V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.
Najduži meč
Na održanom žrijebanju pravo prvog poteza, a samim tim i igre bijelim figurama u svim neparnim partijama, pripalo je Korčnoju.
Prva partija odigrana je 18. jula, a posljednja, trideset druga, završena je 18. oktobra. Bio je to najduži meč od svih koji su do tada igrani za svjetsku šahovsku krunu.
Karpov je dobio po tri partije bijelim i crnim figurama, dok je Korčnoj pobijedio u četiri partije bijelim i jednoj crnim figurama. U cjelini, prema mišljenju analitičara, faza otvaranja u Bagiju nije igrala presudnu ulogu — sav teret borbe pao je na središnjicu. Ukratko ćemo proći kroz odigrane partije kako bismo jasnije vidjeli tok borbe.
U prvoj partiji Korčnoj, igrajući bijelim figurama, nije stekao prednost i, vidjevši sigurnu igru Karpova, nakon 18. poteza pristao je na remi.
U drugoj partiji ponovo remi. Može se reći da je bila riječ o svojevrsnom ispitivanju snaga. Međutim, pošto u dvije partije nije postigao ništa, Korčnoj je započeo borbu izvan same šahovske table. Nakon druge partije njegova delegacija podnijela je protest zbog toga što je Karpovu tokom igre donijeta čaša specijalne nutritivne mješavine, pripremljene u skladu s njegovim ukusom. Ovdje su je nazvali „jogurt“. Korčnojev tim posumnjao je da se radi o signalima iz publike — u zavisnosti od boje napitka i vremena kada se donosi.
Treba reći da, imajući u vidu petočasovno trajanje partije, svi igrači sa sobom nose termos s nekim napitkom ili traže da im se donese šolja kafe, čaja ili drugog pića. Tako je bilo i tada, a tako je i danas. Zbog toga je žiri odbacio ovaj protest. Ipak, kod glavnog sudije su iz nekog razloga ostale sumnje, pa je zamolio da se napitak donosi u isto vrijeme, u sredini partije. Karpov se nasmijao, ali nije ulazio u raspravu.
Nakon uobičajene treće partije, koja je takođe završena remijem, upamćena je četvrta partija u kojoj je Korčnoj upao u vremenski tjesnac, uz obostrane greške. Partija je igrana i nastavljana više od dvanaest sati, tokom tri dana. Odigrana su 124 poteza. Završnica partije bila je jedinstvena. Tako nešto u partijama šahovskih majstora, a kamoli velemajstora, nikada nije viđeno i, vjerujem, neće se ponoviti: Korčnoj je igrao sve do pata.
Zatim su uslijedila još tri remija, a potom pobjeda Karpova u osmoj partiji — prva odlučena partija u meču. Karpov je preuzeo vođstvo i nije ga ispuštao do kraja meča.
O toku osme partije Karpov je govorio ovako:
„Za ovu partiju pripremili smo novu ideju. Međutim, poslije desetog poteza izazivač je razmišljao 40 minuta i odigrao potez koji nismo predvidjeli. To me uznemirilo i trebalo mi je najmanje deset minuta da se oporavim od tog psihološkog udarca. Zatim sam, vidjevši da postoji perspektivna žrtva pješaka, zaključio da imam bolju poziciju i žrtvovao sam pješaka. Protivnik ga je uzeo, a ja sam pojačao pritisak i dao mat.“
Prije te partije i tokom devete partije predstavnica izazivača, Leeverik, zatražila je od organizatora da iz partera, gdje sjede gledaoci, uklone Karpovljevog psihologa — doktora medicinskih nauka, profesora Vladimira Petroviča Zuhara. Uz učešće glavnog sudije, Zuhar je prilično grubo premješten, i to bez ikakvog osnova. Ovaj presedan izazvao je ogorčenje, pa se Karpov narednog dana obratio žiriju protestujući protiv nepravilnih postupaka glavnog sudije. Kao što se i očekivalo, žiri je usvojio protest Karpova, istakavši da je glavni sudija pogrešno tumačio svoja ovlašćenja. Ipak, kako se situacija ne bi dodatno zaoštravala, Zuhar se na sopstvenu inicijativu premjestio dalje od bine.
