V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
ANAND VISWANATHAN (rođen 1969.) –
Prvi indijski velemajstor (1988.). Takmičio se u meču za Svjetsko prvenstvo 1995. protiv Kasparova. Bio je FIDE svjetski nokaut šampion 2000. godine.
Viswanathan je odrastao kao sin željezničkog inženjera. Njegova starija sestra ga je naučila igrati šah. Otac, primjećujući njegove izuzetne sposobnosti, podsticao ih je na sve moguće načine. Porodica je jedno vrijeme živjela na Filipinima, a Anand je svaki dan gledao šahovske programe na televiziji. Dok je išao u školu, majka bi ih snimala i pokazivala mu uveče. Sa 13 ili 14 godina, Anand je već uspješno igrao na turnirima. Sa 16 godina predvodio je indijski tim na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi 1986. godine, postigavši 7,5 poena od 11. Sa 17 godina postao je svjetski juniorski šampion, pobijedivši svog glavnog rivala, V. Ivančuka, 1987. godine. Godinu dana kasnije, postigao je normu za velemajstora. Njegova interesovanja nisu bila ograničena samo na šah; 1988. godine upisao se na Ekonomski fakultet u Madrasu.
Anandovu igru odlikuje jedinstvena kombinacijska vizija i fenomenalna brzina mišljenja. Anand se naziva „indijskim Kapablankom i priznat je kao šahista koji najbrže računa na svijetu. Sljedeća partija karakteristična je za stil igre mladog Ananda.
Anand – Vasiukov
Delhi, 1987
35.Bxf6+! Bxf6 36.Nd2! Bf5 37.Bxf5 gxf5 38.Qxf5 Rf8 39.Qd7+ Rf7 40.Qxd6 Qxa2 41.Ne4 Qc4 42.Ng3 Be7 43.Qxe5+ Kg8 44.Re1 Bf8 45.Re4! Re7 46.Qg5+ Rg7 47.Qe3 Qf7 48.Rf4 Qd5 49.Qe8! Rf7 50.Rg4+ Kh8 51.Kh2 h6 52.Re4 Qd7 53.Qa8 Kh7 54.Re8 Bd6 55.Rh8+ Kg6 56.Qg8+ Rg7 57.Qb3 Kf6 58.Qf3+ Ke7 59.Qf8+ Ke6 60.Rxh6+ Kd5 61.Rxd6+! 1–0
Komentarišući ovu partiju na stranicama “64 – Chess Review”, velemajstor E. Vasjukov je napisao: „Konverzija prednosti i završni napad izvedeni su jasno i elegantno. Da, Anand će sada morati biti shvaćen ozbiljno.“
Anand je posebno uspješno igrao u Indiji. U februaru 1991. godine pobijedio je u meču kandidata osmine finala protiv A. Dreeva u Madrasu rezultatom 6:2 (+4, -1, =2). Anand je izgubio od svog sljedećeg protivnika, Karpova, nakon teške borbe (Brisel, 1991; 3,5:4,5).
Njegova pobjeda na turniru u Reggio Emiliji (1991/92, Italija) bila je senzacionalna, gdje je osvojio prvu nagradu, ispred Kasparova, Gelfanda, Ivančuka, Karpova i drugih vodećih šahista. Takođe je brilijantno pobijedio šampiona svijeta.
