V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.
Dakle — Bagio!
Dana 17. februara 1978. godine FIDE objavila je da su kandidature za organizaciju meča podnijeli Graz, Čoko (Italija), Tilburg, Lucern, Hamburg, Baguio i Paris. Takođe je potvrđeno da će se meč igrati do 6 pobjeda, bez ograničenja broja odigranih partija.
U predviđenom roku, 1. marta, šahovska federacija poslala je FIDE telegram u kojem je navedeno da Karpov daje jasnu prednost Hamburgu, dok je kao rezervna opcija označen Bagio. Lista gradova-kandidata bila je poznata mnogo ranije, pa smo i mi, kao i tim protivnika, imali dovoljno vremena da sve razmotrimo, pa čak i da obiđemo potencijalne lokacije. Karpov je putovao na Filipine zbog učešća na manjem međunarodnom turniru i tom prilikom posjetio Bagio.
U Hamburgu sam se i sam upoznao sa uslovima za organizaciju meča tokom službenog putovanja u Zapadnu Njemačku. Ostala mjesta održavanja bila su nam odranije poznata.
Prema pravilniku, pored telegrama šahovske federacije, bio je potreban i lični telegram učesnika. Međutim, Karpov je bio iznenađen kada je 2. marta, svega 30 minuta prije isteka roka za slanje odgovora, boraveći na turniru u Bugojno, ušao u poštu koja se nalazila u sali za igru i tamo dobio — telegram Maksa Evea sa odgovorom na njegov telegram koji još nije ni bio poslat FIDE.
Eve je u poruci naveo: „Izabrano mjesto održavanja meča za svjetsko prvenstvo je Bagio. Uzeto je u obzir da je Karpov prvi izbor bio Hamburg, a Korčnoja Grac. Drugi izbor obojice bili su Filipini.“
Zaista zavidna brzina — ali zašto je predsjednik FIDE, već kod prvog pitanja vezanog za meč, morao da prekrši pravila?
Zatim je uslijedila procedura izbora glavnog arbitra meča i njegovih pomoćnika, kao i članova apelacionog žirija. Sve je prošlo relativno mirno. Za glavnog arbitra imenovan je Lothar Schmid (bio je glavni sudija i na meču Spaski – Fišer). Apelacionim žirijem predsjedavao je Lim Kok An (Singapur).
Međutim, mir nije dugo trajao. Dana 6. marta 1978. godine Eve nam je poslao kopiju pisma Korčnoja s prijedlogom da se unese niz izmjena i dopuna u već ranije usvojena pravila održavanja meča. Predsjednik FIDE zamolio je da mu se saopšti mišljenje Karpova, jer se svaka promjena pravilnika može izvršiti samo uz saglasnost oba igrača.
Stav Karpova bio je poznat i ranije, ali smo, imajući u vidu zahtjev, ponovo poslali negativan odgovor, a 15. marta Karpov je obavijestio FIDE da „u skladu s pravilnikom potvrđuje saglasnost da igra meč po usvojenim pravilima i da namjerava da se pojavi na žrijebanju i prvoj partiji u predviđenim rokovima“.
Sljedećeg dana iz Amsterdama je stigao telegram: „Nakon konsultacija s organizatorom, predsjednik je odredio da će se u nedjelju, 16. jula odigrati prva partija meča za prvenstvo svijeta.“
Dana 31. marta u Moskvu je doputovao Kampomanes (organizator meča), i mi smo s njim, uz učešće Karpova, u konstruktivnom duhu usaglasili sva organizaciono-tehnička pitanja u vezi s boravkom sovjetske delegacije u Bagiju. Tokom razgovora Kampo mi je uručio zvaničan poziv da prisustvujem otvaranju meča i ostanem koliko želim. Nažalost, nisam mogao da otputujem na samo otvaranje i iskoristio sam poziv kasnije.
Kako se približavao početak meča, u uobičajen ritam priprema sve češće su se ubacivale razne akcije i zahtjevi Korčnoja. Krajem juna već je izjavio da će u Bagiju biti „velika bitka“. Zatim je pokrenuo raspravu o svojoj zastavi, iako u pravilniku nije bilo predviđeno da na šahovskom stolu stoje zastave država učesnica.
