Prozori nade
Možda je nebo jedna velika zgrada nade u kojoj se neki prozori zatvore a drugi otvore. Velemajstor Nikola Đukić iz protesta ne igra šampionat Crne Gore u Podgorici, ali u isto vrijeme dobio je poziv organizatora sjajnog turnira u Beogradu povodom 100 godina rođenja legendarnog Svetozara Gligorića. Ovaj prozor Nikola je iskoristio na najbolji mogući način, ponovo izvrsno prezentujući crnogorski šah. Iz teške grupe za četvrtfinale kvalifikovao se kao pobjednik grupe, u četvrtfinalu sa 2-0 izbacio Ivića, aktuelnog prvaka Srbije i možda najboljeg srpskog šahistu i u polufinalu, nakon velike borbe poražen je od Perunovića sa 1,5-0,5. Nakon Nikačevog zlata na Paraolimpijadi ovo je drugi veliki uspjeh crnogorskog šaha u svega nekoliko dana.
Cilj ovog teksta nije da veliča uspjehe desetostrukog prvaka Crne Gore, nego da opomene crnogorsku šahovsku javnost da Nikola, kao što ne igra šampionat, možda neće igrati ni za reprezentaciju. A to se ne smije desiti. Mala Crna Gora ne može sebi dozvoliti da gubi kadrove, posebno one ponajbolje. Dakle, moraćemo svi dobro da poradimo na smirivanju situacije i izglađivanju nesporazuma. Koliko čujem neki koraci su već napravljeni. I to je dobro.
Ne može ni nebo sve da odradi. Neke prozore moraćemo i sami da otvorimo. I zbog nade i zbog svježeg vazduha.
Dragan Popadić, FIDE majstor iz Tivta