6 5.Nxf6+ exf6 6.Bc4 Bd6 7.Qe2+ Be7 8.Nf3 0–0 9.0–0 Bg4 10.Re1 Bd6 11.Qd3 Nd7 12.h3 Bh5 13.Bb3 a5 14.c3 Nc5 15.Qd1 Nxb3 16.Qxb3 Qd7 17.Nh2 a4 18.Qc2 Bc7 19.Be3 f5 20.f4 f6 21.Nf1 Bf7 22.c4 Rfe8 23.Qd3 g6 24.b3 b5 25.g3 Ba5 26.Red1 Rad8 27.Rac1 Bb6 28.Kf2 Qa7 29.Kg2 Qa8 30.Kf2 Qa7 31.Kg2 Qb7 32.Kf2 bxc4 33.bxc4 Bxd4 34.Bxd4 c5 35.Qc3 cxd4 36.Rxd4 Qa7 37.c5 Bxa2 38.Rxd8 Rxd8 39.Qxf6 Rc8 40.Ne3 a3 41.c6 Bd5 42.c7 Qa5 43.Rd1 Qxc7 44.Rxd5 Re8 45.Qd4 a2 46.Rd7 1–0
Neuspjeh na prilazima Olimpu nije slomio Beljavskog. Bio je jedan od lidera reprezentacije SSSR-a na svim ekipnim takmičenjima od 1982. godine, uključujući i prvo mjesto na prvoj tabli 1984, te je ostvario najbolji rezultat u meču s izabranom ekipom svijeta (1984). Godine 1987. treći put postaje prvak SSSR-a.
Nastavio je da napreduje i broj njegovih pobjeda na prestižnim međunarodnim turnirima — Vajk an Zee (1984. i 1985), London (1985), Soči (1986), Tilburg (1988), Minhen (1990), Amsterdam (1990)…
Tokom londonskog meča za svjetsko prvenstvo Kasparov – Šort, Beljavski je bio jedan od trenera šampiona.
Svoju praktičnu snagu stalno je potvrđivao na narednim turnirima, osvojivši prva mjesta u Beogradu (1993), Čačinu (1996) i Poljanici-Zdroju (1996).
U julu 2002. rejting Aleksandra Beljavskog, koji je živio u Ljubljani i na svjetskim olimpijadama nastupao za reprezentaciju Slovenije, iznosio je 2652. Četrdesetosmogodišnji velemajstor zauzimao je 38. mjesto na FIDE rejting-listi.
(Nastaviće se)