V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.
Pregovori Fišera sa Karpovom
Među zemljama u kojima je Karpov nastupao tokom ljeta 1976. godine bili su i Filipini — zemlja koja je 1975. godine nudila organizaciju meča za titulu svjetskog prvaka. Ovom putovanju posvećujem posebnu pažnju, jer je prilikom Karpovljevog povratka preko Tokija u Moskvu, u japanskoj prijestonici došlo do njegovog iznenadnog susreta sa Fišerom. Neočekivan je bio, doduše, samo za Karpova, ali istovremeno i željen. Susret je vješto organizovao dugogodišnji Fišerov pristalica, predsjednik šahovske federacije Filipina Florensio Kampomanes. U sačuvanoj arhivskoj bilješci Karpova o tom susretu stoji:
„27. jula 1976. godine, tokom ručka u restoranu pres-kluba stranih novinara, dobio sam poziv predsjednika šahovske federacije Japana, gospodina Macumota, na zvaničnu večeru povodom mog boravka u Japanu.
Došao sam u hotel ‘Hilton’ u zakazano vrijeme i vidio da su tamo prisutni potpredsjednik FIDE Kampomanes, Macumoto i Fišer.
Naravno, bio sam iznenađen pojavom američkog velemajstora.
Fišer mi se obratio pitanjem: ‘Može li se smatrati pouzdanom informacija koju je objavila američka štampa o neodržanom meču?’
Dalji razgovor imao je formu dijaloga.
Karpov: Ne znam na šta tačno mislite, ali ja ne vjerujem uvijek američkoj, pa ni stranoj štampi uopšte.
Fišer: Ni ja ne vjerujem kampanji uzajamne mržnje koju je podgrijavala štampa i želim vam to sada reći.
Karpov: Ni ja prema vama ne osjećam mržnju.
Fišer: Želio bih da vam predložim da odigramo meč… Da li je zaista tačno ono što su pisale sovjetske novine u aprilu–maju 1975. godine?
(ovdje se misli na informaciju o spremnosti Karpova da igra meč sa Fišerom – prim. aut.)
Karpov: Da, to je tačno. Samo sam iznenađen čitavom godinom ćutanja i ovim sadašnjim obraćanjem s takvim prijedlogom.
Fišer: Nisam vjerovao svojim očima kada sam pročitao o vašoj spremnosti da igrate meč nakon što ste proglašeni svjetskim prvakom. Smatrajući to „crvenom propagandom“, bojao sam se da ne upadnem u zamku.
Karpov: Namjeravam da svim snagama doprinesem popularizaciji i promociji šaha u cijelom svijetu. U tom smislu sam meč smatrao veoma zanimljivim i privlačnim događajem, ali u ovom trenutku ne mogu donijeti odluku o meču i njegovim uslovima. Potrebno mi je da razmislim i da prethodno obavijestim Šahovsku federaciju SSSR-a.
Fišer: Dugo nisam igrao šah i želim da igram meč, ali ne želim da ga igram besplatno. Dosta je bilo što sam cijeli život igrao besplatno. Sada sam dostigao godine poslovnog čovjeka i potreban mi je novac.
Karpov: Ja novac ne stavljam na prvo mjesto, za mene je veoma važan sam šah, a u vezi s tim i formula mogućeg meča. Predugačak meč ne doprinosi najboljem ispoljavanju kreativnih mogućnosti.
Fišer: Proučio sam istoriju susreta na najvišem nivou i pronašao mnogo mečeva do 10 pobjeda bez limita. Takva formula podstiče oštrinu borbe i u tom slučaju se isključuju slučajnosti. Čitao sam da ste pristali da igrate meč 1975. godine. Dužina meča doprinosi povećanju nagradnog fonda.
Karpov: Ne želim da šahovski svijet, kao rezultat takvog meča, ostane bez dvojice izvanrednih šahista. Zaista, bio sam primoran da pristanem da igram meč 1975. godine do 10 pobjeda bez limita. U suprotnom bi me vanredni kongres FIDE lišio stečenih prava. Ali sada se situacija promijenila.
