Piše: Evgenij Atarov, 29. jun 2025
Priznajte – pratite li FIDE Ciklus? Nakon apsurdnog završetka prošlogodišnje „trke“, ozbiljno uzimati ovaj mehanizam za izbor „najboljeg igrača godine“, koji dobija kartu za Turnir kandidata, nažalost, više nije lako. Ali, priznavali mi taj sistem ili ne – pravo da odlučuje ipak pripada FIDE… Čini se da bi ove godine sve moralo da bude pravedno – teško je zamisliti da će neko uspjeti da nadoknadi zaostatak za Praggnanandhom.
Razmišljati o principima i pravednosti ovog sistema je u najmanju ruku čudno. Drugog jednostavno nemamo, a svaki pokušaj da se FIDE-u prikažu brojke – kao i bilo koja druga inicijativa – ravna je udaranju glavom o kameni zid… Čak i ove godine, kada imamo igrača koji praktično pobjeđuje na svim turnirima, on – kao što je prošle godine bio slučaj s Erigaisijem – ne može biti potpuno siguran da se neko, pobjedama na sumnjivim turnirima, ipak neće probiti ispred njega u posljednjem trenutku – i time obesmisli njegovo ogromno sportsko dostignuće.
Za početak, vrijedi napomenuti da je dugo vremena lider FIDE Ciklusa bio Ding Liren, koji… nije odigrao nijednu partiju u 2025. godini. Bivši svjetski šampion izgubio je krunu u meču i dobio 40,64 poena kao bonus – da bi sebi „pročistio put“ ka novom Turniru kandidata (po novim pravilima izgubio je pravo direktnog plasmana), ali tim poenima nije ni pokušao da se koristi. Odbio je Wijk aan Zee, nije htio da igra ni Grand Chess Tour ni Stavanger, iako je imao ponude. Nije poznato ni kada – i da li uopšte – će sjesti za tablu ove godine, iako elitu uskoro čekaju Veliki Švajcarac i Svjetski kup.
Ding je i dalje četvrti na listi. Aravind, koji je pobijedio u Pragu i Džermuku, ima svega 0,68 poena više od njega. Ni Giri, koji je slavio u Šardži i bio peti u Wijku, ni Sindarov, s pobjedom u Malmöu i drugim mjestom u Taškentu, ni Indjić, koji ima „zlato“ iz Bakua, „srebro“ iz Šardže i peto mjesto u Dubaiju, nisu uspjeli da ga nadmaše… Da je Ding izgubio meč protiv Gukesha u taj-brejku, a ne u glavnoj partiji – bio bi čak treći sada! Postoji li sličan primjer u nekom drugom sportu?
Kada se uporedi tabela FIDE Ciklusa na polovini 2024. i 2025. godine, odmah se primjećuje: dok je prošle godine bilo bar troje realnih kandidata za pobjedu – Erigaissi, Abdusattorov i Caruana (koji je malo vodio ispred Firouzje) – ove godine stvarne borbe skoro da i nema… Ako su tada Arjun i Nodirbek bukvalno izmjenjivali pobjede tokom prvih šest mjeseci, sada se razlika između Pragga i Abdusa samo povećava iz turnira u turnir, iako Indijcu ništa ne dolazi lako – poene za Ciklus mora da izvuče „s mesom“, u taj-brejkovima.
Pobjedu u Wijk aan Zeeu izborio je čudom – nakon poraza Gukesha u posljednjem kolu, svog sopstvenog poraza, pa razmjene pobjeda u brzopoteznim partijama i armagedonu, gdje je u jednostavnom završnici bio bez cijele figure. Potom nije uspio da se uključi u borbu za vrh u Pragu, slabo odigrao rapid i blitz u Varšavi. Ali, bio je uspješan u Bukureštu! Opet taj-brejk, gdje s njim nisu mogli da izađu na kraj ni specijalisti za munjevitu igru – Firouzja i Vachier-Lagrave. Zatim – podjela prvog mjesta u Džermuku, gdje nije bilo predviđeno doigravanje… I na kraju – čudesni obrt u Taškentu, gdje su šanse da osvoji turnir kolo prije kraja iznosile 0,7% – morao je da pobijedi Abdusattorova crnima, pa još i da savlada sve u novom taj-brejku.
Na kraju, Rameshbabu je skupio 86,28 poena iz četiri turnira koji ulaze u obračun:
- 25,00 – Wijk aan Zee
- 23,90 – Bukurešt
- 22,20 – Taškent
- 15,19 – Džermuk
U rezervi ima:
- 11,06 – Prag
- 8,44 – Varšava
Da li će ih iskoristiti – ostaje da se vidi. Ako ostvari još bolje rezultate, neće mu biti potrebni, ali ako ih ne nadmaši, ukupno bi imao 105,78. U konačan zbir ulazi 7 najboljih turnira.
Abdusattorov je dosad igrao manje i slabije, ali već ima 50,78 poena iz četiri nastupa:
- 18,42 – Wijk aan Zee
- 18,56 – Taškent
- 13,80 – Šardža
- 0,00 – podjela 6–9. mjesta na GCT u Bukureštu
Djeluje skromno? Ali ako, recimo, pobijedi u Saint Louisu – to donosi odmah 25 poena i stavlja ga na samo 10-ak poena iza Pragga. Paradoks! A biće još turnira…
Vjerovati u šanse drugih učesnika „trke“ – prilično je naivno. Aravind zaostaje više nego duplo, Sindarov, šesti na listi – za čak 50 poena, Vachier-Lagrave, Fedoseev i ostali – još više. Nema smisla nadati se „turnirskom čitingu“ od strane nekog poput Caruane, koji će sve da prestigne… Uzmimo samo primjer Ivanchuka, koji ove godine drži časove „izgaranja“: Vasilij Mihajlovič je već odigrao više od sedam turnira, ali mu je pola bilo „u mlijeko“, a najuspješniji – pobjeda na Menorki – donijela je svega 12,67 poena, ukupno ima 25,83. Tom brzinom se vrh ne dostiže.
Dakle, zapamtimo stanje na polovini godine:
1. Praggnanandhaa (Indija) – 86,28 (4 turnira)
2. Abdusattorov (Uzbekistan) – 50,78 (3)
3. Aravind (Indija) – 41,32 (2)
4. Ding Liren (Kina) – 40,64 (1)
5. Giri (Holandija) – 38,58 (3)
6. Sindarov (Uzbekistan) – 35,94 (2)
7. Indjić (Srbija) – 34,13 (4)
8. Nihal Sarin (Indija) – 33,48 (4)
9. Daneshvar (Iran) – 33,39 (4)
10. Vachier-Lagrave (Francuska) – 30,28 (2)
11. Fedoseev (Slovenija) – 29,05 (2)
12. Carlsen (Norveška) – 28,78 (1)
…i čekamo nova dostignuća. Još je rano da čestitamo Praggnanandhi na konačnoj pobjedi. Veče još nije palo!