

Dr. LJUDEVIT ASTALOŠ
Curricullum Vitae: Rodio se u Pečuju (Madjarska) 29 jula 1889 g. Studirao lingvistiku u Pešti i Beču. Službovao kao profesor u Pešti, Mostaru i Sarajevu. Sada je profesor gimnazije u Zagrebu. Oženjen je Srpkinjom g-djom Natalijom, u kojoj ima svestranog životnog pomagača. Ona, za razliku od ostalih žena, nije protivnica šaha. Njenoj moralnoj pomoći zahvaljuje mnogi lepi šahovski uspeh.
Na klupskom turniru u Budimpešti 1909 g. prvi je, u društvu sa Balom. Njega sledeće godine pobedjuje u trening-meču sa +5, -2, =3. Te godine igra tamo na majstorskom turniru i zauzima šesto mesto.
Sudeluje na glavnom amaterskom turniru u Breslavi 1912 g., i deli sedmu nagradu. Posle toga na mešovitom majstorskom turniru u Temišvaru biva drugi, iza Brajera i dobija majstorsku diplomu.
U Debrecinu 1913 g., u borbi šestorice majstora pobedjuje pred Retijem i Brajerom, što pretstavlja vrlo lep uspeh.
U Beču 1917 g. učestvuje na Trebiš-turniru, a u Pešti 1918 g. na turniru šestorice dobija treću nagradu. Iste godine na internacionalnom majstorskom turniru u Košicama, osvaja petu nagradu.
Posle rata prviput igra u Trstu, 1923 g. i deli šestu nagradu. Otada igra redovno svake godine jedan turnir. Tako je u Djeru 1924 g. visoko treći, a u Debrecinu 1925 g. prolazi slabije.
Slede njegovi najbolji turnirski rezultati. U Bardiovu 1926 g. osvaja treću nagradu, iza Matisona i Tartakovera. Medjutim, trebalo je da bude prvi, jer je protiv Tartakovera propustio dobitak i tako poklonio važnih pola boda. Na velikom medjunarodnom turniru u Kečkemetu, 1927 g. od 20 igrača zauzima četvrto mesto. Pred njim su Aljehin, Nimcović i Štajner, a iza njega mnoge poznate veličine kao Tartakover, Grinfeld i drugi. Ovaj odličan uspeh izazvao je, svojevremeno, veliko oduševljenje kod njegovih mnogobrojnih simpatizera.
Te godine još je igrao u našem timu u Londonu, a posle ga tri godine nema u turnirskoj areni.
Tek 1931 g. igra opet na olimpijadi u Pragu i na Bledskom turniru. U slaboj formi je na malom turniru u Mariboru 1934 g. i na prošlogodišnjem nacionalnom majstorskom turniru u Beogradu. Na poslednjem je nastupio bolestan i zbog toga dobio tek osmu nagradu.
*
Šahovska snaga profesora dr. Astaloša nikada nije došla do punog izražaja. Bez dovoljne pripreme i treninga ne mogu se osvajati prve nagrade, a njega su privatni poslovi uvek mnogo ometali. Ipak, postigao je rang dobrog internacionalnog majstora, a rezultati u Bardiovu i Kečkemetu govore o njegovoj jačini.
Igra mirno i staloženo, sa tananim razumevanjem pozicije. To mu se za vreme igre ogleda na licu. Ko ga je video u turnirskoj borbi taj je osetio da je igranje šaha zaista veliko zadovoljstvo!
*
Sledeća partija ima tu draž što je pitomi dr. Astaloš, verovatno izazvan ambicioznim početkom svoga protivnika, satro poznatog napadača, nemačkog majstora, Mizesa.
Igrano na medjunarodnom turniru u Košicama 1918 g.
BEČKA PARTIJA
Beli: Mizes – Crni: dr. Astaloš
1. e2-e4 e7-e5
2. Sb1-c3 Sg8-f6
3. g2-g3
Sa ovim fianketiranjem u bečkoj partiji Mizes je imao u ono vreme lepe uspehe, ali su protivnici propustili najbolji nastavak (d5).
3. … d7-d5
4. e4 : d5 Sf6 : d5
5. Lf1-g2 Lc8-e6
6. Sg1-e2 Sb8-c6
7. d2-d3
Možda je bolje odmah d4.
7. … Lf8-e7
8. O-O
Kako se iz partije vidi, rohada je preuranjena. Mizes je na istom turniru igrao u drugoj jednoj partiji 8. f4, što je svakako bolje, ali varijantu ne rehabilitira.
Nema smisla igrati varijantu u kojoj posle nekoliko poteza beli mora da traži izjednačenje.
8. … h7-h5
Solidnije Dd7. Crni je ostavio damu na d8, jer je očekivao 9. h4, na što bi odmah sledilo g5.
9. h2-h3 Dd8-d7
10. Kg1-h2 f7-f5
Da spreči (posle h5-h4) g4 i da omogući (na d4) e4.
11. d3-d4
Po načelu: na napadaj na krilima protunavala u sredini. Na 11. f4 bi crni nastavio sa h4.