Kasparov – Anand
Reggio Nelle-Emilia-Shchl, 1991/92
17…Qxa2! [17…Qxe2?! 18.Rxe2 Bxg2? 19.Rg1+-] 18.Bxf6 [18.Rxe4 Ernst 18…Nxe4 19.Qxe4 Qa1+ 20.Kd2 Qxh1 21.Qg4 f6 22.Nxe6 Rf7 23.Bxf6 Re8!–+] 18…Bg6! [18…Qa1+?! 19.Kd2 Qxh1 20.Rxe4 gxf6 21.Qg4+ Kh8 22.Qh4‚] 19.Ra3 Qd5 20.h4 [20.Be5 f6 21.Bd6!? (21.Bg3 Ernst 21…Qxd4 22.Qxe6+=) 21…Rfc8! (21…Qxd6 22.Qxe6+ Qxe6 23.Nxe6=; 21…Rfe8? 22.Nb5 a6 23.Nc7±) 22.Qxe6+ (22.c3 Qxd4 23.Qxe6+ Bf7 24.Qe7 Qxf2–+) 22…Qxe6 23.Nxe6 Rxc2+ 24.Kd1 Rc6µ] 20…gxf6 21.h5 Qxd4 22.hxg6 hxg6µ 23.Rah3 f5 24.Rh4 f4! [24…Qf6 25.Qe3 Rfd8 26.Qh3 Kf8 27.Rh8+ Ke7 28.Qa3+ Kd7 29.Rd1+ Kc6 30.Qa4++- Kc7 (30…Kb7? 31.Rd7+ Rxd7 32.Qxd7+ Ka6 33.Rxa8+-) 31.Rdxd8! (31.Rd7+ Rxd7 32.Rxa8 Kd6÷) 31…Rxd8 32.Qxa7+ Kc6 33.Rh3‚] 25.Qf3 Rac8 26.Rxf4 [26.Qh3 Qxf2! 27.Rh8+ Kg7 28.Rh7+ (28.Qh6+ Ernst 28…Kf6–+) 28…Kf6 29.c3 Qe3+–+] 26…Qc5 27.c3 Kg7 28.Rhh4 Qe5 29.g3 Qe1+ 30.Kc2 Rcd8 31.Rd4 Qe5 32.Rhf4 Qc7 33.Qe3 e5!–+ 34.Rxd8 Rxd8 35.Re4 Rd5 36.g4 b5 37.g5 Qd6 38.f3 a5 39.Qe2 Qe6 40.Qh2 Qf5 41.Qg3 Qd7 42.Qe1 b4 43.cxb4 [43.Rxe5 Ernst 43…Qa4+ 44.Kc1 bxc3! 45.bxc3 45.Txd5? Da1+. 45…Qf4+ 46.Re3 Rd3–+] 43…Qa4+ 44.b3 [44.Kc1 Ernst 44…axb4 45.Rxe5 Rd6–+; 44.Kc3 Ernst 44…Qc6+ 45.Rc4 axb4+ 46.Kxb4 Rb5+ 47.Kc3 Qxf3+ 48.Kc2 Qb3+–+] 44…Qa2+ 45.Kc3 [45.Kc1 Ernst 45…axb4 46.Qxb4 Qa1+ 47.Kc2 Qd1+–+] 45…a4! 46.bxa4 Qa3+ 47.Kc2 Qxa4+ 48.Kc3 Qa3+ 49.Kc2 Rd3 0–1
Ovaj završetak ističe dubinu Anandovog strateškog pristupa igri, brilijantnost njegovih kombinacijskih ideja i njegovo vjerovanje u neiscrpnost kreativnih mogućnosti. šahista.
Godine 1992. Anand je pobijedio u trening meču protiv Ivančuka, koji je u Linaresu organizirao neumorni Señor Rentero, rezultatom 5:3 (+3, -1, =4); a zatim je briljantno nastupio na Aljehinovom memorijalu u Moskvi, gdje je podijelio prvo i drugo mjesto s Gelfandom.
Poslije izlaska Kasparova iz FIDE (1993) i formiranja dva paralelna svjetska prvenstva, Anand je učestvovao u oba, znatno obogativši svoje iskustvo u mečevima i naročito se istakavši na PŠA prvenstvima. Pobijedivši u kandidatskim mečevima O. Romanišina (5:2), M. Adamsa (5,5:1,5) i G. Kamskog (6,5:4,5), postao je protivnik G. Kasparova u meču za svjetsko prvenstvo.
