Indijski šahisti koji su učestvovali na turniru Treća subota -Đenovići, na IM i FM turniru pozvali su sudiju Veselina Balšića, moju suprugu i mene na indijsku večeru u njihov iznajmljeni stan u kojem su boravili tokom turnira. Bilo nam je neprijatno da odbijemo poziv ali smo „domaćinima rekli“. „Danas je Veliki petak, pred Vaskrs. Mi postimo pa ne jedemo ni meso, ni mlijeko ni jaja“. Ipak, to je bilo lako riješeno. Sangeeta Agrawal, majka šahistkinje Vantike objasni da su oni vegetarijanci i da će večera biti posna. „No milk, no meat, no eggs!“
Pomenuli smo šahistu kojeg poznaju, Sohama Dasa koji je prošle godine bio sa majkom u Đenoviću i na večeri kod njih bila je piletina. „Oni su iz Bengala, oni jedu meso“.
Abhilash Reddy, koji igra na IM turniru završio je partiju dok je Sangeeta Agrawal pošla po još neke namirnice. „Šta pijete?“ „Čaj, a može i koka kola“.
Abhilash Reddy
Anusha NLV i Sangeeta Agrawal
Sačekali smo dok se završe partije i pošli pješke do iznajmljenog stana u Đenoviću. Tu nas je čekala već Anusha, koja nije igrala partiju jer je njemački šahista Arno Nickel zbog boleti napustio FM turnir i nije igrao poslednje dvije partije. Tako je Anusha bila slobodna to kolo.
Na stolu je već bilo posluženje. Po jedna kao palačinka i činijica sa sosom od čilija. „Palačinka“ od krompira i graška se umače u sos. „Kako se pravi „palačinka“? upita Sangeetu moja supruga Mirjana. „Dođite da vam pokažem“.
Pođosmo u kuhinju. „Glavni kuvar“ je bila Sangeeta, a pomagač Abhilash Reddy, koji je davao dodatna objašnjenja i opise. Evo kratkog video zapisa pravljenja „palačinke“ od krompira i graška.
Ugodan razgovor se nastavio u dnevnoj sobi. Najćutljivija je bila Vantika Agrawal koja je izgubila partiju od francuskog šahiste Mouhamad Joachina. „Ona stalno razmišlja o šahu, čak i kada šetamo“, objasni njena majka Sangeeta. „Kako podnosi poraz? Koliko joj treba da se oporavi?“ „Kada je bila mlađa, posle poraza je plakala.“ Na Vantiki se vidjelo da još nije zaboravila današnju partiju. „Malo sam tužna“, objasnila mi je. Ipak, uskoro se u ugodnoj atmosferi i razgovoru opustila.
Veselin Balšić, Sangeeta, Vantika, Abhilash Reddy
U međuvremenu smo nastavila da degustiramo indijsku hranu. Sangeeta nam je objasnila razliku u ishrani stanovnika sjeverne i južne Indije. „Mi živimo u indijskoj državi koja je ustvari nastala raspadanjem veće države, pa sada ima 66 miliona stanovnika“, objasni mi Sangeeta. Zanimljivo da svi indijski šahisti koji putuju po Evropi međusobno se poznaju i razmjenjuju informacije o turnirima, domaćinima, gradovima. Abhilash Reddy mi ponovi kako je indijska šahovska federacija svojim šahistima preporučila da ne igraju u jednoj evropskoj zemlji jer se tamo namještaju turniri, a indijskim šahistima je na jednom tradicionalnom evropskom šahovskom turniru bilo deset godina zabranjeno da učestvuju jer je jednom došlo do namještanja rezultata jedne partije u poslednjem kolu. Ipak, ta je suspenzija istekla, tako da igraju i tu.
Abhilash Reddy objašnjava načine pripremanja hrane u Indiji. Usput kaže da Indija ima milijardu i trista miliona stanovnika i da je na putu da premaši po brojnosti Kinu.
Vantika Agrawal je igrala prije tri godine na svjetskom šampionatu mladih u Khanty Mansijsku i bila je dosta uspješna za svoj uzrast (šahistkinje do 14 godina). U poslednjem kolu igrala je protiv kineske šahistkinje za zlatnu medalju. Ipak, tu je partiju izgubila i osvojila „bronzu“.
Sangeeta Agrawal: „U Indiji imamo mnogo festivala. Hindusi imaju mnogo festivala. Zanimljiv je festival u sjevernoj Indiji na kojem žene organizuju proslavu za dug život njihovih muževa. Tada žene nose sari i stavljaju ukrase na ruke. Tek kada izađe mjesec tek tada jedu.
Oslikavaju djelove tijela i kada je Holi- Festival boja. Za oslikavanje koriste biljku.“
„Koliko dana traje slika?“ „Deset dana“ „Boja se rastvara u vodi. Donijeću je sledeći put“
Posle večere došao je na red čaj. Sangeeta je izvadila nekoliko kesica da izaberemo.
Čaj je bio izuzetno ukusan, naravno bez šećera. Uvijek nasmijana i ljubazna Sangeeta.
Uskoro, posle 2 sata ili malo više, zahvalili smo se ljubaznim domaćinima i rekli da moramo da idemo. Sangeeta i Abhilash Reddy su nas otpratili oko 200 metara do kafića pored mora gdje smo ugledali, odmah do prozora, šahovsku tablu i šahiste -učesnike turnira – koji proučavaju jednu poziciju. Pored stola četvorice šahista koji su analizirali poziciju, u blizini vidimo i bivšeg predsjednika Šahovskog saveza Crne Gore Srđu Dragaševića. Prava šahovska kafana! Izgleda da su se i ugostitelji u Đenoviću već navikli na šahiste i njihove šahovske table na stolovima. Sledeći dan mi jedan od ovih učesnika analize za „šahovskim stolom“ u kafiću predloži da organizujem šahovski turir na brodu „kruzeru“ koji je upravo odlazio iz Kotora prema izlazu iz Bokokotorskog zaliva.
Nije loša ideja. Tako bih spriječio napuštanje turnira (pod različitim izgovorima) učesnika koji počnu da gube partije. Mada nije ni to sigurno da bi ih spriječilo…