Uostalom, Korčnoj je u to vrijeme još uvijek pravno bio državljanin Sovjetskog Saveza. Nijedna druga država mu još nije dodijelila državljanstvo. Zato je mogao računati samo na zastavu SSSR-a, što ga, naravno, nije zadovoljavalo, pa je smišljao sopstvene varijante zastave. Nešto kasnije zatražio je i da se početak partija pomjeri sa 17 časova, kako je bilo određeno pravilnikom, na 15 časova.
Delegacija Karpova otputovala je na Filipine unaprijed – 29. juna, kako bi imala vremena za aklimatizaciju u Bagiju. Ovo turističko mjesto nalazi se u planinskom području, nedaleko od okeana i oko 250 kilometara od Manile. Temperatura vazduha je nešto niža nego u Manili – oko 25 stepeni. Međutim, vlažnost je veoma visoka i kiše su česte, a dešavaju se i tajfuni. Neko iz naše delegacije je izračunao da je u prosjeku tokom njihovog boravka u Bagiju samo jedan od pet dana prolazio bez kiše.
Delegacija je sa sobom donijela prilično veliki prtljag. U njemu se nalazila obimna teorijska šahovska literatura, lijekovi, kao i određeni prehrambeni proizvodi za dodatnu ishranu Karpova, u skladu s njegovim navikama i ukusima. Predviđena su i sredstva za zaštitu od prisluškivanja prostorija u kojima je planiran šahovski rad Karpova i njegovih trenera. Ukratko, potrudili su se da ponesu sve što je potrebno za dug boravak i rad daleko od domovine.
Po dolasku na Filipine, Karpov je na konferenciji za štampu izjavio da je došao da igra šah i da priznaje šahovsku snagu Korčnoja, iako mu njegove ljudske osobine nijesu simpatične. S drugačijim raspoloženjem stigao je Korčnoj. Ne rekavši ni riječ o šahu, zasuo je prisutne bujicom antisovjetskih i uvredljivih izjava. Bio je u pravu dopisnik agencije „Frans Pres“, koji je još nakon prvih Korčnojevih zahtjeva rekao da počinje „rat živaca“. Njegove riječi su se prisjetili nekoliko dana prije početka meča. Korčnoj je iznenada izjavio da se ne slaže s pojedinim tačkama pravilnika. To je sve začudilo, jer su oba učesnika još u martu morali poslati FIDE pismo sa saglasnošću da igraju po usvojenim pravilima. Karpov je to učinio. Šef sovjetske delegacije obratio se predsjedniku FIDE sa zahtjevom da u Bagio donese original pisane potvrde Korčnoja. Po dolasku Evea u Bagio ispostavilo se da Korčnoj takav dokument nije dostavio. Još jedan propust FIDE ili novo popuštanje Korčnoju?! U svakom slučaju, radilo se o grubom kršenju pravila. Sovjetska delegacija je izjavila da svjetski šampion neće započeti igru dok Korčnoj ne ispuni odgovarajući uslov. Dva dana prije prve partije Eve je sovjetskoj delegaciji predao kopiju ličnog pisma Korčnoja, kojim potvrđuje saglasnost sa svim tačkama pravilnika, uz sopstveno izvinjenje.
Prije početka meča mnoge je zanimalo pitanje: hoće li prije partija doći do rukovanja između Karpova i Korčnoja? Usprkos provokativnom ponašanju Korčnoja, uključujući i ono u Bagiju, Karpov je, iz poštovanja prema organizatorima i sportskim tradicijama, pristao da se rukuje sa protivnikom, što se i dešavalo do sedme partije uključujući. Nakon toga mu je ponestalo strpljenja, jer je Korčnoj nastavio s uvredama, pa je od osme partije Karpov odbio rukovanje.
Dana 17. jula 1978. godine održano je svečano otvaranje meča, kojem su prisustvovali predsjednik Filipina Markos, ministri, rukovodstvo FIDE, delegacije učesnika, novinari i brojni gledaoci. Održani su pozdravni govori, a zatim su izvođene himne. Najprije je odsvirana himna zemlje domaćina, a potom se dogodio zanimljiv gaf. Umjesto himne Sovjetskog Saveza, čiji je snimak unaprijed dostavljen organizatorima, vojni orkestar je zasvirao „Internacionalu“. Svi, uključujući i predsjednika Filipina, pravili su se da je tako i predviđeno i ustali su. Samo su Korčnoj i Leeverik ostali da sjede i demonstrativno razgovaraju, što je, kako se vidjelo, izazvalo negodovanje Markosa.
Korčnojev štab je izabrao za svoju himnu fragmente iz Devete simfonije Betovena.
(Nastaviće se)