Šahovska federacija SAD-a uputila je poziv da se pomogne reprezentativcima kako bi ostvarili uspješan nastup na Olimpijadi 2026.
– Od 2016. godine reprezentacija SAD-a nije osvojila Šahovsku olimpijadu. Ove godine u Uzbekistan šaljemo izuzetno snažan sastav kako bismo se borili za zlato i vratili titulu najjače ekipe na svijetu. Kao i mnoge američke reprezentacije koje nastupaju na međunarodnoj sceni, ne dobijamo finansiranje od države. Postojimo zahvaljujući privatnim donacijama, prikupljanju sredstava i podršci sponzora, a potrebna nam je i vaša pomoć kako bismo naše šahiste poslali u Samarkand. Svaki donirani dolar pomaže u pokrivanju troškova avionskih karata, smještaja u hotelima, rada trenera i ishrane. U godini kada obilježavamo 250 godina naše države, to će biti i pokazatelj koliko važno mjesto šah zauzima u Sjedinjenim Američkim Državama – poručili su iz Federacije.
Hikaru Nakamura: „Ponuda za nastup na Olimpijadi iznosila je 10.000 dolara. Zapravo 10.500, čini mi se. Bonus za zlatnu medalju je 4.000 dolara. I to je sve. Kada sam igrao na Olimpijadi 2016. u Bakuu, osvojili smo zlato i znate koliki je bio bonus? Četiri hiljade dolara. Prošlo je deset godina, a iznos nagrade ostao je potpuno isti. Ne znam da li su ljudi ikada čuli za pojam inflacije… Zemlje trećeg svijeta plaćaju svoje igrače bolje, bez ikakvog pretjerivanja. Da odgovorim na sva vaša pitanja – ne namjeravam da igram na Olimpijadi“, rekao je jedan od vodećih svjetskih šahista.
Hans Niman: „Predstavljati svoju zemlju velika je čast, a nedostatak patriotizma zaista iznenađuje. Hikaru je jedan od najbogatijih šahista na svijetu, ako ne i najbogatiji. Dodatnih 20 ili 30 hiljada dolara honorara za nastup ne bi nimalo promijenilo njegov život. Osvajanje zlatne medalje vrijedi više od svega što se može kupiti novcem“, prokomentarisao je Nakamurinu odluku član reprezentacije SAD-a Hans Niman.
Fabijano Karuana: „Ne bih rekao da smo izraziti favoriti na predstojećoj Olimpijadi. Na prethodnoj smo osvojili srebro, ali je Indija tada jednostavno dominirala. S načinom na koji su igrali, bilo je gotovo nemoguće bilo šta učiniti. Sastav se sada donekle promijenio, ali ne previše. Tada su igrali Lenijer Dominges i Rej Robson umjesto Hansa Nimana i Avondera Lijanga. I tada smo imali veoma jaku ekipu, ali u nekoliko mečeva stvari jednostavno nisu išle kako treba – protiv Ukrajine, a zatim i protiv Indije. Poslije toga bilo je veoma teško nadoknaditi zaostatak. Sada mi se čini da Olimpijadu dočekujemo u dobroj formi.“