U veoma iskrenom razgovoru, dvadesetogodišnji svjetski prvak Gukesh Dommaraju govorio je o suočavanju sa očekivanjima, problemima sa sopstvenim ambicijama za tablom i zašto smatra da većina igrača ima sreću što nikada ne postanu svjetski prvaci.
Za šest mjeseci Gukeš će morati da brani titulu svjetskog prvaka. Poslije posljednjeg mjesta na turniru Norway Chess 2026, nalazi se u teškom periodu u trenutku kada su ulozi veći nego ikada.
Koji je najteži dio toga što si svjetski prvak?
Gukesh Dommaraju: „Upravljanje očekivanjima. Koliko god pokušavate da se isključite od spoljnog svijeta, i dalje ste svjesni da postoji taj slon u sobi – očekivanja drugih, ali i očekivanja koja sami imate od sebe. Generalno sam ambiciozan igrač i uvijek idem na pobjedu. Uzimajući sve to u obzir, bilo je prilično teško. Ali dobro, to je izazov. Ili će me slomiti ili ću kroz njega napredovati. Trenutno ne izgleda baš najbolje… Vidjećemo.“
Ponekad previše forsiraš u partijama i upadneš u probleme?
Gukesh Dommaraju: „Od malih nogu igrao sam mnogo open turnira, a da biste osvajali open turnire morate biti snalažljivi i pobjeđivati mnogo partija. Tako sam odrastao. To je dio mene. Nekad je to dobro, ali u šahu morate biti objektivni. Morate se prilagoditi zahtjevima pozicije, a kada previše želite rezultat, to narušava objektivnost. Upravo to mi se dešava. Izgubio sam mnogo partija koje sam jednostavno mogao da odigram i sačuvam. Dakle, riječ je o samokontroli i upravljanju očekivanjima. To su sitnice, ali upravo one prave razliku na vrhunskom nivou, jer svi igraju veoma dobro. Nema opravdanja za neobjektivnost. Posao profesionalca je da bude objektivan, a ja to nisam bio. Moram bolje da upravljam sobom.“
Šta podrazumijevaš pod tim?
Gukesh Dommaraju: „Da budem disciplinovaniji za tablom i da bolje kontrolišem svoje ambicije. Ambicija je dobra dok vi kontrolišete nju. U posljednje vrijeme moje vrline kontrolišu mene, što je razumljivo jer je ovo nova faza za mene. Nije mnogo devetnaestogodišnjaka ili dvadesetogodišnjaka prošlo kroz nešto ovako. Mogu sebi da dam malo prostora. Ali ako želim da napredujem, moram da uradim neke teške stvari.“
Koje su to teške stvari?
Gukesh Dommaraju: „Da budem ozbiljan u procesu, ali opušten kada su rezultati u pitanju. Da prihvatim ono što se dogodilo. Da dam sve od sebe ubuduće. A dati sve od sebe znači biti ambiciozan, ali ne dozvoliti da ambicija upravlja mojim odlukama.“
Da li si sebi nekada govorio: ‘U redu je, ipak sam još tinejdžer’?
„Mislim da kada sebi govorite takve stvari, zapravo zavaravate sebe, jer znate koliko vam je stalo. Istina je da mi je stalo. Pogađaju me stvari, ali moram da ostvarujem rezultate uprkos tome. Ne koristim godine kao izgovor. To je normalno. Ali želim više od toga. Želim da težim veličini. Mogu bolje da razumijem te probleme, ali to ne znači da je sve u redu.“
Da li imaš nešto van šaha čemu voliš da se posvetiš?
Gukesh Dommaraju: „Prijatelji su veliki dio mog života. Kada razgovaram s njima kod kuće ili na turnirima, osjećam se odlično. Oni nisu šahisti, ali su prijatelji koje sam upoznao kroz šah, kao i prijatelji iz djetinjstva. Osim toga, volim da slušam muziku.“
Da li te je prisustvo Javokhira Sindarova u Oslu podsjetilo na meč za titulu?
Gukesh Dommaraju: „Za Svjetsko prvenstvo vam ne treba podsjetnik. To je uvijek negdje u pozadini uma. Bilo mi je pomalo smiješno što je bio tamo. Drago mi je da se on i Bibisara dobro provode.“
Kako radiš na mentalnom aspektu igre?
Gukesh Dommaraju: „I dalje radim sa Paddy Upton. Veoma sam zadovoljan gdje sam sada u odnosu na prije nekoliko mjeseci, ali jasno je da imam još mnogo prostora do svoje najbolje forme. Sve što mogu jeste da napredujem. Uvijek vjerujem da napredak dolazi prije rezultata. Ako iskreno vjerujem da napredujem, rezultati će doći. Za svakoga je osvajanje titule svjetskog prvaka toliko snažan motiv da većina ljudi ima sreću što to nikada ne ostvari. Oni uvijek imaju nešto čemu teže. Kada to ostvarite, morate pronaći novi izvor motivacije. Ovo je nova faza. Nije da sjedim na kauču i zato imam loše rezultate. I dalje mnogo radim. Radi se o veoma sitnim stvarima o kojima moram da razmišljam.“
Da li je bilo teško pronaći novi cilj nakon što si postao svjetski prvak sa 18 godina?
Gukesh Dommaraju: „Da, svakako. Možete da radite sve isto kao ranije, ali razlog zbog kojeg to radite više nije isti. Više ne jurite titulu svjetskog prvaka. Već ste je osvojili. To ne znači da morate izgubiti motivaciju. Tokom 2025. imao sam određenih problema s motivacijom. Ako zaista volite sport i uspijete da se povežete sa razlogom zbog kojeg ste počeli da ga igrate… Mislim da spoljašnji rezultati nikada ne mogu biti pouzdan izvor motivacije na duži period. Ono što vas pokreće iznutra, upravo s tim pokušavam ponovo da se povežem.“
Šta trenutno najviše voliš u šahu?
Gukesh Dommaraju: „Trenutno mi je to izazov. Ne mogu da kažem da sam potpuno pronašao odgovor. Fokusiran sam na to da se zabavljam, da se svakog dana probudim i naučim nešto novo o šahu. Jednostavno ne znam ništa drugo čemu bih želio da posvetim cijeli dan. Iako igram loše i to me frustrira, šah je i dalje nešto čime želim da se bavim. Ako nešto radite loše dugo vremena, a nemate ljubav prema tome, nema razloga da nastavite. Sama činjenica da se toliko trudim znači da iza svega postoji nešto dublje. Upravo ponovno povezivanje s tim osjećajem razlog je zbog kojeg želim da nastavim dalje.“