Fišer: Volio bih da igramo meč za 3–4 mjeseca. Još ne znam u kojoj zemlji — važno je da se načelno dogovorimo.
Karpov: Ako bi do meča došlo, onda ne prije nego za godinu dana, jer planiram da igram na prvenstvu SSSR-a u decembru ove godine, a zatim mi je potrebno vrijeme za pripreme.
Fišer: Ako igramo meč, prvenstvo se može i odložiti.
Karpov: Obećao sam da ću igrati na nacionalnom prvenstvu i mogućnost našeg meča ne može promijeniti tu riječ. (Fišeru se ovaj odgovor nije naročito dopao – prim. aut.)
Fišer: Dugo nisam igrao. Već četiri godine. Želim da igram što je prije moguće. Ali ne želim da igram na običnim turnirima, da se susrećem sa „običnim“ velemajstorima. Želim mečeve sa najjačim šahistima svijeta.
Karpov: Ponavljam, mogućnost meča postoji tek sljedeće godine.
Na kraju su Karpov i Fišer ponovo izrazili međusobno poštovanje i izjavili namjeru da odigraju meč jedan protiv drugog. Vrijeme, mjesto, novčana nagrada i ostali uslovi trebalo je naknadno da budu usaglašeni. Tu izjavu, napisanu rukom na papiru hotela „Hilton“, potpisali su obojica.
Učesnici susreta dogovorili su se da informacija o njemu ne dospije u štampu. Međutim, ne bez učešća nekoga od stranih učesnika susreta, vijest je procurila u inostrane novine, što je izazvalo brojne spekulacije, iako je Karpov o mogućnosti takvog meča govorio i prilikom svog krunisanja, kao i kasnije.
Nakon izvjesnog vremena dobio sam kopiju izjave potpisane u Tokiju. Ona je vrlo kratka i u njoj nema ničeg naročito novog. U sjećanju mi je ostao samo razvučen potpis „Bobi Fišer“. Poslije toga mi je postalo jasnije zašto Fišera gotovo uvijek zovu Bobi.
Kao svojevrsni nastavak tokijskih razgovora, u avgustu 1976. godine u španski grad Montilja-Moriles, gdje je Karpov učestvovao na međunarodnom turniru, ponovo su doputovali Fišer i Kampomanes da se sastanu s njim. Na tom susretu Bobi je iznio konkretnije prijedloge o neoficijelnom meču sa Karpovom: igra bez limita do 10 pobjeda, otvoren termin početka — od decembra 1976. godine, spremnost da se igra u bilo kojoj zemlji, osim u Evropi. Pri tome je dodao da računa na trajanje meča od oko pola godine i predložio da se potpiše sporazum o vremenu i mjestu održavanja, bez preciziranja samog sistema takmičenja.
Karpov, koji je uvijek bio protiv meča bez limita, naravno, nije pristao. Tu su se i razišli. Međutim, već sljedećeg dana Fišer je pronašao Karpova u hotelu na aerodromu i dodatno predložio da se takav meč odigra u dva ili tri dijela, uz veliku pauzu, recimo poslije 20 partija. Ali Karpov je po pitanju meča bez limita ostao nepokolebljiv.
Tada je Fišer rekao da je računao da odigra meč s Karpovom krajem te ili početkom naredne godine, ali pošto je shvatio da za to nema mogućnosti, odlučio je da igra neki drugi meč. Međutim, to ne znači da „povlači potez unazad“.
Fišer je tada bio gotovo opsjednut idejom da odigra meč s nekim od velemajstora, u čemu ga je aktivno podržavao Kampomanes. Pojavljivale su se vijesti o pregovorima sa Gligorićem, Korčnojem, Torreom, Mekingom. Međutim, održan je samo njegov trening-meč sa Mekingom, kojem je Fišer predviđao veliku budućnost. Tada je čak izjavio: „Ako ja ne uspijem da ponovo oduzmem šahovsku krunu Rusima, to će učiniti Meking.“ Ali to nije uspjelo ni jednom ni drugom.
(Nastaviće se)