11. … e5-e4
12. Se2-f4 Sd5 : f4
13. Lc1 : f4 O-O-O
Crni je sada veoma jak na kraljevom krilu i na d-liniji. Beli je prisiljen da igra na varke. Mnogo je slabije bilo S : d4 ili D : d4, jer bi beli dobio natrag pešaka i zaustavio bi protivničku navalu.
14. f2-f3 h5-h4!
Pozicija je veoma oštra. Ako crni hoće da zadrži inicijativu, onda mora da igra energično. Njegova navala je uperena protiv tačke h3, jer bez toga pešaka beli kralj ne može da se brani. Posle e : f3 15. D : f3 beli već preti d5, Sb5 itd.
15. d4-d5 h4 : g3+
16. Kh2-h1
Na 16. L : g3 sledilo bi, naravno, f4 i otvoren je put do tačke h3.

16. … g7-g5!
Tako se goni najenergičnije neprijatelj koji se povlači. Ako sada, napr.,
17. d : e6, onda D : e6 18. Dc1, g : f4 19. D : f4, Ld6 i zatim f4.
17. Lf4 : g3 f5-f4
Cilj je postignut.
18. d5 : c6
Ne pomaže ni d : e6. Bela pozicija već je oborena.
18. … Dd7 : c6
19. Dd1-e1 f4 : g3
20. De1 : g3 Le7-d6
21. Dg3-e1 Le6 : h3
22. Sc3 : e4 Lh3-f5+
23. Kh1-g1 Ld6-h2+
24. Kg1-f2 Dc6 : c2+
Beli predaje.
Na 25. De2 sledi L : e4 i Td2.
(Primedbe dr. Astaloša).
Komentar Vojina Vujoševića:
Profesor Lajos Asztalos, ili kako smo ga mi zvali, dr. Ljudevit Astaloš, je prilično krupna šahovska ličnost iz naše prošlosti. Ostao je da živi u Jugoslaviji poslije drugog svjetskog rata a ispostavlja se bio je i srpski zet. Poslije drugog svjetskog rata se obreo u rodnoj mu Madjarskoj. Očigledno su ga naši komšije na sjeveru prilično cijenili jer je njegov memorijal igran mnogo puta.
Kada sam saznao da je profesor Astaloš predavao francuski jezik u sarajevskoj ženskoj gimnaziji koju je pohadjala moja majka pitao sam je da li je on bio njen profesor. Medjutim ispostavilo se da iako je on tamo predavao, a ona učila francuski i njemački jezik, Astaloš njen profesor ipak nije bio.
Interesantno je da je Bora Tot, autor knjige “Naši Majstori”, stavio profesora Astaloša na treće mjesto, odmah iza Milana Vidmara starijeg i Borisa Kostića, a ispred Vladimira Vukovića i drugih.
Lajos Asztalos je rodjen u gradu Pecs 29 jula 1889 a umro je u Budimpešti 1 novembra 1956. FIDE mu je službeno priznala titulu internacionalnog majstora 1950. Nema mnogo prave informacije o Lajošu Astalošu na internetu ali na sajtu www.chessgames.com ima mala baza sa 81 partijom.
Ovo možda nije najbolja ili najvažnija partija koju je profesor Astaloš odigrao ali je to sasvim solidan borbeni remi sa genijem šahovske igre svjetskim šampionom Aleksandrom Aljehinom. Partija je igrana na velikom medjunarodnom turniru Bled 1931 kada je Aljehin bio na svom vrhuncu.
Bijeli: Asztalos Crni: Alekhine Bled 1931
1. e4 e6 2. d4 d5 3. Nc3 Nf6 4. Bg5 dxe4 5. Nxe4 Be7 6. Bxf6 gxf6 7. Nf3 b6 8. Bb5+ c6 9. Bd3 Bb7 10. Qe2 Qc7 11. O-O-O a6 12. Rhe1 Nd7 13. Kb1 c5 14. dxc5 bxc5 15. Ng3 Nb6 16. Nh5 c4 17. Be4 Na4 18. Qe3 h6 19. Bxb7 Qxb7 20. Qd4 Rb8 21. b3 Qc6 22. Nxf6+ Bxf6 23. Qxf6 cxb3 24. axb3 Nc3+ 25. Kc1 Rf8 26. Rd3 Nd5 27. Qe5 Rc8 28. Re2 Nb4 29. Rd6 Qc5 30. Qxc5 Rxc5 31. Kb2 Ke7 32. Rb6 a5 33. Ne5 Rfc8 34. Rb7+ R8c7 35. Rxc7+ Rxc7 36. g3 f6 37. Nf3 e5 38. Rd2 Ke6 39. Ne1 Nd5 40. c4 Ne7 41. Ka3 Kf5 42. Rd6 Nc6 43. Nc2 Ke4 44. Rxf6 Nd4 45. Kb2 a4 46. Kc3 axb3 47. Nxd4 exd4+ 48. Kxb3 Kd3 49. Rf3+ Ke2 50. Rf4 Kd3 51. Rf3+ Ke2 52. Rf4 1/2-1/2
Vojin Vujošević
(Nastaviće se)
(Tekst iz stare Šah-mat liste)