Anand se ozbiljno pripremao za „meč života“, posvetivši posebnu pažnju ne samo šahovskoj teoriji već i jogi, fizičkim vježbama, satima je vozio bicikl. Pred meč je rekao novinarima:
„Osjećam čudan osjećaj, moram da učestvujem u eksperimentu sa ciljem da pobijedim samog Kasparova, pred kojim gajim duboko poštovanje. On je izuzetno moćan šahista. Igru umije da proračuna do najsitnijih detalja, potez po potez, i zato već u otvaranju stiče odlučujuću prednost. U meču iz 1993. godine sa Najdželom Šortom Kasparov je bukvalno raznio Engleza, ne dajući mu ni da dođe k sebi.“
Moguće je da je upravo takvo raspoloženje bilo razlog njegovog budućeg poraza. Vegetarijanac u životu, Anand je u određenoj mjeri bio i „vegetarijanac“ za šahovskom tablom. Dugo vremena, na primjer, priznavao je samo 1. e2–e4, a pošto je „sicilijanska odbrana“ (1… c7–c5!) omiljeno „jelo“ Kasparova kada igra crnim figurama, postaje jasno zašto je upravo to otvaranje dominiralo u njihovom meču. Meč je odigran u Njujorku (1995) i završen je porazom izazivača – 8,5:12,5 (+1, −5, =14) (vidi PŠA svjetska prvenstva).
Međutim, poraz nije postao tragedija za indijskog velemajstora. U nastupajućem periodu šahovske „renesanse“ značajnu ulogu imalo je i njegovo vjenčanje sa lijepom Arunom, koje je blagotvorno uticalo na njegovu auru.
U narednim godinama Anand je ostvario nove velike uspjehe. Dovoljno je pomenuti pobjede na turnirima u Beogradu (1997), Dos Ermanasu (1997), Bilu (1997), Linaresu (1998, 21. kategorija FIDE) i Tilburgu (1998). Dva puta je nagrađen prestižnom nagradom „Oskar“ (1997. i 1998), koju časopis „64 – Šahovski pregled“ dodjeljuje najboljem šahisti godine.
Anand je osvojio i veliki broj turnirskih „skalpova“ na superturnirima u brzom šahu. Pobjednik etape „Gran-prija“ u Moskvi „Kremaljske zvijezde“ (1994), Monaku (1994), Ženevi (1996), Frankfurtu (1997)…
Godine 1998. Anand je bio na korak od titule svjetskog prvaka FIDE. Pobjedom na završnom turniru 1997. u Groningenu, u takmičenju po nokaut-sistemu (Nikolić, Halifman, Almaši, Širov, Gelfand, Adams), Anand je u superfinalu u Lozani izgubio od Karpova, koji je nastupio bez kvalifikacija. Predosjećajući kakve posljedice takva nepravda može imati po njega, Anand je u intervjuu za list „Sport-ekspres“ rekao:
„Mislim da bi trebalo da uđemo u 21. vijek zaboravivši na privilegije i da igramo normalna svjetska prvenstva…“
Bio je to vapaj duše simpatičnog, mirnog, uvijek nasmijanog, mudrog i zagonetnog Višija (kako ga zovu prijatelji šahisti) Ananda, koji je na prelazu vjekova ostao jedan od lidera svjetskog šaha.
• U septembru 2000. Anand je postao pobjednik Svjetskog kupa, koji je organizovao predsjednik FIDE K. Iljumžinov, a koji je održan u Kini. U finalu je pobijedio J. Barejeva rezultatom 1,5:0,5. Krajem 2000. godine osvojio je i titulu svjetskog prvaka FIDE u nokaut-sistemu.
Na dan 1. jula 2002. indijski šahista zauzimao je 3. mjesto na FIDE rejting-listi (iza G. Kasparova i V. Kramnika). Njegov individualni rejting iznosio je 2755.
(Nastaviće se)