Da ne bih previše pisao o već zamornim pritužbama izazivača, navešću ih ukratko:
– zahtjev da se Zuhar ukloni iz sale, jer navodno hipnotički djeluje na Korčnoja i ometa ga;
– protest zbog donošenja napitka Karpovu;
– žalba na povišenu radioaktivnost u sali za igru;
– zahtjev da Karpov ne upućuje prodorne poglede ka Korčnoju;
– zahtjev da se između bine i gledališta postavi jednosmjerno ogledalo, kako se sa bine ne bi vidjela publika;
– žalba da se Karpov njiše u stolici i time ometa Korčnoja (a zar je moguće sjedjeti pet sati bez pomjeranja? Uostalom, i sam izazivač se vrpoljio u svojoj stolici).
Tome se mogu dodati i drugi ispadi: odbijanje da zapisuje poteze na svom formularu i da ih potpisuje nakon pojedinih partija; nošenje reflektujućih naočara i slično.
Poslije naredne dvije remi partije, Korčnoj je ostvario pobjedu u jedanaestoj partiji, u kojoj je Karpov, igrajući crnim figurama, napravio niz nepreciznih poteza. Rezultat je izjednačen na 1:1. Uslijedio je tajm-aut Karpova, zatim ponovo remi. Kada je Karpov ponudio remi, Korčnoj je na njega izlio čitav talas negodovanja, a potom se sličnom tiradom obratio i glavnom sudiji, pri čemu je izgovorio i riječ „remi“. Sudija je o tome obavijestio članove sovjetske delegacije. Međutim, ujutro se ispostavilo da Korčnoj zapravo nije ponudio remi, već je samo ispustio emocije. Doveden u neprijatnu situaciju, Šmid je otišao kod Korčnoja i, uz dosta napora, uspio da ga ubijedi da potvrdi remi, tim prije što je pozicija na tabli bila izjednačena.
Trinaesta partija razvijala se dramatično. Korčnoj je, igrajući bijelim figurama, u početku stekao određenu prednost. Zatim su se šanse smjenjivale, ali je do prekida partije značajna prednost ponovo bila na strani bijelog. Korčnoj je, očigledno smatrajući da ima realnu šansu za pobjedu, odlučio da temeljno razmisli o zapisanom potezu. Na to je potrošio 40 minuta, što je značilo da će mu za prvih 15 poteza u nastavku ostati svega 20 minuta.
Gotovo svi — i velemajstori i amateri — smatrali su da je ova partija gotovo beznadežna za Karpova. Zabrinutost zbog njenog ishoda osjećala se i u njegovom timu. Ipak, nijesu gubili nadu i cijelu noć su tražili rješenje. I onda, oko podneva narednog dana, stiže neočekivana vijest: Korčnoj je uzeo tajm-aut, pa će se nastavak igrati tek poslije četrnaeste partije. Pojavilo se dodatno vrijeme za analizu. Unaprijed mogu reći da to vrijeme nije bilo uzaludno, jer je upravo tada pronađena najbolja varijanta za nastavak partije.
Do danas nije sasvim jasno zašto je Korčnoj uzeo tajm-aut, iako je imao bolju poziciju. Da li je, nakon dugog razmišljanja, zapisao ne najbolji potez? Ili ga je zbunilo to što je za prvi dio nastavka imao malo vremena, a nije vidio jasan put do pobjede? Ili je želio da ostavi Karpova u teškim mislima o mogućem porazu u odloženoj partiji tokom igre u sljedećoj partiji?
Najvjerovatnije je Korčnoj računao na treću varijantu. Međutim, pogriješio je. Karpov je već vidio puteve za spas, i njegovo stanje u četrnaestoj partiji nipošto nije bilo potišteno, iako je određena psihološka napetost, naravno, postojala.
(Nastaviće se)