— Aniš Giri, čestitam na prvoj pobjedi na turniru. I, vjerovatno, nema ničega slađeg nego pobijediti svjetskog prvaka crnim figurama.
Aniš Giri -Da, naravno, veoma sam srećan. Prošle godine bio sam jako blizu — bilo je to u prvom kolu, kada je on tek postao svjetski prvak. Tada sam bio veoma nadahnut. I sada, kada sam shvatio da zaista dobijam, rekao sam sebi: „Dobro, sada se moram maksimalno skoncentrisati.“ Srećom, pozicija je ovog puta bila mnogo jednostavnija nego tada.
— Sa strane je djelovalo kao da si čitavo vrijeme držao situaciju pod kontrolom. Da li si i ti imao takav osjećaj?
Aniš Giri -Da, ali pritom ne mislim da sam uopšte morao da dobijem tu poziciju. Objektivno, ona je bila približno izjednačena. On je sam izabrao tu varijantu i, naravno, nije igrao na remi — on uvijek igra vrlo ambiciozno. Mislim da je u jednom trenutku već tražio izlaz u mirniju poziciju, ali to nije bilo lako. Moguće je da sam i ja nešto propustio. Kada sam odigrao Ra7, isprva nisam shvatio koliko je to jak potez. Kasnije sam primijetio ideju s Nd6 poslije Qb5 — mislim da je upravo to on previdio. Ni ja to u početku nisam vidio, jer tokom partije ponekad u glavu dolaze čudne misli i počneš da računaš sasvim pogrešne varijante.
— Kompjuter, inače, pokazuje da je do greške pozicija bila približno jednaka.
Aniš Giri -Da, čak me je to i iznenadilo. Danas motori ili kažu „jednako“, ili „izgubljeno“, sredina je skoro nestala. A za čovjeka je to upravo prelazno stanje: izgleda opasno, ali se još može braniti. Poslije partije smo malo razgovarali o tome i on je sam rekao da nije bio siguran da li pozicija stoji normalno. I ja sam osjećao da je možda ipak motor drži. Zato sam i sumnjao da li da uđem u varijantu s Nd6 — izgledala je lijepo, ali možda i nije dobijala.
— Kako misliš, zašto ove godine ima toliko grubih grešaka?
Aniš Giri -Pa, osim toga što ti sve ometaš intervjuima prije partije — šalim se, naravno. To nije razlog. U stvarnosti ima mnogo faktora: borbene partije, napetost, kontrola vremena bez dodatka. Atmosfera u sali je takođe drugačija. Ranije je prostor bio otvoreniji, a sada su gledaoci bliže i ja to lično jače osjećam. Ovdje igram već dvadeset godina i osjećam razliku. Uz to, sami igrači su sada veoma borbeni: Hans, Fedosejev, Gukeš, Abdusatov — svi stalno „zagrijavaju“ poziciju. A kada je temperatura visoka, previdi su neizbježni.
— Pomenuo si da si najstariji učesnik turnira. Kakav je to osjećaj?
Aniš Giri -Zabavan osjećaj. To je više slučajnost — jer tu su i Magnus, i Hikaru, i Karuana, koji su stariji od mene. Ali tako je ispalo. Prvi put u životu ja sam najstariji na turniru. Mislim ne i posljednji put.
— Predstoji Turnir kandidata. Da li to utiče na tvoje razmišljanje ovdje, u Vajk-an-Zeu?
Aniš Giri -Naravno da utiče. Veoma želim da ovdje dobro odigram, ali istovremeno već razmišljam o Turniru kandidata. To je drugi turnir, drugi nivo pripreme. Ponekad čak i tokom ovog turnira uhvatim sebe kako razmišljam o njemu. I veoma ga iščekujem.
— Kako će izgledati priprema za Turnir kandidata?
Aniš Giri -Poslije ovog turnira potrošiću mnogo vremena na pripreme. Želim da rasporedim snagu tako da mi ostane dovoljno energije. Danas su alati izuzetno snažni, kompjuteri nevjerovatno moćni, i sa takvim nivoom analize mogu se smisliti potpuno lude ideje, kao što je bilo na prethodnom Turniru kandidata. Mislim da će biti veoma zanimljivo.
— I posljednje pitanje: nova kontrola vremena. Kao ambasadora turnira, da li su te pitali o tome? I šta ti misliš o njoj?
Aniš Giri -Smatram da je to bila dobra ideja — prije svega kao priprema za Turnir kandidata. Za mene lično to je plus. Iako je za rezultat ovdje možda minus: bilo bi mi lakše da igram u uobičajenoj kontroli, na koju sam navikao godinama. Tako da su moje šanse ovdje vjerovatno malo manje, ali su zato šanse na Turniru kandidata malo veće. Spreman sam da prihvatim takvu razmjenu.