Dva velika medjunarodna turnira u Baru 1977. i 1980. godine nijesu bili samo šahovski događaji koji su nadmašili sve što je do tada vidjeno u Crnoj Gori, već je šahovski svijet s pažnjom pratio vijesti iz grada pod Rumijom koji je istom vedrinom i energijom zračio i prije i poslije razornog potresa. To je bila slika koja je davala utisak o gostuljubivosti lučkog grada i njegovih gradjana koji su primili šahiste kao najdraže goste i pružili im sjajne uslove za igru i boravak.
Prvi turnir dao je Crnoj Gori prvog velemajstora koji je osvojio i prvo mjesto a barski miljenik dr Ljubo Živković ispunio je bal za intermajstora. Igrao sam skoro svuda po svijetu ali se nigdje nijesam tako osjećao kao u Baru gdje sam u očima ljubitelja šaha uočavao bljesak prilikom susreta koji me osnažio pobjedničkim raspoloženjem.
Velik uspjeh postigao je Ljubo Živković čiji rezultat je mogao da iznenadi samo ljude koji nijesu znali da se, pored ljekarske profesije, on bavio i šahom. Ali nije samo iznenadio njih već i neke profesionalce koji su to shvatili u borbi za stolom. Sjajan primjer za to je Ljubova partija protiv argentinskog velemajstora Miguela Kinterosa koju je dobio u kontranapadu poslije velike borbe. Njegovu pobjedu i bal za IM Barani su proslavili nebrojenim zdravicama.
Bila je to atmosfera šarma i zdravog humora i činilo se da čitav grad živi u znaku šaha. Teško je pobrojati ljude koji su realizovali taj projekat ali se valja sjetiti prvih koraka kad su igrani šampionati Crne Gore i posebno SFRJ 1973. u „Inexu – zlatna obala“ u Sutomoru. U tih desetak godina velik doprinos u organizaciji takmičenja dali su Ilija Vučković (gradonačelnik Bara) te najuticajniji ljudi barske opštine Sveto Vuletić, Blažo Orlandić, Čedo Ratković, Jusuf Kalamperović, Rašo Marojević i Miloš Šušter.
Dvije godine poslije prvog turnira zemljotres je donio nemir u mnoge crnogorske domove ali su snaga i duh našeg čovjeka u šahu našli utočište do smirivanja tla. Kad je malo ko to vjerovao Barani su se oglasili ekskluzivnom viješću da će na velikom turniru „Bar 1980“ igrati bivši svjetski šampioni Vasilij Smislov i Tigran Petrosjan. Bila bi to nevjerovatna vijest i u uslovima redovnog stanja a kamoli u situaciji kad se narod oporavlja od tragičnog udesa ali su Barani preko „svog čovjeka“, ambasadora SFRJ u Moskvi Marka Orlandića uspjeli da dobiju pristanak Sovjetske šahovske federacije.
Smislov i Petrosjan su dočekani u Baru uz visoke počasti a oni su pokazali svoju veličinu i srodili se s ljudima kao da su tu rodjeni. Turnir je, kao i prvi, održan u školi „Blažo J. Orlandić“ a direktori škole, Ivan Živković na prvom i Vjera Kovačević na drugom, obezbijedili su odlične uslove za igru.
Mnoge gostinske posjete ali i komične scene šampionima je priredjivao umjetnik „šou druženja“ Mikica Mašanović, a na svoj način su ih zabavljali Rajko i Novo Nikezić, Božo Ulićević i drugi…
Prilikom odlaska iz Bara, po završetku turnira na kom je pobijedio, Petrosjan se obratio Mikici : – Miki, možeš li da promijeniš moju nagradu u dolare i da mi ih doneseš sjutra u Titograd gdje treba da odigram simultanku a preksjutra letim za Moskvu. – Znaš Tigrane, ja za dva mjeseca idem sa kulturnoumjetničkim društvom u Moskvu pa bih tek tada mogao da donesem dolare!
Tigran se nasmija, pruži ruku i reče : – Miki drago mi je što smo se upoznali i možda se vidimo u Moskvi – udje u auto, sjede do Smislova i mahnu rukom.
Na ovom drugom, još jačem turniru opet je Ljubo Živković držao publiku u neizvjesnosti da li će u tako jakom društvu osvojiti i drugi bal a time cijenjenu titulu intermajstora. Sve do kraja turnira doktor je znao da opipa puls svim protivnicima i na kraju je slavio velik i zaslužen uspjeh. Tako je Ljubo Živković upisao svoje ime medju najbolje crnogorske šahiste a ja sam uvjeren, da se više posvetio šahu, sigurno bi postao i velemajstor. Sem toga, on je veliki intelektualac, svestrano obdaren i obrazovan, što je bila odlika stare šahovske elite čiji su predstavnici igrali šah iz ljubavi a ne iz hladne mašine koja srca nema.
(Preneseno sa fejsbuk stranice velemajstora Božidara Ivanovića)