Iz podužeg teksta velemajstora Vladimira Tukmakova, o predlogu promjene takmičenja kojima bi se izabrala osmorica najboljih za turnir kandidata, možete da pročitate samo poslednji dio, predlog promjena (pa se u anketi na kraju izjasnite koja je varijanta najbolja)
Vladimir Tukmakov, velemajstor: Šta da se radi
Prije svega, po mom mišljenju, vrlo je važno posmatrati čistoću žanra. Postoje svjetski šampionati u rapidu i blicu. Već nekoliko godina serija turnira Grand Chess Tour definiše najjačeg šahistu na planeti. Istina, u novije vrijeme ovdje su počeli prevladavati brži formati. Dakle, sasvim je moguće očistiti izbor za definisanje najjačeg svjetskog šahiste u klasiku od svih vrsta dodataka i oblikovati je prema “Hamburškom računu”.
U tom je smislu nesumnjivo poželjnije je određivanje učesnika na turniru kandidata prema prosječnom rejtingu u klasičnom tempu. Ne postoji objektivniji način definisanja tablice za rangiranje. Jedini, ali prilično značajan minus takve identifikacije kandidata za svjetski šampionat je inertnost ovog pokazatelja. Razlika u startnim pozicijama postavlja učesnike u očigledno nejednake uslove. Mladi talenti uglavnom se nalaze u beznadnoj situaciji: potrebno im je značajno vrijeme za sticanje visokog rejtinga i nadmetanje sa šahistima koji su na visokim pozicijama duži niz godina.
Međutim, ovaj se nedostatak lako eliminiše ako se prosječan rejting zamijeni PROSJEČNIM PERFORMANSOM (AVERAGE PERFORMANCE). Kao što znate, performans na određenom takmičenju je istinski pokazatelj kvaliteta nastupa igrača, a na osnovu njega poeni se dodaju (ili oduzimaju) postojećem rejtingu.
Početne pozicije svih učesnika u trci su u ovom slučaju resetovane, ali u isto vrijeme performans se određuje na temelju trenutnog rejtinga.
Predloženi indikator za dvije godine bi vjerovatno objektivno imenovao najjače šahiste u ovom ciklusu.
Naravno, važno je navesti detalje: broj partija, kvalitet turnira koji se računaju, pa čak i broj kola na tim turnirima. Čini mi se da je 100 partija u dvije godine optimalan minimum, a kružni turniri sa prosječnim rejtingom iznad 2600 (iako ovi brojevi uopšte nisu obavezni) i treba računati i neke od najjačih i najprestižnijih turnira po švajcarskom sistemu. Sva ova takmičenja moraju biti unapred poznata i ispunjavati određene standarde – i u pogledu organizacije i veličine nagradnog fonda. Takav će status nesumnjivo doprinijeti poboljšanju nivoa takvih turnira, povećavanju njihove atraktivnosti i konkurentnosti. Kalendar turnira vratiće se u svoj uobičajeni tok, ali će istovremeno dobiti dodatnu intrigu i atraktivnost. U suštini, ovaj poznati ciklus turnira činiće prirodni i vrlo demokratski Grand Prix u trajanju od dvije godine i s neograničenim brojem učesnika.
Na kraju ciklusa, sedmorici šahista sa najvećim prosječnim performansom biće dodan poraženi igrač iz meča za svjetskog šampiona, a zajedno će činiti ‘osmoricu veličanstvenih’ kandidata. Pobjednik ovog dvokružnog turnira u duelu sa aktuelnim svjetskim šampionom odrediće sledećeg šampiona.
Doigravanja po kraćoj vremenskoj kontroli, po mom mišljenju, trebalo bi isključiti u svim fazama. U Turniru kandidata (TP) će prednost u slučaju diobe mjesta imati oni koji imaju veći dvogodišnji performans, a u slučaju nerješenog rezultata u meču aktuelni svjetski šampion zadržava titulu.
Moguća je i radikalnija vrijanta. Po prosječnom performansu se određuje čitava osmorka, koja na dvokružnom turniru određuje svjetskog šampiona. Sličan sistem postoji i u tenisu. Tamo uz uobičajen rejting, koje posebno određuju vrlo prestižni naslov prvog reketa svijeta, oni obračunavaju isključivo rezultate u tekućoj godini. Osam najboljih tenisera koji su tako nominovani postaju učesnici završnog turnira. Ovim takmičenjem se zaključuje sezona i vrlo je popularno. Njegov pobjednik, međutim, ne dobija titulu svjetskog šampiona, ograničavajući se na višemilionsku nagradu. Šahisti imaju mogućnost da kompenziraju razliku u novcu titulom šampiona.
Naravno, napuštanje ustaljenih tradicija nije tako jednostavno. S jedne strane, mečevi svjetskog prvenstva vrhunac su borbe za titulu i imaju dugu i slavnu istoriju. S druge strane, takođe je nemoguće zatvoriti oči na brze promjene koje se događaju u šahu u dvadeset prvom vijeku.
A 22 remija koja su se dogodila u poslednja dva meča za titulu su dodatne informacije za razmišljanje.
Slično ovome, moglo bi se igrati za titulu šampiona, takođe u rapidu i blicu. Istina, takvi se turniri održavaju mnogo manje nego klasični. Ali na kraju, šahovska zajednica se manje zanima za te titule i, recimo, rezultati tek završenih šampionata u Moskvi nikoga ne šokiraju. Osim toga, turniri iz serije Grand Chess Tour, koji se takođe održavaju godišnje, daju potpuno objektivnu sliku u brzim disciplinama igre.
Usvajanje takvog sistema ima nesumnjive prednosti. Apsolutno svi šahisti na startu su ravnopravni i imaju jednake šanse. Nema potrebe za posebnim kvalifikacijskim turnirima – na ovaj način se kalendar rasterećuje. Svjetski kup ostaje kao fascinantan i jedinstven turnir ove vrste, ali ni ovdje nema povezanosti sa turnirom kandidata.
Ukidanjem Grand Prix-a oslobodiće se i šahovska elita i FIDE, koja bi, u protivnom slučaju, morala snositi taj teret nakon raskida ugovora sa Svjetskim šahom (World Chess). Usput, u sledećem ciklusu možete provesti eksperiment: provedite ovu seriju ali bez kvalifikacija za turnir kandidata. Siguran sam da popularnost ovog turnira, koja je ionako niska, počiva samo na ovom bonusu. Lišiti takve prednosti i divan turnir na Ostrvu Man. Tako će se – već pod jednakim uslovima – nastaviti takmičenje s Gibraltar openom za nezvaničnu titulu najjačeg švajcarskog turnira na svijetu. Nije isključeno da bi se, privučeni kvalificionim statusom, na šahovskoj karti pojavli novi zanimljivi turniri.
Wild karta (igrač po pozivu organizatora) će, naravno, postati anahronizam. I bez toga, za održavanje turnira kandidata sigurno postoje organizatori koji to žele. Da i ne pominjem da ako bi se takvo takmičenje nadogradilo statusom Svjetskog šampionata.
Dovoljno je vremena za raspravu o nesumnjivim (u svakom slučaju, za autora ovog teksta) prednostima novog sistema u borbi za svjetski šampionat – stvarno je moguće novi model aktivno pokrenuti ne ranije od 2022. godine. Priznajem da u predlogu postoje uska grla koja autor nije uzeo u obzir. O svemu tome predlažem da razgovaramo.
Sretna Nova godina svima!
Vladimir Tukmakov, velemajstor
http://chess-news.ru/node/26664